21. Jazz Time Rijeka

Norma Winstone 17. studenoga u HKD-u: Dobar jazz me nadahnjuje

Davor Hrvoj

Vjerujem da osjećaj koji vlada u triju – koji uz mene čine pijanist Glauco Venier i saksofonist Klaus Gesing – prirodno komunicira s publikom, i da će tako biti i u Rijeci



Zvijezda ovogodišnjeg 21. Jazz Timea u Rijeci, višestruko nagrađivana britanska pjevačica i pjesnikinja Norma Winstone, nastupit će 17. studenoga u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, posljednje večeri festivala.


Tijekom svoje gotovo polustoljetne karijere Norma Winstone surađivala je s vodećim britanskim jazzistima poput Iana Carra, Johna Surmana, Michaela Gibbsa, John Taylora i Mikea Westbrooka, ali i zvijezdama svjetskoga jazza, među ostalima s Joeom Harriottom, Kennyjem Wheelerom, Fredom Herschom i Jimmyjem Rowlesom.  

Iako je počela pjevajući jazz standarde, vrlo rano priključila se avangardnim glazbenicima uz koje se upuštala u istraživanje novih jazz izraza, eksperimentirajući sa scat improvizacijama. Poslije se posvetila pisanju tekstova za jazz standarde, ali i za vlastite skladbe, čime je također osvojila naklonost publike i kritike. 


 Glazbene međuigre


Norma Winstone će u Rijeci nastupiti u triju s talijanskim pijanistom Glaucom Venierom i njemačkim saksofonistom i bas klarinetistom Klausom Gesingom. 




  – Na nastupima s tim glazbenicima osjećam se ležerno. Uz njih glazba se može razvijati u raznim smjerovima. Za ostvarivanje komunikacije s Glaucom i Klausom ne trebam se truditi – kroz glazbu naša se komunikacija događa posve prirodno. Nadam se da osjećaj koji vlada među nama prirodno komunicira s publikom i da će tako biti i u Rijeci. Na tom koncertu izvodit ćemo skladbe s naša dva CD-a koje smo objavili za diskografsku kuću ECM, kao i neke pjesme koje još nismo snimili, primjerice neke koje su napisali suvremeni skladatelji poput Toma Waitsa, ali i narodne pjesme karakteristične za sjeveroistočnu talijansku regiju Friuli. No, najvažnije će biti naše međuigre kojima ćemo obogatiti te pjesme. 


 Zašto ste odlučili biti jazz glazbenica?


  – Zato jer volim glazbu. Dobra jazz glazba me nadahnjuje. Želim se izraziti glazbom koju osjećam u sebi. 


 Kako ste razvili vlastiti, jedinstven pristup pjevanju koji se zasniva na eksperimentiranju i improviziranju bez izgovaranja riječi?


  – To je duga priča. Iza mene su mnoge godine pjevanja. Danas nastojim proširiti svoj repertoar pišući tekstove. Radije pjevam kao dio sastava nego kao solist.  

Kreativan pogled


Koliko je suradnja s diskografskom kućom ECM i glazbenicima koji snimaju za tog izdavača, primjerice s pijanistom Johnom Taylorom i trubačem Kennyjem Wheelerom u skupini »Azimuth«, utjecala na vaš pogled na glazbu i vaše glazbeno stvaralaštvo?


  – Ta je suradnja imala golem utjecaj na moju karijeru. Činjenica da znate za mene zasigurno ovisi i o tome što sam surađivala s njima. Zvuk i karakter ECM ploča utječe na sve mlade glazbenike našega doba. Radi se o iznenadnoj pojavi novog načina razmišljanja o snimanju jazz ploča. 


 Kako gledate na položaj žena na jazz sceni?


  – Nemam posebno mišljenje o tome. Žene su oduvijek svirale jazz, još od vremena Louisa Armstronga. Danas ih je puno više, što je dobro. Dok god su dobre u tom poslu, to će imati svoju težinu. Carla Bley je sjajna, a bila je i Shirley Horn. 


 Kako gledate na vokalni jazz danas i u budućnosti?


  – Danas djeluje puno više pjevača koji su i skladatelji, koji su posvećeni kreativnom pogledu na glazbu. Pretpostavljam da je to zbog novog sistema obrazovanja. Ne mogu govoriti o budućnosti. Nedostatak jazz publike zasigurno će utjecati na daljnji razvoj jazza.