RIJEKA Od početka iduće godine željeznička pruga Rijeka–Zagreb više neće imati »kratki spoj« u Moravicama, jer je u završnoj fazi realizacija projekta izmjene sustava električne vuče, koji je vrijedan oko 637 milijuna kuna.

Prelaskom na jednofazni sustav od 25 kV i 50 Hz podignut će se kapacitet stare mađarske pruge izgrađene 1873., pa će godišnji kapacitet iznositi oko 7 milijuna tona. Neznatno će se skratiti i vrijeme putovanja putničkih vlakova između Rijeke i Zagreba, zasad samo za 15-tak minuta koliko se u prosjeku gubi na izmjenu lokomotiva u Moravicama.

To je tek etapa u povećanju prijevozne moći pruge, jer bi u idućih nekoliko godina trebao biti realiziran projekt Automatskog pružnog bloka (APB), kojim će se promet kvalitetnije kontrolirati i brže odvijati, a kapacitet pruge povećati na oko 10 milijuna tona godišnje. 

  Vrlo važan dio projekta izmjene sustava električne vuče nalazi se u Rijeci, točnije u zgradi Elektro vučne podstanice Sušak, koja je u potpunosti obnovljena i opremljena u investiciji vrijednoj 28,6 milijuna kuna, čemu treba pridodati i 5,5 milijuna kuna naknade HEP-u za ostvarenje tehničkih uvjeta spajanja na električnu mrežu.

Željko Fak, direktor regionalne jedinice održavanja zapad u HŽ Infrastrukturi ističe kako je upravo ovih dana u tijeku tehnički pregled nove zgrade u kojoj je smješten i Centar daljinskog upravljanja. Ukupno bi oko 25 djelatnika HŽ Infrastrukture trebalo raditi u Centru i Podstanici Sušak. Još četiri takve podstanice su također u fazi uređenja i nalaze se u Delnicama, Vratima, Plasama i Matuljima. 

  – Ovaj projekt ima dugu povijest. Još 1987. sustav je dovršen na dijelu pruge između Zagreba i Moravica i tada je plan bio nastaviti s izmjenom sustava na trasi do Rijeke. Međutim, od toga nije bilo ništa zbog raznih okolnosti, između ostalog i početka rata, kao i nedostatka sredstava. Ugovor kojeg mi sada privodimo kraju potpisan je još 29. prosinca 2006. Riječ je o kompleksnom projektu i ugovoru čiji su nositelji Končar i Dalekovod pored kojih je radilo ukupno 200 podizvođača među kojima su i tvrtke kćeri HŽ-a. U svim tunelima i ispod nadvožnjaka morali smo spuštati razinu pruge zbog prilagođavanja novom sustavu vuče, a istovremeno smo uspjeli osigurati funkcioniranje željezničkog prometa, što nije bilo jednostavno. Po svemu je riječ o našem najambicioznijem i najzahtjevnijem projektu u ovom trenutku, naglašava Fak dodajući kako bi od 9. prosinca trebalo započeti tzv. prijelazno razdoblje postupnog uvođenje unificiranog sustava električne vuče. 

  Zanimljivo je da je dionica pruge između Moravica i Rijeke u dužini od 90 kilometara elektrificirana između 1951. i 1956. godine, da je isti posao između Škrljeva i Bakra (11,4 km) završen 1968., kao i da je najkraća dionica od svega 2,9 km između Pećina i Brajdice elektrificirana 1953. Najstarija je dionica Šapjane–Rijeka od 27,5 km, koja je elektrificirana prije Drugog svjetskog rata, točnije 1938.

Brojke pokazuju da se zastarjeli sustav koristi između 44 i 75 godina, pa stoga ne treba čuditi da je održavanje takvog sustava postalo preskupo, a često i neizvedivo, jer je veliki problem doći do rezervnih dijelova. Na sve to dolazi i zastarjeli vozni park, podatak da su lokomotive ELLOK serije predviđene za napon od 3 kV, prosječno stare 45 godina, kao i da je posljednja nabavljena 1969. Stoga bi investiciju u unificirani sustav elektrovuče trebalo promatrati tek kao prvi korak u modernizaciji pruge Rijeka–Zagreb.