Napici neobičnih imena zanimljivi su bili najmlađim posjetiteljima koji su se jučer dobro zabavili, ali i puno naučili o tajanstvenim bićima
RIJEKA - Šišmišju krv, šišmišji prah i šišmišju moć poslužili su jučer riječki organizatori Europske noći šišmiša koji su zanimljivim programom privukli veliki broj djece i odraslih u Prirodoslovni muzej Rijeka. Napici neobičnih imena najzanimljiviji su bili najmlađim posjetiteljima koji su se tijekom jučerašnjeg poslijepodneva dobro zabavili, ali i puno naučili o šišmišima.
Teški zadaci
– Šišmiši lete noću, ima ih u nekakvim spiljama u kojima se skrivaju, a po danu spavaju, objasnio nam je šestogodišnji Niko Herega kojeg smo zatekli (kako nam je sam rekao) u pomaganju mami u rješavanju zadataka. Naime, nakon što je izradio masku i oslikao platnenu torbu, Niko je s majkom Natašom krenuo u potragu za šišmišima. Riječ je o edukativnoj igri koja se sastoji od promatranja nekoliko slika na pet postaja na kojima bi trebalo pronaći ključne osobine pet različitih vrsta šišmiša.
– Zadaci nisu nimalo lagani, no sve je skupa jako zanimljivo, rekla nam je mama Nataša, a Niko nadopunio da u Matuljima, gdje žive, ima puno šišmiša.
Kad je bogatstvo vrsta šišmiša u pitanju, Hrvatska je vodeća zemlja u Europi. Naime, kako nam je objasnila Petra Žvorc iz Hrvatskog biospeleološkog društva, Lijepa Naša može se pohvaliti s 35 različitih vrsta od kojih je više od 50 posto ugroženo.
Upravo je stoga tijekom predavanja Petra Žvorc posebno istakla kako se treba ponašati ukoliko šišmiš zaluta i nađe se u našem stambenom prostoru.
– Potrebno je zatvoriti vrata prostorije u koju je šišmiš uletio, kako bismo mu onemogućili da ide u ostale prostorije. Ugasiti svjetlo, ostaviti otvoren prozor i pričekati da se smiri i sam pronađe izlaz, objašnjava Žvorc dodajući da nema straha od zaplitanja šišmiša u kosu.
– Moram priznati da u stručnoj literaturi nisam pronašla ništa o slučajevima zapletanja šišmiša u kosu. Štoviše, s obzirom na njihovu sposobnost lovljenja sićušnih kukaca zahvaljujući orijentaciji eholokacijom, poprilično je nevjerojatno da su u stanju detektirati komarce kojima se hrane, a ne objekt veličine ljudske glave!, ističe Žvorc.
S Natašom Herega složio se i Jakov Miketa koji je upravo Potragu za šišmišima izdvojio kao najtežu aktivnost. Ipak, on je zahvaljujući timskom radu s tatom Aleksandrom uspješno prepoznao svih pet vrsta te za nagradu dobio majicu i medalju, naravno, s motivima šišmiša.
– Stvarno je sve jako zanimljivo. Mi i inače često dolazimo u Prirodoslovni muzej na radionice koje su redovito zabavne i edukativne, rekao nam je Aleksandar Miketa.
Čista petica
O šišmišima se učilo i rješavajući zanimljiv kviz osobnosti pod nazivom »Koji si ti šišmiš?«, ali i na predavanju koje je održala Petra Žvorc iz Hrvatskog biospeleološkog društva koje je, zajedno Gradom Rijekom i Prirodoslovnim muzejom Rijeka, treću godinu zaredom organizirao program u kojem su s jednakim zadovoljstvom sudjelovali i odrasli i djeca.
Upravo zahvaljujući ovakvim manifestacijama, šišmiši ljudima više ne predstavljaju zagonetku. Ipak, ističe Petra Žvorc, često skrivena ostaje osnovna činjenica – šišmiši su sisavci, a ne ptice!
– Šišmiši su jedini sisavci koji lete. U vrijeme kad su aktivni, u proljeće, ljeto i jesen, tijekom noći konstantno se hrane. Naime, oni troše velike količine energije za let i zbog toga moraju stalno jesti, a hrane se kukcima, primjerice komarcima, i tako su prirodni pesticid.
– Super nam je ovdje, jako je zanimljivo i zabavno i sigurno ćemo doći i sljedeće godine, rekla nam je Paula Trinajstić-Ivančić i na najjednostavniji način riječkom obilježavanju 16. europske noći šišmiša dala čistu peticu, dok su sestrične – trogodišnja Stela Trinajstić i četverogodišnja Sofija Ivančić – ispijale šišmišji prah.
