Željko Kerum je sa svog položaja gradonačelnika obilato izlazio u korist »podvojenom ja«, Kerumu poduzetniku
SPLIT » Usporedno s propadanjem poslovnog carstva Željka Keruma, kojeg splitski gradonačelnik čini se više i ne pokušava spasiti nego pokušava sprovesti kakvu-takvu »kontrolu štete«, odvijalo se i njegovo gotovo apsolutno zapostavljanje političkih funkcija.
Smiješna opravdanja
Smiješno i danas zvuče opravdanja njegove desne ruke, dogradonačelnika Jure Šundova, marljivog operativca, kako gradonačelnik ima 32 radna dana godišnjeg odmora, kako on radi i na poslovnom putu… Jer gradonačelnik zapravo da jedva radi 32 dana: pojavio se na jedan dan u vrijeme snježne (ledene) nepogode ove zime, samo da bi lakonski konstatirao kako je dobro da pada snijeg, pojavio se nedavno na sjednici Gradskog vijeća, samo da bi u pauzi otrčao do Poljuda i uzeo 50 karata za utakmicu sa Skontom, pojavio se ove zime još jednom da bi vijećnici HDZ-a Sanji Bilač kazao »đava te tako ludu odnija«, prije dvije godine dočekao je Jeana Todta, šefa FIA-e…
No, to su upravo iznimke, jer zapravo nikad nije ni preuzeo svoje radno mjesto u Banovini. Uglavnom bi se pojavio na koji dan tijekom jednog ili nekoliko mjeseci, da bi potom nestao bez traga. U početku istina, bio je redovitiji, no tada je Kerum poduzetnik još bio daleko od današnjih poslovnih problema.
Imenovao je zamjenike da obavljaju njegov posao, a po potrebi (dakle po potrebi Keruma poduzetnika) davao bi im konkretne naputke. U međuvremenu obilazi svijet u potrazi za spasom svojih posrnulih firmi – u Austriji »žica« kredite kako bi otplatio stare koji mu dolaze na naplatu, putuje u potrazi za kupcem hotela Marjan, nedovršenog prvokategornika na splitskoj Zapadnoj obali, a ako na kojeg i naiđe (poput Končara ili predstavnika obitelji Lukšić) onda se i pojavi ispred Banovine, ali samo da pokazuje vrijednu nekretninu potencijalnim kupcima. Naravno, ne kao gradonačelnik, jer tu funkciju gotovo da nikad nije ni obavljao, već kao poduzetnik. Ima zasigurno i drugih, manje eksponiranih, saborskih zastupnika ili čak i gradonačelnika, koji »picavaju« svoje dužnosti, no Kerum je u toj disciplini doista nedostižan. Na mjestu saborskog zastupnika situacija je još i gora, ukupno je proveo 8 sati u našem parlamentu, a veliko je pitanje koliko je razumio događanja oko sebe u tih nekoliko sati.
Spremljena gotovina
Cijelo to vrijeme bezuvjetno ga je podržavala njegova seka, Nevenka Bečić, alfa i omega u Kerumovom carstvu trgovina, koja je postala predsjednica Gradskog vijeća te saborska zastupnica. Ta podrška je, osim bratskim vezama, bila uvjetovana upravo i tim njenim političkim »uspjehom« za kojeg je stopostotno zaslužan braco Željko. Međutim, Nevenka nikad nije pretjerano podržavala Kerumov ulazak u projekt hotelijerstva, odnosno hotel Marjan. Možda se u tome kriju glasine da je došlo do ozbiljno narušenih veza između njih dvoje, jer posljednje dvije-tri godine Kerum rasprodaje svoje trgovine i imovinu kako bi projekt Marjan dovukao do nekakvog kraja. Ne želi ga naime prodati za »siću«, ionako ga prodaje s debelim gubitkom pa na ovaj način kupuje vrijeme.
Dosta se prosječnih građana danas gotovo naslađuje krahu Željka Keruma, ali nije sve tako crno. I najbrojnija i najpažljivija porezna kontrola imala bi problema s utvrđivanjem sveukupne imovine i kamo je završila. Samo je svojoj nevjenčanoj supruzi Fani Horvat, i prije nego li je na svojoj televiziji (na kojoj se pojavljivao puno češće nego u ostalim medijima, ali i tome je došao kraj kada je prodao kutinskoj Nezavisnoj televiziji), kupio nekoliko stanova i poslovnih prostora. Joker, trgovački centar skoro u centru Splita, uopće nije u njegovom vlasništvu već prve supruge Ankice. U potencijalnoj opasnosti, u slučaju bankrota i potraživanja prvenstveno zakinutih dobavljača, ali i banaka (iako Kerum najnovijim akcijama pokušava spriječiti takav scenarij), mogu se naći neke nekretnine. Pitanje je na koga glasi recimo velika parcela od 5.000 kvadrata na vrhunskoj lokaciji u Gornjoj Podstrani sa starom kamenom kućom ili slične investicije koje su ostale daleko od očiju javnosti, da ne govorimo o gotovini zarađenoj dok su »svirale violine« i potom spremljene na sigurno.