Ovu sezonu sam prekrižio, računam da ću početak priprema za iduću sezonu dočekati s dva mjeseca treninga u nogama. Vjerujem da ću u svibnju početi trenirati s momčadi. Louis Van Gaal kaže da me čeka za finale Lige prvaka, kaže da ozbiljno računa na mene, kaže Ivica Olić
Jedan od najboljih prijatelja Ivice Olića, Stanislav Stuburić, kojega svi znaju kao Stuba stariji, ovako je neki dan slikovito opisao burnu godinu brzonogoga napadača Bayerna i hrvatske nogometne reprezentacije:
“Kad god pričam s Olom o protekloj sezoni, uvijek se vraćamo na onu čuvenu utakmicu s Manchester Unitedom na Allianz Areni. Zadnja minuta, zadnje sekunde… Ola oduzima loptu Evri i zabija gol Van der Saru za pobjedu. Nema dalje, a zapravo se tek tada sve zakotrljalo…” Stuba je u pravu.
Rijetki su sretnici prošle sezone imali tu čast zajedno se radovati blistavim trenucima Olićeve karijere, do sitnih sati slaviti njegove golove i uspjehe Bayerna u Ligi prvaka u Ottobrunu u restoranu Schinderhannes u društvu otvorenih, toplih i ljudskih slavonskih duša. Tko je jednom bio dio tog nezaboravnog društva i iskustva, sjećat će se cijeli život.
Prošle godine u ovo doba Ivica je u društvu supruge i djece zadnje dane stare godine odbrojavao u Miamiju, nogometni Don Johnson “počastio” se sunčanim danima na Floridi poslije isteka jesenskoga dijela sezone u kojem je dao nagovijestiti rezultatsku eksploziju i osobnu promociju u godini što smo je ispratili s petka na subotu. Ispada da je Oli suđena Amerika. Samo… Godinu dana kasnije Ivica će sunčanu Floridu zamijeniti snježnim Coloradom. Ovaj put nije u pitanju “godišnji” nego zdravlje. Čeka ga kontrolni pregled kod profesora Richarda Steadmana u Vailu, koji ga je operirao prije dva mjeseca. Ola čeka samo jedan odgovor:
– Nadam se da će profesor Steadman reći da mogu baciti štake, kaže Ivica Olić, koji je dobar dio prvoga dana u Novoj 2011. godini proveo u horizontalnom položaju i lijevom nogom uglavljenom u posebnoj mašini koja savija ozlijeđeno koljeno.
Raspao sam se, brate, sedam sati sam radio. Zgazilo me, ali izdržat ću još dva dana. Vjerujem da će pregled proći u najboljem redu i da ću za nekoliko dana baciti štake.
Hoćete li, s obzirom na njene obje strane, proteklu godinu pamtiti po dobrom ili po lošem?
– Kako bih ja poslije svega lijepoga što mi se dogodilo prošle godine mogao reći da je bila loša. Sve znam, morao sam na operaciju zbog koje ću dugo pauzirati, ali ne dam da tih nekoliko loših mjeseci ponište sve ono lijepo što mi se događalo u 2010. godini. Ne mogu zaboraviti tih prvih šest mjeseci, to je bilo kao u nekom snu. Osvojio sam s Bayernom sve što se osvojiti moglo u Njemačkoj, igrao sam u finalu Lige prvaka i još sam u svim tim uspjesima aktivno sudjelovao svojim pogocima i vrlo dobrim igrama. Bilo je čudo.
Puno je lakše prihvatiti činjenicu da ćete osam mjeseci izbivati s travnjaka poslije najuspješnije sezone u karijeri?
– To je točno. Iako ozljede, kakva god su prirode, nikad nisu ugodne, lakše se podnose ako iza njih stoje neka dostignuća. S te strane, ja ovu posljednju operaciju nisam tako teško podnio. Uostalom, imao sam vremena pripremiti se s obzirom da sam izvjesno vrijeme mučio muku s tim koljenom. Borio sam se kao lav, svaki dan me je boljelo, pokušao sam sve moguće varijante, ali nije išlo. Operacija je jednostavno bila nužna. Opet, lakše sam je prihvatio, nego onda kad su mi protiv Brazila u Splitu puknuli križni ligamenti. To je tada za mene bio velik šok, jer se dogodilo naglo. Ovaj put sam znao što me čeka, liječnici su mi lijepo objasnili.
Niste, međutim, očekivali da će profesor Steadman reći da vas čeka osam mjeseci pauze?
– E, to je već bio svojevrstan šok. Profesor Steadman mi je sat vremena prije operacije rekao: ili osam mjeseci pauze ili zbogom nogometu. Metla. Nema više igranja. Što ću? Stavio me čovjek pred zid. Dakle, bilo je ili da ili da. Ne nije postojalo, ha, ha… Je li postojala opcija, kad ste već bili svjesni što vas čeka, da od svega dignete ruke i kažete: Dosta je? – Ne. Nisam to mogao poslije onako sjajne sezone. Nije bilo šanse. Posljednje tri sezone moja se karijera kretala uzlaznom putanjom i nisam imao pravo reći da je gotovo. Uostalom, u meni još ima puno izazova. Dobro, moji su izazovi i ciljevi sada drukčiji.
Louis Van Gaal kaže da me čeka za finale Lige prvaka, kaže da ozbiljno računa na mene
Evo, ja živim za dan kad će mi liječnici reći da bacim štake. Tada ću znati da je onaj prvi, najgori dio rehabilitacije, iza mene. Optimistično gledam na preostala tri mjeseca, poslije kojih će već biti trčanja. Nije bilo lako, moji treniraju, a meni noga u toj prokletoj mašini. Osjećao sam se potpuno nemoćno. Evo sad, snijega k’o u priči, a ja na štakama. Samo čekam da se raspadnem negdje. Ne mogu nigdje, brzo se umorim. Joooj, znao sam biti jako nervozan, bilo je situacija kad su me supruga i djeca malo čudno gledali, ali pregrmili smo sve to. Djeca su, generalno gledajući, bila najsretnija, jer je tata stalno bio kući, ha, ha… Bilo je svakakvih trenutaka, došlo mi je da bacim ovu mašinu… Borio sam se sa satima i sa danima.
S obzirom na mršavu Bayernovu jesen, ispada da jako nedostajete momčadi?
– Tako ispada, ali vjerujte da i oni meni jako nedostaju. Ovu sezonu sam prekrižio, računam da ću početak priprema za iduću sezonu dočekati s dva mjeseca treninga u nogama. Vjerujem da ću u svibnju početi trenirati s momčadi. Luis Van Gaal kaže da me čeka za finale Lige prvaka, kaže da ozbiljno računa na mene, ha, ha…
Prije toga ćete u osmini finala morati liminirati Inter?
– Bit će teško, jer je Inter u najmanju ruku kvalitetan kao i mi. Dakle, šanse su 50:50. Nadam se da ćemo ovaj put mi slaviti.
Profesor Steadman mi je sat vremena prije operacije rekao: ili osam mjeseci pauze ili zbogom nogometu. Metla. Nema više igranja. Što ću? Stavio me čovjek pred zid. Dakle, bilo je ili da ili da. Ne nije postojalo
Ovaj put na klupi neće biti Mourinha, što je itekako olakotna okolnost?
– Ne igra Mourinho, nego igrači, a Inter još uvijek ima strašnu momčad. Ne volim Mourinha, zato to kažem, ha, ha… Arogantan mi je. Kako je ono rekao kad su ga pitali da sebe ocijeni od 1 do deset. Majstor kaže da je za jedanaest. Možda kao trener, a kao čovjek? Ma, dobro, pustimo Mourinha.
Što se to ove jeseni dogodilo s Bayernom?
– Tako se poklopilo. Deset dana prije početka priprema deset je igrača igralo na Svjetskom prvenstvu. Ja sam prvi dan priprema bio jedini iz prve momčadi. Sve smo osvojili, igrali u finalu Lige prvaka, mnogi naši igrači došli zasićeni sa Svjetskoga prvenstva, a suparnici odmorni, svježi, puni snage… Krenuli smo malo lošije, stigle su naz ozljede… Dok smo se snašli, Borussia je ušla u neviđenu seriju. Ja ne znam kad je netko zadnji put uzeo toliko bodova na polusezoni.
Međutim, nisam ja još prekrižio prvenstvo. Vjerujem da će Borussia ući u krizu, a Bayern će sigurno ući u dobru seriju. Vraća se Robben, kupili smo Brazilca Luiza Gustava, Ribery je zdrav. Može tu biti svašta. Ne kažem, Borussia je igrala dobro, nemaju igrače ekstra klase, ali su kao momčad funkcionirali odlično. U nekim ih je utakmicama pomazila sreća, ali njihovom sjajnom uspjehu ove jeseni se nema što prigovoriti.
Kako bih ja poslije svega lijepoga što mi se dogodilo prošle godine mogao reći da je bila loša. Sve znam, morao sam na operaciju zbog koje ću dugo pauzirati, ali ne dam da tih nekoliko loših mjeseci ponište sve ono lijepo što mi se događalo u 2010. godini
Zapravo se još jednom potvrdilo da je Bundesliga iz sezone u sezonu sve izjednačenija?
– I kvalitetnija. Evo, od iduće sezone iz Bundeslige će četiri momčadi u Ligu prvaka, to isto nešto govori. Vidi se to i po gledanosti. Ma, Bundesliga je sada uz bok Englezima.
Hrvati u Bundesligi?
– Drago mi je da se Pranja definitivno izborio za mjesto u Bayernu. Nametnuo se kroz utakmice na lijevom beku, dobio je trenerovo povjerenje. Vjerujm da će tako ostati i do kraja sezone. Od ostalih Hrvata moram istaknuti Srđana Lakića, koji je dominirao u Kaiserslauternu, ali i Ivu Iličevića koji je imao sjajnu jesen. Njih su dvojica bili hit što se tiče naših igrača u Bundesligi.
Kada možemo očekivati vaš povratak reprezentaciji?
– Ne isključujem ja lipanj i utakmicu s Gruzijom. Ako počnem trenirati u svibnju… Nikad se ne zna. Neću gledati tako daleko, idemo korak po korak. Neka momci odrade bez mene do kraja kvalifikacija pa se vidimo na Europskom prvenstvu.
Što je obilježilo nogometnu 2010. godinu?
– Mene su najviše oduševili Španjolci, koji su nastavili dominaciju na svjetskoj razini. Već nekoliko godina igraju najljepši i najbolji nogomet na svijetu. Naravno, veliku stvar je napravio Inter na klupskoj razini. Bayern je isto napravio jako puno, ali Inter i Španjolska su u prvom planu.
Kome biste da možete dodijelili Zlatnu loptu za 2010. godinu?
– Znam da su u konkurenciji ostali Messi, Xavi i Iniesta, ali za mene je Zlatna lopta Wesley Sneijder. On je morao ući u najuži izbor. Osvojio je Ligu prvaka, u Italiji sve što se moglo, a nosio je Nizozemsku na Svjetskom prvenstvu. Messi je prošle godine igrao čudo, ali na Svjetskom prvenstvu nije bio na svojoj razini.
Koji je hrvatski nogometaš obilježio 2010.?
– Darijo Srna. Potvrdio je da je na svojoj poziciji jedan od najboljih europskih igrača. Proglašen je najboljim igračem u Ukrajini, potvrdio se, bio je konstantan, puno osvojio.
Casillas je broj jedan. Vratar svjetskih prvaka i madridskoga Reala. To sve govori. Desni bek Darijo Srna. Apsolutno. Već sam objasnio ranije što mislim o njemu. Na lijevom beku Gareth Bale. Čovjek je u drugoj polovici godine bio toliko dominantan snagom, brzinom, golovima i asistencijama da je to nemoguće. Dva stopera? Gerard Pique i Nemanja Vidić. Vrhunski stoperi obojica. Trojica u vezi su Sneijder, Xavi i Iniesta. O Xaviju i Iniesti su mnogi prije mene sve rekli. Drže Barcelonu već nekoliko sezona, Sneijder je za mene apsolutno najbolji igrač u prošloj godini. Trojica u napadu? Messi bez premca, Robben i Villa. Robben je vukao Bayern na svim frontovima, da ga nisu mučile ozljede pokazao bi još više. Villa je najbolji strijelac svjetskih prvaka Španjolaca, a svoje golgetersko umijeće potvrđuje i u ove sezone u svakoj utakmici za Barcelonu.
