Recept za Alžir: Puno kretanja bez lopte, brzi prijenos, razbiti ih na početku i odvesti utakmicu u mirne vode
Rumunjska u prvom kolu je trebala biti idealan protivnik. Ne prelagan da ga se shvati kao ‘šalu malu’, niti prejak da bi strahovali odmah na početku.
Mada će izbornik na svakom koraku istaknuti kako se Hrvatska ne boji nikoga. Što je u načelu u točno.
Drugo poluvrijeme protiv Rumunja je nekakav pokazatelj što i kako dalje. Bilo je to 30 minuta dostojnih svjetskog prvenstva, 30 minuta u kojima je obrana primila 8 golova, a napad zabio 16, u kojima je Alilović branio važne lopte, Balić stvarao višak, Štrlek trpao lakoćom. I to je to što se tiče Rumunjske. Već sat vremena nakon pobjede Rumunji su otišli u zaborav.
Goluža se potpuno okrenuo nastavku.
– Pogledali smo i isjeckali utakmicu Srbije i Alžira. Srbi su Goluži otkrili sve što ne treba raditi protiv Afrikanaca.
– Bio sam iznenađen kada sam čuo rezultat. Ali kad sam pogledao snimak utakmice, nisam bio baš iznenađen. Srbi su igrali kontra onog što se treba igrati. Nešto je naročito naglasio.
– Teško je nama trenerima pripremati ekipu jer se igrači jako rijetko susreću s takvim zonama, ali bez obzira na sve najbitnije je da imamo pravo rješenje za takve stvari. Imamo kvalitetu i samo moramo pronaći ključ kako probiti njihovu obranu.
Ali prije samog Alžira, dotaknuli smo se nečeg drugog. Na dvije utakmice turnira u Parizu Mirko Alilović nije silazio s branke. Protiv Rumunjske je branio 60 minuta.
– Zadovoljan sam kako je branio.
Ali zar mora svaku kompletnu?
– Mora – iznenadio nas je Goluža brzim odgovorom kojeg je dodatno objasnio.
– Vjerujem u njega i on ima moju apsolutno podršku. Ne samo moju, nego cijelog stožera. A ja malo pratim druge golmane i od prije, branili ili ne branili, uvijek su branili. Tipa Omeyer, Lavrov i tako dalje. Zašto mi sada moramo izmišljati toplu vodu? Mirko mora dobiti sigurnost, uhvatiti kontinuitet, treba braniti 60 minuta i to je to.
Kada se čuje kako ‘mora’ braniti svih 60, možda će negativno utjecati na dva preostala vratara, Pešića i Šegu.
– Ne brinite se vi za to. Znam što pričam. Najbitnije da se njih dvojica dobro nadopunjuju.
Na treninzima?
– I na utakmicama. Njih trojica.
Svaki potez koji je povukao protiv Rumunja bio je pravi, nemamo razloga sumnjati u njegove riječi kada kaže ‘znam što pričam’. Jedan od tih pravih poteza je bio u Vuković umjesto Buntića.
– Buntić je, možda kada se pogleda ovako sa strane, odigrao lošu utakmicu. On je odigrao loše završnicu napada, gdje mu je ponestala koncentracija, ali je Denis dolazio u šansu. Taj mali pad koncentracije prilikom šuta je popravio u drugom dijelu, ali sam znao unaprijed koliko može, što može i tako sam postavio igru. Tako sam postavio igrače tijekom utakmice.
Alžir će biti nešto sasvim drugo. Možda više nešto nalik Koreji s kojom smo igrali u Parizu, divlja obrana?
– Puno su agresivniji od Koreanaca, koji nisu imali neke šutere iz vani. Alžirci ih imaju.
Protiv njih će inzistirati na jednostavnim stvarima…
– Nema podcjenjivanja, igraju agresivnu zonu 3-3. Stalno su u nekom prekidu, u konfliktu s protivničkim igračima, imaju tog lijevog beka šutera, dosta su šablonizirani, i ne smije im se ući u mašinu. Moramo ih raširiti, izbjegavati ulaske u sredinu, ostaviti tu prostor. I ne smijemo imati kratke napade. Jako dobro trče, fizički su dobro spremni. I to je to.
Puno kretanja bez lopte, brzi prijenos, razbiti ih na početku i odvesti utakmicu u mirne vode.
Ono što Srbi nisu uspjeli. Zvuči jednostavno. I može biti.
Susret se igra u Lundui malo udaljenijom gradu od stalne baze koja je u centru Malmöa.