Legendarni Kornelije Kovač je jedan od najpopularnijih i najkvalitetnijih jugoslavenskih pop/rock glazbenika svih vremena. Djed, otac, majka i brat su mu bili glazbenici, pa nije ni čudo što se i on počeo baviti glazbom, a ni što obiteljsku tradiciju nastavljaju i njegove kćeri.

U rujnu 1968. godine Kornelije u Beogradu osniva Korni grupu koja je 1974. predstavljala Jugoslaviju s pjesmom »Moja generacija« na izboru pjesme Eurovizije.

Nakon sedam godina rada tijekom kojih je Korni grupa dostigla kultni status u Jugoslaviji, skupina se raspada i Kornelije Kovač počinje pisati za druge izvođače. Pogotovo za Zdravka Čolića.

Dugi niz godina radi i u Velikoj Britaniji i Španjolskoj. Iako bi mogao ljenčariti i živjeti od autorskih tantijema 70-godišnji Kornelije Kovač ne miruje.

Ovog mjeseca izlazi CD »Piva klapa Kornelija« na kojoj klapa Cambi iz Splita pjeva deset njegovih hitova, a i kao gost kruži regijom s koncertom Indexi i prijatelji.

Zanimljiva klapska varijanta

Zašto ste prihvatili sudjelovanje u drugom izdanju međunarodnih a cappella susreta Vocal Marathon?

   – Zato jer je Olja Dešić, prvoklasni glazbenik, kompozitor i aranžer, moj prijatelj, a i zainteresiralo me to pjevanje a capella. Olja i ja smo već godinu dana u kontaktu. On mi je među ostalim pomogao da dođem do klape Cambi iz Splita i napravio vokalne aranžmane za mojih deset hitova za album s njima koji je moja firma K.K. Music Production izdala u Beogradu.

   Ima li nade da taj CD bude objavljen i u Hrvatskoj i koje ste od svojih brojnih hitova odabrali za njega?

   – U Hrvatskoj će se album pojaviti ovog mjeseca u izdanju Croatia Recordsa. Za album »Piva klapa Kornelija« odabrao sam pjesme »Pjevam danju, pjevam noću«, »Zvao sam je Emili«, »Stanica Podlugovi«, »Ove noći jedna žena«, »Poslije raskoši i sjaja«, »Pseto«, »Jedna zima s Kristinom«, »Mađarica«, »Ona spava« i »Ti si mi u krvi«. Zdravko Čolić je odlično, možda to mladi ne znaju, izvodio dosta mojih pjesama. Zanimljivo mi je bilo čuti kako te pjesme zvuče u klapskoj varijanti.

   Vaša uloga u Vocal Marathonu je član žirija i voditelj skladateljske radionice. Može li se naučiti nekog da komponira?

   – Nije tu stvar u učenju nego u usmjeravanju. Mi smo imali tri grupe s petero mladih ljudi koji već znaju komponirati. Njima smo dali tekst na engleskom jeziku na koji su u grupama uz klavir trebali skladati pjesmu. Imali su na raspolaganju tri sata. Olja i ja smo posjećivali sve te grupe, gledali kako napreduju, sugerirali ponešto, sve dok nisu došli do maksimalnih rješenja za tu kompoziciju. Sami su je iskomponirali. Mi smo im samo sugerirali neke stvari…

   Radili su po narudžbi. A inspiracija?

I od mladih se uči

Što vam znači rad s mladima?

   – Znači mi jako puno. Iskreno: i od mladih se može nešto naučiti!

   Skladatelj, pijanist, aranžer i književnik. Što vam trenutačno pruža najveći užitak?

   – Trenutačno uživam u ulozi gosta na koncertima kao nedavno na Ljetnoj pozornici u Opatiji na koncertu Indexi i prijatelji s kojim obilazimo sve države nastale na području bivše Jugoslavije, ili na Trsatskoj gradini na Vocal Marathonu. Imao sam svoju večer prije početka Vocal Marathona nazvanu »Kornelije Kovač i prijatelji« na kojem su glumci iz Rijeke čitali odlomke iz mojih priča, a hrvatski pjevači Jacques Houdek, Zlatko Pejaković, Marko Tolja i Tina Vukov pjevali moje pjesme. To mi je bio prvoklasan užitak!

   Sve je to lijepo i krasno no svih više od toga zanima ima li ikakve šanse da se ponovo okupi Korni grupa…

   – Ne! Definitivno ne! Leb i sol i Bijelo dugme su to napravili i zasvirali par koncerata, ali ja to ne želim. Nema šanse! Meni se to ne isplati, ali ne u financijskom nego u kreativnom smislu: mi da bi svirali onako dobro kao nekad one naše kompleksne kompozicije trebali bi vježbati najmanje godinu dana. A ja nemam volje trošiti toliko vremena i energije za samo dva-tri povratnička koncerta.

   Imate vrlo uspješnu i jako dugu glazbenu karijeru. Što bi radeći ovog trenutka rekapitulaciju svega najradije izdvojili? Na što ste najviše ponosni? Po čemu bi željeli da vas pamte?

   – Redom: »Etida«, »Jedna žena« i »Put za istok« u izvođenju Korni grupe, »Jedna zima s Kristinom«, »Ti si mi u krvi«, »Stanica Podlugovi« u izvođenju Zdravka Čolića i »Milo moje« u izvođenju Bisere Veletanlić.

   Radili ste mnogo i za druge pjevače osim za Korni grupu, recimo za Zdravka Čolića. Kako je raditi za sebe i svoju grupu, a kako za drugog? Koja je razlika?

   – Teško je reći što je lakše, a što teže. Kad sam radio za moju Korni grupu, onda sam vrlo malo radio za druge izvođače. Veliki je užitak raditi za svoju grupu i gledati kako te pjesme žive kad ih izvodimo. Kad je Korni grupa prestala s radom onda sam se prešaltao na rad za druge izvođače bez ikakvog problema. Tad sam samo napisao pjesmu i što je dalje bilo s njom nisam mogao kontrolirati. Ja je nisam izvodio…

   Napisali ste tri knjige. Čemu taj izlet izvan glazbe?

   – Zato jer sam u jednom trenutku 1996/1997. godine kad sam se vratio iz Španjolske shvatio da mi je potreban još neki način izražavanja, a to je riječ. Kao što sam dosad glazbom pričao neke priče, tako ih sad pričam s riječima.

   Nedavno ste izjavili da živite od autorskih prava. Može li se stvarno živjeti od toga?

   – Može! Nisam nikakav milijunaš, ali jako solidno živim od autorskih prava zahvaljujući i Zdravku Čoliću koji jako često izvodi moje pjesme već trideset godina.

   Vaše kćeri se također bave glazbom, što je dokaz da jabuke ne padaju daleko od stabla. Jeste li ih vi usmjerili prema glazbi ili su se same pronašle u njoj?

Diplomatski odgovor

Bilo je mnogo promjena pjevača u Korni grupi: Dušan Prelević, Dalibor Brun, Dado Topić, Zdravko Čolić i Zlatko Pejaković. Što je svaki od njih dao grupi?

   – Diplomatski odgovor: svaki je nešto donio grupi.

   Tko je bio uzor Korni grupi?

   – Progresivne rock grupe: Yes i Emerson, Lake & Palmer. Glazbeni kritičari nisu znali gdje bi nas svrstali pa su pisali da smo rock grupa. Korni grupa nije bila rock skupina nego grupa koja je svirala moju glazbu koju sam ja stvarao na bazi znanja i iskustva iz klasične glazbe, jazza, popularne i beat glazbe 60-tih.

   Stanje u glazbi nekad i sad: u svijetu i u regiji?

   – U regiji se sve poseljančilo i iskomercijaliziralo na najnižem nivou, za razliku od svijeta gdje komercijalna glazba ipak ima dostojanstvo. Današnji čovjek na ovim prostorima je jako nezadovoljan svojim životom i ide na najniži glazbeni nivo kod slušanja ili kupovanja glazbe. Taj glazbeni nivo mu uz alkohol daje lažni osjećaj sreće, zadovoljstva i iluzije da mu je dobro. Nažalost, masovni ukus i ne samo u glazbi je jako nizak. Poslušajte samo što se čuje iz automobila koji prolaze pokraj vas.

   Što trenutačno radite?

   – Izdajem box s mojom filmskom, kazališnom i televizijskom glazbom. Neka sve bude na jednom mjestu. Ako koga zanima da tu sve nađe…