Dolje sa zastavama Barçe… spremite majice Inieste… zatvorite televizije… nek umuknu radija. Od sada pa na dalje teško onome tko će o tome govoriti na ulici ili će o tome pisati u medijima, a da se ne govori o pjevanju navijačkih himni. Barça je neprijatelj, gotovo gori nego Izrael! Odlučio je tako Hamas.

Odgovorni na Camp Nouu imaju još nekoliko dana da razmisle o onemogućavanju pristupa Giladu Shalitu, izraelskom vojniku koji je pet dugih godina bio zarobljenik brigada Qassam, a koji danas radi kao sportski novinar i trebao bi 7. listopada kao počasni gost sjediti na tribini stadiona gdje će se odigravati nogometni okršaj između Barcelone i Real Madrida.

»Poziv je sramotan«, protivi mu se vođa Hamasa Ismail Haniyeh, ističući da se »pod izlikom sporta ponovo prikrivaju cionistički zločini. Kako takav klub, koji se diči vrijednostima i humanošću, može pozvati takvog ubojicu?« Dakle, naprijed sa sportskom fatwom, zabranjeno je likovati, a u nedjelju će se startati s prvim bojkotom navijanja. Najgledaniji svjetski klub bit će izbrisan, barem u namjerama ovoga maloga kutka zemlje zatvorenog spram ostatka svijeta. Klasičan primjer miješanja predrasuda i sporta, stoji u komentaru talijanskog dnevnika Corriere della Sera.

Shalit komentator

U stvarnosti ovo nije prvi put da Shalit, od trenutka kada je kao dječak bio golman kibbutza Cabri, komentira za Izraelce. Bio je na finalu Europskog prvenstva u Ukrajini, kao i na završnici NBA lige u Miamiju. U zatvorskoj ćeliji Hamasa često je pratio na televiziji Ligu prvaka, a igrao je i košarku. »Pomagalo mi je da zaboravim gdje se nalazim«, izjavio je kasnije Shalit. S obzirom na to što je sve prošao u životu, trebalo bi puno više da ga se prestraši. »Naravno da ću ići, nadajmo se da se radi samo o oluji u čaši vode«, izjavio je Shalit, koji je 2011. godine oslobođen iz hamasovog zatočeništva, u zamjenu za 1.027 palestinskih zarobljenika.

Sa slavom koju ima, dovoljan je međutim mali Hamasov krik da se Barcelona posrami. Mès que un club, kažu na katalonskom jeziku, više je od jedne momčadi, obožavane u Palestini i u arapskom svijetu zbog svoje autonomne povijesti, zbog svoje odluke da na majicama oglašava isključivo Unicef i Qatar Foundation, zbog toga što je prije nekoliko godina organizirala prijateljski ogled u kojem su bili pomiješani Izraelci i Palestinci. »Nitko nije pozvao Shalita«, pomalo su se nespretno u Barceloni sada pokušali opravdati, dodajući da je jedan izraelski ministar tražio ulaznicu te da to ne znači da su zauzeli stav u sukobu. »Godine 2011. je naš gost bio i predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abas. Tko je mogao pomisliti na takvu reakciju?«

Smirivanje strasti

Reakcija je odjeknula poput groma, s palestinskom molbom da se Barça »zasjeni« u svim, ama baš svim medijima muslimanskog svijeta. Neuobičajena je i podrška Abasove Palestinske samouprave koji danas Shalita ne definira kao taoca nego kao »bivšeg ratnog zarobljenika koji je iz tenka pucao na civile.« A da se ne govori o 1.500 aktivista španjolskih socijalnih centara spremnih na bučne prosvjede na stadionu »kako bi se prisjetili 4.660 Palestinaca koji čame u izraelskim zatvorima.«