Finalni spektakl i trijmuf Primorja obilježile su suze televizijskog komentatora Milorada Miće Dušanovića, koji je žalio nad sudbinom Dubrovčana, a čitavim tijekom utakmice zdušno navijao za momčad iz Gruža
RIJEKA Uzalud su se u petak Riječani (Dubrovčani, Splićani… Hrvati), borili sa svojom čarobnom spravom, daljinskim upravljačem magične kutije – televizije. Razbili su ga očajni, oni koji su vjerovali da za TV pretplatu imaju pravo gledati i polufinale završnog turnira vaterpolskog Kupa Hrvatske. Jer, HTV je zamračio vaterpolo u zemlji olimpijskih pobjednika! Sateliti nam u kuće donose sportska događanja iz cijelog svijeta, problem je samo izbora, jer se mnogi događaji preklapaju. Vaterpola, međutim, u petak nije bilo. Bez obzira na to što su se pobjednici (Primorje i Jug) znali unaprijed zbog velike razlike u kvaliteti (Mladost i Jadran), bio je to festival najkvalitetnijeg sporta – vaterpola! U dvije utakmice u bazenu su bili svi osvajači zlatne olimpijske medalje iz Londona, osim Burića i Hinića, koji igraju izvan domovine (Srbija i Turska). Prigoda da zaplješćemo i najboljem – vrataru Josipu Paviću, kojega nije bilo u subotnjem finalu, ali i svim ostalim »kapicama«, s kojima smo se ponosili za vrijeme Olimpijskih igara. Narod se radovao i ponosio, političari slikali, držali govore, obećavali… Na polufinalu nije bilo ni televizije ni političara, osim na kasnijoj Noći olimpijskih pobjednika. Vaterpolisti zaslužuju bolji tretman. Prve su žrtve recesijskih vremena, Država je platila obećanu nagradu (deset puta manju od recimo Talijana…), Hrvatski vaterpolski savez u škarama je neimaštine. Ovakvim »propagiranjem« londonske čudesne priče s izbornikom Ratkom Rudićem (sada već bivšim), u naslovnoj ulozi, vrijednim sportašima i djelatnicima stavljamo omču oko vrata. Olimpijski pobjednici ne mogu živjeti od političara, obećanja se ne mogu namazati na kruh poput marmelade, sponzori bježe kao vrag od tamjana. Dajmo im barem ono što su zaslužili, zadovoljstvo slave. Ulazak u sve kuće, gdje im se narod raduje.
Kažu čelnici HVS-a da će im sada (konačno), iscuriti četverogodišnji ugovor s HTV-om i vidjet će kojim će putem krenuti. Sigurno zelenijom stazom. Najjavnija televizija ima sva prava na vaterpolo, ali valjda i obvezu prema smrtnicima, pretplatnicima. Ovo je bio teroristički čin nad olimpijskim zlatom!
Kada neće Hrvati (TV kuća), vaterpolska bajka predmet je zanimanja Petera Radovicha, Hrvata iz New Yorka. Radovicha, koji je uspješan kao i hrvatski vaterpolisti. Dobitnik je 18 Emmyjaa za TV produkciju, ono što je Oscar za film. Mozak je sportskog programa CBS-a. Na Noći olimpijskih pobjednika vaterpolisti su vidjeli prvo njegovo djelo. Predstoje još dva »TV filma«. Amerikanci prodaju (vrednuju i cijene), naše olimpijsko zlato, dok kod nas vlada uvjerenje da je to komad late. Barem se tako odnose prema – vaterpolskim divovima.
Finalni spektakl i trijmuf Primorja obilježile su suze televizijskog komentatora Milorada Miće Dušanovića, koji je žalio nad sudbinom Dubrovčana, a čitavim tijekom utakmice zdušno navijao za momčad iz Gruža. Vrhunac je bila komentanorova odjava. Uz uputstvo iz režije da se moraju odjaviti… A proglašenje pobjednika? U nekim drugim informativnim emisijama. A do početka rukometa gledali smo nebitne izjave i reklame. Bravo primorjaši, trijumf sami protiv svih.
