ZAGREB - Ako se ostvare prošlotjedne najave premijera Zorana Milanovića, proračun za 2013. godinu, što ga je jučer usvojio Sabor, zadnji je napravljen po obrascu, koji se uz manje iznimke, nije mijenjao posljednjih 20 godina. U izradi proračuna premijer želi zaokret što će otežati posao i onima koji će izraditi proračun, ali i onim koji će ga provoditi, odnosno trošiti državni novac. 

  – Proračun se dosad nije radio na projektni način. Mi smo i ove godine u smanjenja išli linearno, to je možda najpravednije, međutim je li to najbolje to je veliko pitanje. Ukoliko budem iduće godine predlagao proračun, ako i tada budem predsjednik Vlade, već sada jamčim da će pristup izradi proračuna biti drugačiji, teži, stroži i naporniji za one koji će ga raditi. Ove godine samo slijedimo inerciju koja traje godinama i praktično krpamo ono što je moguće napraviti. I to je održivo, ali nije perspektivno, poručio je premijer prilikom saborske rasprave o prijedlogu državnog proračuna za sljedeću godinu. 

 Zakonski troškovi

Kako doznajemo ubuduće će samo stavke koje su zadane, poput plaća ili mirovina, biti »prepisane« iz prethodnog proračuna dok će se svaki drugi trošak vijdeti je li on doista nužan i u kojem iznosu. 

  – U svim dosadašnjim proračunima skoro je sve bilo fiksno, malo se toga bitnog mijenjalo. Naša je namjera sve izdatke nanovo revidirati kako bismo zaključili što je od toga doista potrebno financirati i kakvu korist donosi državi. Ne može baš sve biti zadano, kaže naš izvor iz Vlade. 

  Upravo su zakonom određeni toškovi, poput mirovina, plaća, socijalnih naknada, dječjih doplataka i porodiljnih naknada, koji »pojedu« i do 80 posto proračuna godinama bili opravdanje zašto ne može biti značajnijih proračunskih zahvata. 

  Međutim, ekonomski analitičar Željko Lovrinčević kaže da je promjena u fiskalnoj politici moguća ukoliko se Hrvatska zaista odluči za projektno budžetiranje, čak i u situaciji kad je u startu poznato koliko novca mora otići na mirovine ili plaće. 

  – Ako je premijer mislio na projektni proračun onda je to odlična stvar i to je Hrvatskoj nužno. Osim što to podrazumijeva efikasnije i ciljano trošenje novca, to znači puno više osobne odgovornosti u trošenje novca i to ne samo na ministarskoj nego i na puno nižim razinama, ističe Lovrinčević. 

  Projektni proračun anglosaksonski je model izrade državnog budžeta i primjenjuju ga zemlje poput Velike Britanije, Novog Zelanda i Australije, a od od bližih Austrija. Ako bi se takav model počeo primjenjivati i u Hrvatskoj to bi impliciralo potpunu promjenu pogleda na trošenje državnog novca, radikalnu promjenu modela. 

  – Najlakše je reći da je sve zadano, pa onda na hrpu staviti trošak administracije od dvije ili pet milijardi bez da se uopće razgovara na čemu su ti ljudi angažirani, što moraju napraviti, i kolike ostale materijalne troškove stvaraju. Ako bi se izradi proračuna pristupilo drugačije onda bi se znalo da na nekom poslu za državu, bilo to isplata mirovina ili obračun plaća, ili informatizacija radi sto, dvjesto ili tisuću ljudi, koliki je trošak njihovih plaća, ali i koliki su ostali troškovi za obavljenje tog posla. I moralo bi se znati tko je čovjek odgovoran da se taj posao obavi s planiranim sredstvima, objašnjava Lovrinčević. 

 Golemi iskorak

On kaže da bi projektno financiranje bilo ogroman iskorak za Hrvatsku i da bi takav način potrošnje državnog novca značio početak stvarne reforme javnog sektora. 

  – No, bit će teško i onima koji izrađuju proračun i onima koji su zaduženi za njegovu provedbu. Više se iza nikoga neće moći skrivati, upozorava Lovrinčević. Naglašava da to onda povlači i odgovornost svih pa i ministara, što znači i odstupanje ako se zadaci ne izvrše, ali i da nema prelijevanja novca tamo gdje je netko na početku godine planirao jedan trošak, a na kraju ima drugi, iako nije bilo nepredviđenih okolnosti.