Projekt slanja prve originalne audiosnimke Grča iz 1983. godine u stratosferu započeo je prije dvije godine u procesu snimanja dokumentarnog filma o kultnoj riječkoj alt rock grupi. No sve nije moglo proći bez uspona i padova, šokova i nevjerica te grunfovskog dodira izolirtrake
Bio jednom jedan Felix. Skupio džeparac od 50-ak milijuna dolara i na krilima proizvođača energetskog napitka hrabro zakoračio u bezdan. Bio je to malen korak za čovječanstvo, ali golem za marketinšku industriju. I Felixa, naravno.
No nije on prvi kojemu je palo na pamet da nadomak svemira stigne balonom umjesto skupim raketnim pogonom – na YouTubeu je pregršt snimki koje potvrđuju da je u manjim mjerilima do ruba stratosfere moguće doći i kudikamo jeftinije. Potreban je meteorološki balon, kamera, smartphone ili GPS uređaj, kućište, padobran i puno sreće. Sve su to dosad imali u svijetu, no odnedavno se i Hrvatska može pohvaliti neformalnim svemirskim programom, koji je premašio sva očekivanja njegovih pokretača. Tim više što je nastao kao dio jednog sasvim drugog projekta.
Sve je počelo prije nekoliko godina, kada je riječki filmaš Zoran Krema počeo pratiti kultnu riječku alt rock grupu Grč, planirajući o njima snimiti dokumentarni film. U procesu snimanja filma, koji sufinanciraju Grad Rijeka i HAVC, Kremi je na pamet pala radikalna ideja kojom bi se film mogao zaokružiti: slanje prve snimljene demokasete benda iz 1983. godine u stratosferu, na 30-ak kilometara visine! Time bi se Grč, kao proklamirani beskompromisni bend ovih prostora, utjecajan, ali zbog nepristajanja na ustupke komercijalno neuspješan, pridružio velikanima poput Mozarta, Beethovena i Stravinskog, zabilježenima na famoznim Voyagerovim Zlatnim pločama poslanim u svemir »malim zelenima« kao birano ekskluzivni putokaz za našu civilizaciju.
Felix je u vrijeme rođenja ideje o Grču u stratosferi još skakutao po ovozemaljskim zgradama i špiljama i skupljao novce za svoj suludi skok, no na internetu su već postojale snimke po kojima, ako je vjerovati u njihovu autentičnost, nije bilo nemoguće doći do stratosfere za relativno male novce.
Pripreme i problemi
Iz automobila su se tako paralelno izvlačili kanistri vina i boca s helijem, pečeni prasac i meteorološki baloni, bakse piva i padobran zapetljan u svoje konope… Sve se činilo spremnim i fešta je mogla početi.
I dok se jedan dio ekipe okupljene oko Grča, sadašnji i bivši članovi, uglavnom zanimao konzumacijom pila i jestvina, drugi je dio neumorno pripremao sve za povijesni skok Grča prema svemiru. Nereo Superina, neformalni tehnički direktor operacije, obavio je sve pripremne radnje, dakle izradio specijalno izolirano kućište za kameru i smartphone te ga povezao šipkom za dio na kojem će se, svi su se nadali, vidjeti kako walkman, inače iz riječkog muzeja Peek&Poke, vrti kaseticu Grča dok u pozadini leluja Zemljina atmosfera.
– Ma ‘ajde, ako to i dođe do svemira, nema šanse da će se kaseta vrtit’, pa gore su totalni minusi! Ovo izolirano kućište još ‘ajde, ali kaseta… Nema šanse! I kako ćete uopće sve to naći ako i padne, a da se ne razbije – bio je komentar i ujedno pitanje jednog promatrača.
Tehnički direktor nije se dao smesti i objasnio je da se očekuje da cijela stvar padne za oko dva i pol sata od puštanja i da je zato unutra smartphone, naštiman tako da na SMS poruku vraća SMS sa svojom točnom lokacijom. Koja, istina, može varirati od 10 do 200 kilometara. Neke meteorološke procjene za taj dan su predviđale da bi se po Grčevog svemirskog putnika moglo ići čak do Petrinje.
– A kasetica se vjerojatno neće vrtit – skeptičan je bio i tehnički direktor.
Lansiranje i šokovi
Tehnički direktor radi zadnju provjeru: kućište koje je rođeno kao običan tapervare, izolirano je, padobran je na svom mjestu, mobitel i kamera su uključeni, kasetica kreće. Sve je spremno za lansiranje kojem će kum, dakako, biti Zoran Štajdohar Zoff, frontmen Grča. Preostale članove, skeptične prema realizaciji, ali i ideji projekta, u tom je trenutku bilo malo teže odvojiti od janjetine, ali i oni su se konačno okupili oko te čudne naprave koja će sada, valjda, otići gore.
I krenula je! Odmah je bilo jasno zašto nitko nije slao dva balona – zato što se sudaraju i snimka, ako se do nje uopće dođe, neće biti mirna nego najvjerojatnije treskava. Ali nema veze, Hrvati su se snašli s onim što su imali i opet se nadaju da će pisati neku malu povijest.
No, možda i neće. Prvi SMS-ovi uredno se vraćaju, Grčeva svemirska muda (kako je netko opisao napravu) javljaju svoju lokaciju, no onda muk. Nit’ piše, nit’ se javlja. I opet šok, nevjerica, tuga. Ekipi svemirskog programa pridružuju se tada još i Sabina, Iva i Zvonimir, svi sa svojim pametnim telefonima, ali nitko ne dobiva povratnu informaciju. Možda je vrijeme da se otvori nova boca vina i zaboravi na cijelu priču jer prošlo je već više od dva i pol sata, a zadnja poruka koja je stigla od svemirskog putnika bila je da se kreće brzinom od 100 km/h. Informacija nije provjerena iz više izvora, ali to najvjerojatnije znači da se padobran nije otvorio i da je Grč negdje na Zemlji. U tisuću komada.
– Aaaaa! – viče u jednom trenutku Iva – Javila mi se! (Svemirski je putnik tijekom dana konspirativno i na mahove postajao putnica).
Put i susreti treće vrste
Ekspedicija kreće dvama automobilima, mrak već polako pada, ali ne i entuzijazam. Je li snimljeno nešto, na kolikoj je visini bila, kako je samo stigla do Paruževine… Sva su se ta pitanja rojila glavama svemirskih istraživača dok u jednom trenutku nije zazvonio Kremin mobitel.
– Da? Ma ne. Je li to netko s fešte, je li ovo neka zezancija? – pita Krema, no čini se da nije. Glas se predstavlja kao Petar i tvrdi da je pronašao našu svemirsku napravu i da će nam rado objasniti kako da dođemo do njega. Lijepa gesta, svakako, javiti se na broj s kutije, s obzirom da je u njoj oprema vrijedna više tisuća kuna. Koja je gotovo završila izrezana nožem, budući da je na buku pada svemirskih muda jedna od stanovnica reagirala izlaskom u dvorište naoružana kuhinjskim nožem.
Dolazak u Sesvete, potraga za kućom, navođenje do mjesta sastanka, i doista, u dvorištu nas dočekuju Petar i Goran Vučinić, njihov otac Željko i ekipa: Mraz, Ura, Zagi i Meštar. Na zidiću ispred kuće leži naša kutija. Pored su dva ispuhana balona i padobran. Kutija je čitava, pronalazači je nisu ni otvarali. Nervoza. Je li snimilo? Barem sliku. Ton sigurno nije. Stavljanje kartice u laptop. Snimilo je! I opet nevjerica, ali ovaj put pozitivna. Svemirski program male hrvatske ekipe gotovo u potpunosti je uspio. Gotovo, zato što baloni ipak nisu otišli do željenih 30-ak kilometara visine, već po procjeni negdje do pola tog puta.
No snimke otkrivaju još jednu nevjerojatnu stvar: ne samo da se na njima vidi uzdizanje Grčevog svemirskog balona sa Zemlje, ne samo da se vidi njegov ulazak u oblake, a onda i izlazak iz njih – cijelo vrijeme puta sliku prati i ton. Grč je svirao u Svemiru!
I, je li otac projekta Zoran Krema na kraju zadovoljan podvigom?
– Nakon uspješnog slanja naših balona u visine došao sam doma, umoran i zadovoljan. Vrtilo mi se i od domaćeg vina iz Sesveta i od 24-satne operacije Grč u Svemiru. Mislim si, baš na Martinje smo poslali ove balone i baš se sve to skupa spustilo kod ljudi koji rade svoje vino. Kao naručeno! I tako sam pod dojmom išao vidjeti kad se rodila ova ideja; Gmail mi kaže da je prvi mail s ovim projektom poslan prije točno dvije godine. Bravo ja, imam ideju 700 dana i o tome razglabam naveliko i onda se zadnja 24 sata pred lansiranje sjetim ići tražiti helij… I tako saznam da je kriza u Europi oko helija, nestašica. Eto, pitaš me kako sam sretan operacijom. Da imam love i da Brixy još uvijek crta, naručio bih ekstra izdanje ove priče nacrtane u obliku grupe TNT iz Alan Forda. Čak nam je jedan balon imao dvije rupice koje su zalijepljene prepoznatljivom zakrpom kao što bi to Grunf napravio. Još mi je nevjerojatan cijeli let i doček žene s nožem u ruci u Sesvetema. I to bi se sjajno uklopilo u taj broj Alana Forda – kaže Krema, zaključivši da je taj dan bio za Zoffa i Grč nešto kao Felixu njegov skok iz stratosfere, samo što Felix nije pjevao i što ovaj projekt nije imao sponzora koji daje krila.
