Objektivno ne postoji, ako se ne stvori dobročinitelj koji je spreman sanirati dug, preuzeti klub u postaviti nove norme ponašanja
Nogometaši Rijeke ne žele na “Zlatni otok” (Krk), odlučili su da će i dalje trenirati na – pustom otoku, umjetnoj travi stadiona Kantrida.
Dok im predsjednik Ivan Turčić (i njegovi suradnici), padobranom ne spuste hranu (čitaj dvije plaće, za rujan i listopad…).
Sponzora više nema, moramo preživjeti na tvrdom kruhu i crnoj salami. Do preoblikovanja, dajbože da se ukaže – spasitelj !
Članovi Izvršnog odbora “izbrisali” su let na Antalyju (Turska), a predsjednik Turčić je logički zaključio da je tih 350.000 kuna (kojih nema !), bolje iskoristiti za podmirivanje duga prema igračima. Treneru Scoriji skočio je krvni pritisak, kao da ga je ugrizao poskok.
U Antayji je planirao oblikovati momčad za proljetni nastavak. S pojačanjima, Sergiom Zijlerom i Milanom Đurišićem, te mladim igračima…Stvoriti prepoznatljivu igru, svojim rukopisom. A taktička pedantnost je jedna od njegovih najvećih vrlina.
Zar treba kazati da je HNK Rijeka u živom blatu, svakim danom i pokretom tone sve više. Igrači su digli glas “bijelim štrajkom”.
Turčić bi bio najsretniji da može pobjeći, bez obzira na to što ga optimizam ne napušta, ali moralan je čovjek
Svi su u izlogu, nije riječ o ulici s cvrenim svetiljkama, ali…Nitko ne traži igrače koji su Riječanima – preskupi ! Turčić apelira na članove Izvršnog odbora (sve ih je manje…), ali tu može skupiti petstotinjak tisuća kuna. Mrvice u odnosu na tekuće potrebe, a da ne govorimo o dugovanjima, kao špagi oko vrata Turčića i kluba. Turčić bi bio najsretniji da može pobjeći, bez obzira na to što ga optimizam ne napušta, ali moralan je čovjek.
Izvršni odbor je šačica utopljenika Odgovornost je utoliko veća. Uvedene su mjere štednje. Vjerojatno više neće biti karantene prije domaćih utakmica. Do Zagreba, Pule, Karlovca, pa i dalje putovat će se na dan utakmice. Sa sendvičem ! Surova realnost nakaradnog hrvatskog loptačkog profesionalizma.
Nema više “političkog sponzorstva”, ali nevjerojatno je da se u gradu na Rječini ne može skupiti nekih milijun kuna…
Prošlo je vrijeme raskoši i rimskih bakanalija. Kresat će se i ugovori. HNK Rijeka nikada nije bio u snažnijoj financijskoj oluji. Recesija je, male tvrtke dišu na škrge, velike nacionalne kompanije zatvorile su sve sponzorske špine, sport, poglavito nogomet, prvi se našao na udaru. Nema više “političkog sponzorstva”, ali nevjerojatno je da se u gradu na Rječini ne može skupiti nekih milijun kuna…
Znam da će se Scoriji dignuti kosa na glavi, ali Rijeka u ovom trenutku mora prodati sve što ima – kupca. Đalovića, Budicina, Štroka…Na rasprodaji, jer svaka je kuna Kantridi bogatstvo. Bankrot nije proglašen. A inozemni investitor, kao posljednja nada, je izgleda samo iluzija.
