Miljenko Radnić, državni tajnik MUP-a od 2004., bio je zadužen za osiguranje štićenih osoba, pa je Sanaderu sugerirao da se dužnosnici njegova ranga voze u blindiranim automobilima, ali da MUP takav nema. Sanader je, prema Radniću, zahtijevao stranačko vozilo, jer stranačke poslove nije htio obavljati državnim automobilima, na račun poreznih obveznika. Tako mu je i rekao da će stranka kupiti »blindu« i predati je MUP-u na korištenje. Sutkinja Ivana Čalić pitala je Radnića tko je odlučio da »blinda« bude srebrna, na što je ovaj odgovorio kako se on protivio toj boji, jer ona znači izravno »detektiranje mete«, a odlučio je »HDZ, Sanader ili Barišić, tko već«. Sva tri automobila imali su istu registraciju: ZG-9636-AP.
Javnost je tako doznala da je jedan od dva blindirana automobila plaćen s 300 tisuća eura gotovine odvezene u torbi iz središnjice HDZ-a u Muenchen, a svjedoci su javnost podsjetili i na paniku koja je obuzela čelnike HDZ-a nakon što su mediji posumnjali u nezakonitosti pri kupnji tih automobila. O tome da je najprije postojao »obični« srebrni BMW, koji je 2004. godine zamijenjen sličnim takvim, ali blindiranim, te da je taj blindirani 2008. zamijenjen identičnim automobilom, svjedočili su Miroslav Grgić, član uprave tvrtke Tomić, zastupnika BMW-a za Hrvatsku; Ante Gavranović, pouzdanik Mladena Barišića koji je gotovinu za prvi BMW odvezao iz HDZ-a u Muenchen i platio auto, te Miljenko Radnić, bivši državni tajnik MUP-a, koji je Sanaderu 2004. iz sigurnosnih razloga sugerirao da odabere blindirani automobil.
Sumnjiva gotovina
U opsežnome svjedočenju, u kojemu je suptilnom ironijom nasmijao čak i članice sudskoga vijeća, Grgić je prepričao kako ga je 2003. nazvao Mladen Barišić, stari poznanik s kojim se zbližio zbog obostrane ljubavi prema BMW-ovim modelima. Prisjetio se kako mu je Barišić rekao da HDZ planira kupiti blindirani model – »blindu«, kako ih poznavatelji zovu. Nakon prvoga sastanka, na kojemu je Barišić objavio namjeru da HDZ auto plati gotovinom, Grgiću je postalo sumnjivo i to što auto kupuje stranka umjesto MUP-a, i to što ga kani platiti gotovinom, pa je vlasniku tvrtke predložio da cijeli posao prebace na njemačku središnjicu, što je ova rado prihvatila. Auto je isporučen i redovito servisiran u Zagrebu, a njemački kolega Klaus Kaufmann Grgiću je rekao da je plaćen s tristo tisuća eura gotovinom na blagajni u Njemačkoj.
Oko četiri godine kasnije, u proljeće 2008., Barišić je Grgiću rekao da HDZ taj auto želi zamijeniti identičnim. Sve, od auta do njegova transporta u Hrvatsku i registracije, platio je HDZ. Sve je bilo u redu, dok mediji nisu počeli istraživati pozadinu kupnje. Tada je Barišić tražio da BMW otkupi automobile, pa je organiziran i sastanak kod Ivana Jarnjaka, koji je ultimativno tražio otkup. »Bilo je nevjerojatno koliko im se žurilo da se riješe auta«, kazao je Grgić.
»Sirota« blagajnica
BMW je pristao otkupiti oba blindirana automobila, ponudivši za oba 80 tisuća eura manje nego što je koštao samo drugi automobil, svjedočio je Grgić. Kasnije ga je Barišić zvao na sastanak kod blagajnice HDZ-a Marice Glavaš, koja mu se, »sirota«, požalila da »ne spava«, jer ima razliku o obračunu od 80 tisuća eura. »Ja si mislim svoje, ali šutim«, svjedočio je o toj situaciji Grgić. HDZ je platio i taj novac, pa su Grgića kasnije zvali iz BMW-a da ga pitaju što će s tim, jer taj novac od HDZ-a ne potražuju.
Anđelko Gavranović u kratkome je svjedočenju potvrdio da je, na molbu Mladena Barišića, 2004. u središnjici HDZ-a preuzeo crnu torbu i autom je odvezao u Muenchen, kamo je išao poslom. U središnjici stranke usput je na hodniku vidio i Sanadera. Sutradan ju je odnio u sjedište tvrtke Tomić, odakle su ga odveli u BMW, i on je na blagajni predao torbu. Kod primopredaje je vidio da je riječ o tristo tisuća eura, a iz računa je vidio da se kupuje blindirani BMW.Suđenje je za ovu godinu završeno, i nastavit će se u siječnju.
