Furio Radin: Tatalović bi da zastupnici manjina budu zastupnici za otpad

Tatalovićeve teze su ne samo protiv interesa manjina, već i protivne sadašnjem Ustavu, a i dobrom ukusu. Treba dosta cinizma da se kaže da zastupnike manjina treba rasteretiti tako da im se oduzme pravo da glasaju za proračun ili povjerenje Vladi. To bi od njih doista činilo trash političare 

S obzirom na aktualnu javnu polemiku predsjednika države Ive Josipovića i političkog čelnika Srba Milorada Pupovca, saborskog zastupnika talijanske nacionalne manjine Furija Radina pitamo je li to dio demokratskih uzusa ponašanja, obračun prvog čovjeka države ili nešto treće. Vaše objašnjenje kao političara, ali i kao psihologa? 

    – Naviknuti smo na predsjednika koji bira riječi i na Pupovca koji izbjegava polemike, ali u ovom slučaju to nije bilo tako. Pomalo smo zatečeni tonom, iako se ništa epohalno nije dogodilo, osim što je razina rasprave bila neuobičajena, i što su u polemiku ušle teme koje tamo nisu nikako spadale i koje štete interesima svih nacionalnih manjina. O tim temama, kao što su Ustavni zakon, izborna pravila, ali i način financiranja nacionalnih manjina, moramo razgovarati otvoreno i zauzeti zajednički stav. U takvim raspravama važan je politički diskurs. Moje mišljenje kao psihologa ostavimo za druge teme. 

    Koliko takvo ponašanje može štetiti hrvatskoj manjini u Srbiji?

    – Hrvatska manjina u Srbiji ima svoje probleme, ali ova polemika na njih neće utjecati, neće ih umanjiti niti potencirati. 

    Srozava li se tako ugled funkcije predsjednika Republike Hrvatske? Tko treba popustiti?

    – Ugled predsjednika Republike neće trpjeti zbog ovakve polemike niti itko treba popuštati. Dovoljno je da se polemika ne nastavi i, kao što sam možda već i previše puta rekao, da otvoreno razgovaramo o problemima.       

Korektna suradnja s Pupovcem

    Dio srpskih udruga stao je na stranu Pupovca, dio podupire Josipovića. Koliko surađujete s Pupovcem i kako ga osobno doživljavate? Postoji li kult ličnosti Milorada Pupovca?   – Predstavnici nekih udruga koristili su termin kulta ličnosti potpuno izvan konteksta. Poznajem dosta Srba, ali niti jednog koji ima kult ličnosti Milorada Pupovca i to je, naravno, dobro. Možda su htjeli reći da, po njihovom mišljenju, Pupovac ima preveliku moć, o čemu ja ne mogu niti želim suditi. Unutar svake stranke, udruge i manjinske zajednice postoje pojedinci i grupe koji se smatraju zapostavljenima i koji žele veći utjecaj od onog koji u danim okolnostima imaju. Moja suradnja s Pupovcem je uvijek bila korektna i u nekim trenucima tijesna i presudna za postizanje važnih rezultata za sve nacionalne manjine. 

    Bi li se u Italiji zbog nekog teksta u novinama La Voce del Popolo mogao dogoditi scenarij sličan onome u Hrvatskoj nakon napisa u Novostima?

    – Mislite u Hrvatskoj? Jer u Italiji »La Voce« ima samo poštansku distribuciju. Moglo bi se desiti samo ako bi neki članak bio prenesen iz »La Vocea« u nekim drugim medijima, elektronskim ili tiskanim. Znači, teoretski je moguće. 

    Šesti ste mandat u Saboru. Na zadnjim izborima niste imali protukandidata i bilo Vam je dovoljno svega 3.067 glasova za izbor. Jeste li Vi i drugi predstavnici manjina privilegirani? Koji su Vaši najveći zastupnički uspjesi?

    – Zastupnici manjina imaju manje glasova od stranačkih jer se pripadnici manjina pri glasanju moraju odlučiti jesu li građani ili, recimo, Talijani, Mađari… To je stara priča o dosadnom pravu glasa koju je – ne previše elegantno jer se morao kršiti Ustav – okončao Ustavni sud. Znate, moji birači razmišljaju na sljedeći način: Furio će ionako proći, bolje da pomažemo strankama, recimo IDS-u. Zato je zapravo senzacija da je tri tisuće njih odlučilo glasati za mene i kada nisam imao protukandidata odnosno kada je bio dovoljan i moj glas da prođem. Neću im se nikada dovoljno zahvaliti. Moj najveći uspjeh je kolektivni: velik je uspjeh da živimo, da nismo asimilirani, da postojimo kao manjina. 

    Mislite li se za Sabor kandidirati do stjecanja uvjeta za saborsku mirovinu?

    – Ne, jer sam te uvjete stekao 2002. Ne znam hoću li ikada ići u mirovinu, ali kada se prestanem baviti politikom, vratit ću se sigurno staroj ljubavi, psihologiji.      

Integracija, a ne asimilacija

    Siniša Tatalović, predsjednikov savjetnik, unio je pomutnju nedavnim izjavama da bi trebalo mijenjati izborni zakon za manjine pa i ukinuti posebnu izbornu jedinicu.   – Siniša Tatalović se ubacio u tu priču po svemu sudeći samostalno, u nadi da će predsjednik to cijeniti. U tom trenutku Josipović je vodio polemiku s Pupovcem s kojim se Tatalović odavno ne slaže. Ne znam kako je reagirao predsjednik, ali je presedan da savjetnik savjetuje svog predsjednika preko medija. Inače, njegove su teze ne samo protiv interesa manjina, već i protivne sadašnjem Ustavu, a rekao bih i dobrom ukusu. Treba dosta cinizma da se kaže kako zastupnike manjina treba rasteretiti tako da im se oduzme pravo da glasaju u nekim važnim trenucima za politički život zemlje, recimo za proračun ili povjerenje Vladi. To bi od njih doista činilo trash političare, zastupnike za otpad. 

    Što mislite o njegovim riječima da se manjine trebaju integrirati u društvo?

    – Integracija je vrijednost kojoj svi težimo. Ovdje rezultati nisu nedostajali mada se mora još puno, ali doista puno raditi. Tatalović tvrdi da ćemo se integrirati ako budemo izabrani u stranačkim listama. Jeste li ikada čuli nekog zastupnika po nacionalnosti Srbina iz, na primjer, SDP-a koji govori o pitanjima Srba. Ne, oni kažu: mi nismo zastupnici Srba već svih građana bez iznimaka. Znaju da moraju slijediti politiku stranke ili ih neće biti, a to što biti zastupnik svih znači nikada ne govoriti o pitanjima Srba, Talijana, Mađara… koga to briga? Siniša Tatalović ne govori o integraciji, već o asimilaciji. 

    Ustavni sud ukinuo je dvostruko pravo glasa za manjine. Najavljivali ste da ćete o tome obavijestiti Bruxelles i Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Jeste li to učinili i s kakvim rezultatima?

    – Da, poslali smo pisma na mnoge adrese, ali nismo tužili Hrvatsku zato što je promijenila izborna pravila u neustavnom roku četiri mjeseca prije izbora, diskriminirajući manjine. Manjine se teže nego drugi odlučuju tužiti svoju zemlju, što ne znači i da to nije moguće.

    Hoćete li od Milanovićeve Vlade tražiti povrat dvostrukog prava glasa?

    – To je pitanje uvijek na dnevnom redu, da, postavili smo ga i postavljat ćemo ga dok problem ne bude riješen. Za sada su, deklarativno, svi na riječima za dodatno pravo glasa, ali u stvarnosti izbjegavaju problem.      

Italija kontrolira donirana sredstava

    Na čelu ste Talijanske unije. Koliko je ona značajna za Talijane u Hrvatskoj i Sloveniji? Tko sve sufinancira? Koliki je godišnji budžet i koji su mehanizmi kontrole trošenja sredstava?

    – Talijanska unija je naša središnja organizacija, presudna za naš opstanak i za naš razvoj. Mada i mi imamo našu oporbu, svijest o važnosti Talijanske unije je tolika da nitko, osim sporadično i bezuspješno, nije pokušao osnovati neku paralelnu udrugu. Srećom štiti nas i međunarodni sporazum između Hrvatske i Italije. Naš proračun varira iz godine u godinu, sredstva dobivamo od Italije, Hrvatske i Slovenije i od regije Furlanija-Julijska Krajina te Istarske županije. Naše lokalne zajednice imaju i gradska, odnosno općinska sredstva. Nažalost i mi osjećamo posljedice krize, posebno kada se radi o najvećem donatoru – Italiji. Italija je i najveći kontrolor sredstava koje donira. Imamo revizora svaki mjesec u Rijeci ili Kopru. Ostali kontroliraju na uobičajen način dok unutar Talijanske unije nadzor vrši naša skupština, koja se, kao i sva naša tijela, bira općim pravom glasa. 

    Pri Talijanskoj uniji u Kopru djeluje poseban ured za privlačenje novca iz fondova EU-a. Hoće li biti osnovan i u Rijeci?

    – Da, ubuduće će trebati potencirati ured u Kopru i stvoriti novi ured u Istri ili Rijeci. 

    Od 2001. Unija ima osnivačka prava nad Editom. Koja je budućnost i kakvo je financijsko stanje te izdavačke kuće i »La Vocea«?

    – Edit za sada financijski solidno posluje, ali će morati dobro gospodariti sa svojim sredstvima jer je budućnost neizvjesna. Talijanska unija je već postavila neka ograničenja u trošenju sredstava i morat će uvesti i neka nova radi sigurnosti zaposlenika. 

    U odboru ste za koordinaciju aktivnosti u korist talijanske manjine u Sloveniji i Hrvatskoj koju je osnovalo talijansko ministarstvo vanjskih poslova. Kakvo je stanje? Poštuju li se sva zajamčena prava?

    – U toj koordinaciji, uz predstavnike Talijanske unije, sjede i talijanski donatori te niz drugih talijanskih institucija. Odlučuje se o projektima, ali u pravilu nakon odluke Skupštine Talijanske unije. Uglavnom se naše odluke poštuju, ali tu nema govora o stečenim pravima. Danas, kada je u pitanju novac, prava nisu stečena, već se moraju zaslužiti svakodnevnom borbom. Kakvo je stanje? Takvo da se očekuju nove restrikcije, jer je to politika talijanske vlade prema svim segmentima talijanskog društva, i mi ne možemo biti iznimka. Pozitivna strana ove priče je ta da ćemo napokon znati tko je danas u nas Talijan iz uvjerenja, a tko iz koristoljublja. 

    Manje je talijanskih turista zbog krize na odmoru u Hrvatskoj. Koliko ih Vi kao zastupnik i predsjednik Talijanske unije možete animirati za dolazak u Hrvatsku? Jeste li to činili?

    – Da, to činimo otkad postojimo. Prisutnost talijanske kulture, jezika, dvojezičnost – naš su doprinos za ljepšu i bogatiju Istru, što sigurno animira talijanske turiste. Čak smo im, na autoputu, stavili oznake mjesta na talijanskom, tako da sigurnije stižu u svoje destinacije i nama ostave svoj novac.

__________________________________

KAJIN JE ZA IDS VJEČNI ELEKTROŠOK 

      Iako ste nezavisni zastupnik i sami priznajete bliskost s IDS-om. Što mislite o javnim prepucavanjima Kajina i Jakovčića?    – Takvi se problemi u strankama rješavaju iza zatvorenih vrata. Ako se s nekim ne slažeš, razgovaraš, ako treba do iznemoglosti. Polemika o drogi je bila suluda, stekao se dojam da se u Hrvatskoj, tko zna zbog čega, samo Jakovčić i Miletić moraju testirati. To bi bilo kao da se na Olimpijadi moraju testirati samo Sandra Perković i Giovanni Cernogorac, ostali ne. Polemika je bila provocirana, Kajin je u nju pao kao mačak u vreći, a danas su posljedice jedva sagledive. 

    Je li Kajin u pravu kada Jakovčića proziva za autokratsko vođenje IDS-a? Je li IDS postao stranka kojoj su važni samo vlast, moć i osobni interesi?

    – Predsjednici svih stranaka imaju preveliku moć, to je sigurno istina, i svi je koriste na isti način. Jakovčić nije iznimka, ali htio bih da IDS bude stranka različita od drugih jer je ona to uvijek težila biti, a zapravo i bila. Danas je IDS i stranka lokalne moći, sa svim pozitivnim, ali i negativnim posljedicama, ali neosporno stari duh regionalizma i autonomizma živi. Treba ga samo probuditi, pa makar i elektrošokovima. Kajina doživljavam svojevrsnim vječnim elektrošokom. Jakovčić mora apsolutno ostati predsjednikom IDS-a, mora doći i u Sabor, gdje predsjednici stranaka sjede i djeluju ako žele da im stranka preživi. Nakon tolikih godina politike Jakovčić mora shvatiti da uloga političara od kalibra, a on je takav političar, ne prestaje kada on odluči, već kada kontekst to zahtijeva. Politika nije sport u kojem u jednom trenutku jednostavno odlučiš objesiti kopačke o klin. 

    Hoće li Kajin biti izbačen iz stranke? Ima li on izbornih šansi s nezavisnom listom ili u nekoj drugoj stranci, na primjer SDP-u?

   – Ako je nešto IDS radio ekspresno u svojoj povijesti, to je bilo izbacivanje svojih članova. Tu bih svoju logiku sada okrenuo i u stranku pozvao opet i neke od onih koji su u prošlosti bili izbačeni. Istra je mala, IDS također. Logika je ista kao u Talijanskoj uniji: trebamo svakoga, posebno one s kojima se ne slažemo. Ali, kada spomenete SDP i eventualnu ulogu Kajina u njihovim redovima, ipak probudite u meni jednu vrstu radoznalosti, možda estetske. Htio bih vidjeti, recimo, mjesec dana Kajina u SDP-u, snimiti ga, i onda film prikazivati u mjesnim odborima, tako, za zabavu… Svi bi vidjeli da Damir može preživjeti bez (za njega) većih posljedica samo u IDS-u. 

    Dobro i dugo poznajete Jakovčića. Vjerujte li da će se prestati baviti politikom?

    – Ne vjerujem.

__________________________________

SANADER JE IMAO MNOGE MANE, ALI S MANJINAMA JE BIO KOREKTAN

    Manjinske zastupnike bije glas da su uvijek uz vlast ma tko je obnašao jer tako će uvijek nešto uspjeti ušićariti. Što očekujete od kukuriku koalicije?    – To je još jedan mit. Prvih osam godina mojeg mandata, za vrijeme Tuđmanovog HDZ-a, bio sam u žestokoj oporbi. Kada je oporba prvi put napustila sjednicu, i bila tjednima izvan sabornice, i kada smo bili optuženi da vršimo državni udar, bio sam s njima. Sjećam se da je Savka (Dabčević-Kučar, op. a.) došla, dala mi ruku i rekla da je to velika stvar za nacionalne manjine, ali to su bile druge, ratne godine. Doista se misli da zastupnici manjina moraju uvijek biti uz vlast. Moj glas je, na primjer, bio presudan za promjenu Ustava 90-ih godina, samo moj glas, i nisam ga dao, tako da je sjednica prekinuta. Protiv Račana nisam bio, ali niti s njime, a sukobi su bili više pravilo nego iznimka. Sanader je imao mnoge mane, ali s manjinama je bio korektan. U svakom mandatu zadržao sam neovisnost i pravo da glasam ovisno o mojim uvjerenjima, tako da sam mnogo puta glasao protiv većine. Tu postoji i problem političke retorike: odnosi stranaka s vlašću zovu se pregovori, podrške i koalicije, dok se suradnja nas iz nacionalnih zajednica s Vladom zove trgovina, a ponekad i reketarenje. U nekim trenucima takav diskurs graniči s političkom diskriminacijom.

__________________________________

SURADNJA MEĐU ISTARSKIM ZASTUPNICIMA JE SLABO MOGUĆA

    Ima li suradnje među istarskim zastupnicima?

 -   Zadnji put kada su se svi zastupnici iz Istre sastali bilo je sredinom 90-ih godina u istarskom klubu u Ilici u Zagrebu. Suradnja među zastupnicima je slabo moguća. Oni u pravilu slijede odluke stranke. Uzmimo na primjer problem TE Plomin na ugljen. Ako bismo tražili zajednički stav, ne bismo ga dobili. Protiv bi bili ja, Nansi Tireli jer ima podršku stranke, Kajin i, kako sada stvari stoje, i ostala dva zastupnika IDS-a jer je to stav stranke. Kajin je Kajin, a ja odlučujem sam. Zastupnici SDP-a bi slijedili odluku stranke bez obzira na zagađenje, dok bi neki eventualno iskočili, možda Mirela Holy, ali to bi bile iznimke. Dok je na djelu partitokracija, apsolutna vladavina političkih stranaka, odnosno gotovo apsolutna vladavina predsjednika stranaka, ne može se očekivati nekakva transstranačka interesna grupa jer takvi se u pravilu kažnjavaju.