Duga i uspješna suradnja riječke ženske grupe E.N.I. i gitarista Vlade Simcicha Vave, jednog od glavnih glazbenih suradnika na njihovim albumima, do sad je iznjedrila brojne hitove kojima je autor upravo on. »Oči su ti ocean«, »Polaroid«, »Crna kutija«, »Ostavljam ti usne«, »Lijepa kao Sahara« – samo su neki od njih.

Ljeto koje je za nama donijelo je i dvije nove pjesme, »Još jedno more« i »Otključana vrata«, njihove prve zajedničke singlove. Pjevačko-gitaristički tim suradnju je nastavio i na drugim pjesmama koje će, sve zajedno, u izdanju Dallas Recordsa sljedećeg tjedna biti objavljene na njihovom prvom zajedničkom nosaču zvuka, EP-ju pod imenom »Ouija«. 

  VAVA: Ouija je naziv za ploču kojom se dozivaju duhovi. Doduše, ne vinil kojim se zaziva duh glazbene prošlosti, već ona prava, spiritistička… U vrijeme stvaranja ploče nalazili smo se gotovo kolektivno u fazi dozivanja i promišljanja vlastitih prošlosti. Osim Elene, koja je u potpunosti okrenuta budućnosti i nije nas šljivila ni pišljiva boba u toj arheologiji emocija. 

Stvar osjećaja

Kako ste i kada odlučili da biste izvođačko/skladateljsku suradnju mogli nastaviti u ovom obliku?

  E.N.I.: Odluka je bila instinktivna. Surađujemo već gotovo cijelo desetljeće, ali nikada do sada nismo zajedno izvođački potpisivali pjesme. Već kod prvog singla »Još jedno more« shvatili smo da imamo novi oblik rada koji je obuhvatio i novu Vavinu ulogu unutar našeg izričaja, a to je ona producentska. No, nismo se odrekli potpuno niti naših starih suradnika! Tako je Elvis Stanić u potpunosti odsvirao i producirao »Samo pola mene«, koju ujedno izvođački potpisujemo samo kao E.N.I., a elektro izlet u retro 80-e na »Tokyo Boy« je rad Davora Tolje, iznimno cijenjenog autora koji potpisuje i naš prvi hit, pjesmu »Probudi me« s kojom smo pobijedile na Dori 1997., i osnivača ponovo okupljenih u Denis&Denis. Kada ih već spominjemo, moramo reći da se jako veselimo tom comebacku! 

  VAVA: Što se tiče drugog singla, »Otključana vrata«, on je nastao u vrlo sličnim okolnostima kao i prvi, u garaži s Bobotom Gruičićem za bubnjevima, i snimljen je s Matejem Zecom u GiS studiju. Za taj singl smo odlučili realizirati i videouradak koji je režirao Kristijan Vučković, znan već otprije po radu s E.N.I., Gradom, Moskvom i nadamo se još velikim brojem drugih izvođača. 

  Koliko se neka vaša početna ideja o materijalu razlikuje, i razlikuje li se uopće, od konačnog proizvoda?

  VAVA: Najveće odstupanje od bazične gitarske ideje bio je ulazak u Toljin studio i izlazak iz njega s futurističkom/retro elektro pjesmom! Nešto kao križanac Robyn i New Order. Pjesma kakvu je Elena i zaželjela za sebe. 

  E.N.I.: A ponekad se osjeti i stanovita razlika u Vavinoj demo vokalnoj izvedbi i konačnom pjevanju. 

  Kakve su tematike pjesme?

Nema iznenađenja

Tko ih autorski potpisuje?

  E.N.I.: Sve potpisuje Vava, da. Nema iznenađenja. 

  Vava je jedan od vaših glavnih glazbenih suradnika, autor hitova kao što je »Oči su ti ocean«, »Polaroid«, »Crna kutija«, »Lijepa kao Sahara«… Imate li možda na ovom albumu neku pjesmu koju ste vi napisale, a Vava je izvodi?

  E.N.I.: Uh, uh, on ti je pravi control freak! Nema pogađanja oko toga! U potpunosti pripremi demo, pošalje nam ga i ukoliko nam legne – snimamo. Dakle, kod nas žene pjevaju kako muškarac svira… Dalo bi mu se i zavidjeti na tome, zar ne? 

  VAVA: Inače, u radu na ovom EP-ju imao sam potpuno drugačiji pristup. Unaprijed sam, poznavajući ih već relativno dobro, podijelio pjesme prema njihovim karakterima, a pritom nisam dopuštao da se jedna drugoj petljaju u studijskoj izvedbi jer smatram da se ponekad nazočnošću ostalih triju sputavaju u interpretaciji, što je imalo za rezultat potpuno samostalne soloizvedbe u pjesmama. »Još jedno more« je solo Nikoline, »Tokyo Boy«, kako smo već rekli je Elenina točka, Iva je u »Otključanim vratima« i »Samo pola mene«, a Ivona se najbolje od svih snalazi na »Ulicama Njujorka«. 

  E.N.I: Vavin instrumental je, shodno gore rečenom, isključivo njegov, naime današnji muškarac mora imati malo prostora i samo za sebe.. 

  S kojim ste još glazbenicima surađivali na albumu?

  VAVA: Glavni oslonac u bubnjarskom smislu bio je Bobo Grujičić, izvrstan glazbenik, jednostavan i entuzijastičan, prepun lijepe energije koju uvjerljivo prenosi na svoj instrument. Od mladih snaga, s nama je odmjerio svoju basističku vještinu Vladimir Tomić, inače gitarist grupe Moskva te naš stari prijatelj s kojim se često susrećemo kako na koncertnim daskama tako i u studijima, klavijaturist Vedran Križan. Treba li ga dodatno predstavljati? 

  Gdje je snimljen materijal? Tko ga je producirao?

  E.N.I.: Materijal je sniman u pet studija – Gis u Kastvu, s Matejem Zecom u ulozi Vavinog koproducenta, kod Elvisa Stanića u Dobreću, na Fostexu te u Toljinom privatnom studiju. To su ujedno i naši producenti. Jedan dio »Otključanih vrata« snimljen je uz ljubaznost Bojana Bajića u studiju grupe Diskurz u Škurinjama.