KARTUM Nova afrička država – južni Sudan – rođena je gotovo apsolutnom voljom svojih građana, koji su se na nedavnom referendumu o neovisnosti odlučili za odcjepljenje od Sudana.

Referendum je održan od 9. do 15. siječnja, a upravo objavljeni službeni rezultati, koji su izazvali provalu veselja na jugu najveće države na afričkom kontinentu, kazuju da je čak 98,83 posto birača podržalo odcjepljenje od sjevera.

Referendum je bio sastavnim dijelom mirovnog sporazuma kojim je 2005. okončan 22-godišnji krvavi građanski rat između muslimanskog sjevera te kršćanskog i animističkog juga zemlje, koji je odnio preko dva milijuna života.

Pragmatična kupovina

Sljedeći je korak proglašenje neovisnosti, no to će se dogoditi tek 9. srpnja, kada ističe moratorij. Sjedinjene Američke Države bit će među prvima koji će priznati neovisnost južnog Sudana – koji još nije odlučio koje će ime nova država uzeti – što je potvrdio i američki predsjednik Barack Obama.

Washington je, naime, glavni pokrovitelj stvaranja nove države, očekujući da će na taj način povratiti svoj utjecaj ne samo u južnom Sudanu, nego i u ostalom dijelu podsaharske regije.

To je pak moguće jedino uz istodobno smanjenje snažnog kineskog utjecaja u Sudanu, budući da kineska državna naftna kompanija China National Petroleum kontrolira skoro cjelokupnu sudansku proizvodnju nafte.

Mnogi su bili iznenađeni lakoćom kojom je sudanski predsjednik Omar al-Bašir priznao rezultate referenduma, prihvativši volju građana svoje zemlje koji žive na jugu, iako je uoči referenduma vodio kampanju protiv odcjepljenja južnog Sudana.

Al-Baširove razloge lakše je shvatiti kada znamo da je uz čestitke State Departmenta sudanskoj vladi na priznanju rezultata referenduma stigla i najava kako će Washington pokrenuti mehanizam uklanjanja Sudana s popisa zemalja koje podupiru terorizam. 

Posrijedi je pragmatična trgovina Washingtona s vladom u Kartumu, kojoj je obećana naklonost SAD-a u slučaju puštanja južnog Sudana bez rata, ukidanje sankcija i brisanje s popisa država koje podupiru terorizam, kao i oprost dugova, dok bi se u protivnom Sudan suočio s još većim pritiscima i međunarodnom izolacijom.

Među darovima iz Washingtona spominje se čak i mogućnost jednogodišnje suspenzije naloga za al-Baširovo uhićenje, što ga je protiv sudanskog predsjednika izdao Međunarodni kazneni sud (ICC), zbog ratnih zločina i genocida u Darfuru na zapadu Sudana.

Takvu bi suspenziju ICC-u moglo naložiti Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, premda stalni međunarodni kazneni sud sa sjedištem u Haagu nije dio UN-ovog sustava, pod pritiskom Washingtona i Francuske, stalnih članica Vijeća sigurnosti.

Paradoks je da ni Sjedinjene Države nisu članice Rimskog statuta, temeljem kojeg je osnovan ICC.

Nezadovoljni aktivisti

Upravo najavama da bi al-Bašir mogao biti nagrađen i da bi mogao dobiti jednogodišnji »predah« od međunarodne potjernice koja je za njim izdana zatečene su međunarodne organizacije za ljudska prava, koje upozoravaju na zločinačku narav al-Baširova režima u Kartumu.

Waging Peace, organizacija koja se bori protiv genocida i kršenja ljudskih prava, a bavi se ponajprije Afrikom, podsjeća kako su al-Baširove sigurnosne snage i prošlog tjedna nasilno ugušile studentske prosvjede u Kartumu, s neutvrđenim brojem uhićenih i ubijenih prosvjednika.

Prema informacijama te organizacije, al-Baširove snage nastavljaju genocid i nad civilima u Darfuru, dok glasnogovornik Human Right Watch-a Tom Porteous za Guardian upozorava da je al-Baširova miroljubiva reakcija na referendumski rezultat rezultat pritiska međunarodne zajednice i preko ICC-a, što je bio znak da sustav međunarodne pravde funkcionira. Odricanje od tog sustava zbog toga ne vodi ničemu, zaključuje Porteous.