Slike sa sudanskih birališta na kojem stanovnici odlučuju o odcjepljenju juga od sjevera preplavile su sve medije pitanjem: je li svijet spreman za još jednu, 193. državu svijeta?

Potaknut tom činjenicom američki je “Time” sastavio listu top 10 zemalja koje teže za samostalnošću.

 Škotska

Škotska je službeno pripojena Engleskoj od 1707. Iako pod kapom Londona, Škotska periodično zaziva svoju slobodu i neovisnost od engleske krune. Škotska nacionalna partija nastala je1934., a 1967. dobila je prva mjesta u engleskom parlamentu.

Škoti su se 1999. odvažili osnovati prvi parlament nakon gotovo tri stoljeća. Uspjeli su u kontroli unutarnje politike, no sve ostalo je pod jurisdikcijom Londona. Referendum za neovisnost koji uporno zagovaraju, i ako bi bio pozitivan, u provedbu bi mogao isključivo u slučaju odobrenja iz Londona.

 Baskija

Nedavno je ETA, baskijska separatistička skupina, objavila Španjolskoj vladi primirje. Službeni Madrid kaže kako ne vjeruje previše u činjenicu da će se Baski odreći svojih težnji za slobodom. Franciso Franco, poznatiji i kao generalisimo, ujedinio je tadašnje regije u modernu Španjolsku.

Koketirajući sa nacionalizmom i imperijalizmom, Franco je tijekom Drugog svjetskog rata zadržao neutralnost iako je de facto pomogao Hitleru i Trećem Raichu. Godine 1959. Francova diktatura zabranila je baskijski jezik.

General je potom zabranio poluatonomne skupštine Baskije što je dodatno potpalilo aspiracije za neovisnošću. Rođenjem ETA-e, i početkom njihovih djelovanja, teroristički su napadi postali dio tamošnjeg folklora. U gotovo pola stoljeća djelovanja ubijeno je 820 ljudi, sve do proglašenja mira 2011.

Tibet

Peking se, vodeći starim imperijalističkim tradicijama, smatra patronom Tibeta. Tamošnji nacionalisti ne žele ni čuti o tome. Godine 1950. kineska je vojska prislila Tibet na potpis dokumenta kojim je potvrdila svoj suverenitet, ali dajući im i određenu vrstu autonomije.

Nasilnim protestima 1959. stanovnici su prisilili Dalaj Lamu da otputuje u Indiju i izbori se za poništenje ugovora. Od tada traje njegova borba za veću slobodu Tibetanaca.

Južna Osetija

Raspadom SSSR-a Južna Osetija postala je dio novonastale države Gruzije. To se Osetijicima nije svidjelo, te su turbulentnih 90-ih započeli sukob koji će kulminirati 2008. kada je Moskva stala na stranu Južne Osetije i Abhazije, koja je također zatražila neovisnot od Gruzije.

Unatoč činjenici da su se za nju i izborili, te dvije državice nisu priznate ni od strane SAD-a, ni od EU-a

Kurdistan

Teritorij na kojem žive Kurdi uslijed turbulentnih povijesnih događaja našao se ograđen granicama čak četriju država – Turske, Iraka, Irana i Sirije gdje egzistiraju kao etnička manjina.

Turci su ih prozvali “planinskim Turcima”, te im zabranili korištenje jezika sve do 1991. Uskoro je tamošnji PKK (radnička partija) započeo krvavu borbu koje je uzela 30 tisuća života. Kurdski pobunjenici nešto su bolje prošli u Iraku gdje im je priznata autonomija od završetka Zaljevskog rata.

Quebec

 Quebec je potpao pod britansku vladavinu u 18. stojeću, no nostalgija za francuskim korijenima je ostala. Više od 85 posto stanovništva govori isključivo francuskim jezikom. Do autonomije su umalo došli 1995. kada je nedostatak od samo 53 tisuće glasova ( njih 7,5 milijuna bilo je za samostalnost) spriječilo samostalni Quebec.

 Vrhunac borbe bio je 90-ih godina. Danas, Kvebečki blok promovira frankofonost naspram integracije koju pokušavaju provesti Englezi, te je pitanje separacije postalo manje bitno.

Zapadna Sahara

Nekadašnje španjolska kolonija stiješnjena između Mauritanije i Maroka, nastanjena je sa manje od pola milijuna ljudi. Godine 1979. Maroko je aneksirao teritorij Zapadne Sahare unatoč protestima proautonomaškog Polisario fronta.

UN je posredovao kod primirja 1991., a nakon toga je odlučeno da će Saharci ići na referendum. Maroko se tome snažno protivi, zahtijevajući zadržavanje vlasti nad Saharcima.

Republika Kaskadija

Ne, nije riječ o bivšoj ruskoj državi. Kaskadija bi trebala ujediniti Washington, Britansku Kolumbiju i Oregon. Predlagači ove države koja vjerojatno nikada neće zaživjeti, imala bi 14 milijuna stanovnika a cilj joj je “maknuti se ispod kape represivnog režima SAD-a i Kanade”.

Dom Microsofta, Starbucksa, Nikea i Amazona vjerojatno bi postala jedan od nabogatijih država svijeta, kada bi dakako to dopustile ostale savezne države.

Padanija

Koliko god Rim bio antički, Italija je ujedinjena tek od sredine 19.stoljeća. Sjeverna Liga Umberta Bossija osnovana 1991., proklamira da je jug prava gnjavaža za moćan industrijalizirani sjever koji južnjake hrani.

Bossi je 1996. otišao toliko daleko da je područje sjevera proglasio samostalnom republikom! Izrazito antiimigranstki raspoložena Sjeverna Liga svoga saveznika ima i u samom talijanskom premijeru Berlusconiju.

Druga vermontska republika

Oformljena 2003. od strane profesora Thomasa Naylora sa sveučilišta Duke, Druga vermonsta republika opisana je kao “nenasilna mreža građana fokusirana na izlazak iz Unije”. Zašto?

 Zbog “tiranije korporativne Amerike”. Uostalom, kako Naylor kaže “Stanovnici Vermonta ne žele sudjelovati u američkom ubijanju žena i djece na Bliskom istoku”.