U subotu je gledao susret Rijeke i Zagreba (1:0). Ništa neobično, čest je gost Kantride, osim što je prije utakmice snimljen u ugodnom razgovoru s vodstvom Zagreba! Odbacio je, međutim, svaku mogućnost vraćanja na mjestu zločina, iz Kranjčevićeve je otišao prije četiri godine zarativši s gazdom Draženom Medićem. A ostali su u repovi otrovni, jer kada je u pitanju novac, Ćiro je okrutan. Preveo me žednog preko rijeke, onako prijateljski… Negiranje je bila potvrda! Ćiro je jučer postao trener Zagreba.

– Ne, nisam još znao u subotu, gradonačelnik Milan Bandić odigrao je presing, a njega nisam mogao odbiti – tvrdio je jučer Ćiro.

Uoči prvog treninga veselo je koračao ispred igrača, a onda viknuo: »Što je sada, idemo…«. A onda su svi igrači morali pozdraviti gradonačelnika Bandića!

– Morali su mu zahvaliti što me je doveo, jer da nije bilo Bandića ja bih odmarao u Kraljevici, a oni bi ispali iz HNL-a.

Uvjereni ste da možete dovesti pjesnike do luke spasa?

– Sjećaš se 1996. godine, rekao sam da ću se objesiti o stijene Kantride ako Rijeka ne izbori ostanak. Živ sam i zdrav, a sada, uvjeravam, spasit ću Zagreb. Ako ne uspijem skočit ću s Cibonina tornja!

Snimili ste Zagreb u susretu s Rijekom?

– Potentnija ekipa u odnosu na ono što pokazuje ljestvica.

Prva prepreka je visoka, u petak ste domaćini Hajduku?

– Favoriti su, ali mi se borimo za goli život, istrčat će lavovi, a ne pjesnici. Iz Hajduka su me politički otjerali. Nikakva osveta. Hajduk zaslužuje pažnju cijele Hrvatske. Ali neka svi brinu o njemu nakon našeg ogleda u petak.

A otvoreni račun financijski s Medićem. Pričalo se o 1.000.000 kuna?

– Više, 200.000 eura. Došli smo zajedno na stadion, riješili smo spor.

Godine pritišću. Iduće godine će biti 50 godina od prve klupe, one u švicarskom Veveyu. Povratak u Kranjčevićevu je 25. trenerski posao?

– Moram raditi. Bio sam nervozan, gubio sam strpljenje, bez klupe sam – mrtvac. A tek mi je 77 godina. Nikada nisam bio bolji trener. Oran sam i zdrav. Nisam spavao dok sam mirovao, pratio sam evoluciju. Jučer sam još jednom uskrsnuo.

Čekajte, 10. veljače utrčat ćete u 78. godinu?

– Što je tebi? Rođen sam 1937. godine.

Dobro. Vratite i moju kazaljku nazad… Ipak, zar nije ovo labuđi pjev?

– Kada labud crkava najbolje i najjače pjeva. Zaboravite onu makni se, starče! Dugo ćete me još trpjeti. I uživati u nogometu pjesnika koje vodi – labud.

Doći ćete na utakmicu Hrvatska – Selekcija HNL-a 14. studenoga?

– Neću! Neozbiljno je da Hrvatska s takvim rejtingom nije našla suparnika za pravi test. Ovo je akrobacija bez legitimacije – zaključio je Ćiro u svom stilu.

Hrvatski je nogomet, međutim, opet bogatiji za Ćiru Blaževića. Nedostajao je dok je bio u prognanstvu – Kini, Iranu…