Budući da vlada uopćeno mišljenje da je za svakoga hrvatskoga igrača koji želi uspjeti »Dinamo« bolja opcija od »Hajduka«, Jamal Sharbini morao je još jednom objasniti zašto je propao dogovor sa Zdravkom Mamićem. 

   

 – Iz jednostavnog razloga što Mamić nije želio staviti na papir sve ono što smo se prethodno dogovorili. Htio je da najprije potpišemo nekakav papir, a tek naknadno uvrstimo neke stavke. Na to nismo mogli pristati – kaže Jamal.

    Kako i nalažu »običaji«, valjalo je staviti pokoju kunu u automat na ekranu kojega iz dana u dan sprintaju hrtovi koji, pod rednim brojevima od 1 do 8, u »Maxu« imaju i svoja imena. Dakle, 1 je Čano, 2 je Fućak, 3 je Čaki, 4 je Šuja, 5 je Line, 6 je Šime, 7 je Bije, a 8 Bačić. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je, naravno, slučajna. Na žalost, Šuja i Šime jučer nisu bili u formi, pobijedio je Bije, a kune su otišle u nepovrat. Anas Sharbini s pristojne se udaljenosti smijao krivoj novinarskoj procjeni. Sto posto je znao tko će pobijediti, ali nije rekao. Tko je Anasov favorit među tim čuvenim »pasima« u Maxu? 

    – Gotovo je s hrtovima! Nema više zafrkancije, moram jednoga dana i ja odrasti, postati ozbiljan – kazivao je Anas koji danas, kao novi prvotimac »Al Ittihada«, kreće u društvu oca Jamala prema Jeddahu na prvo nogometno putovanje što će iz korijena promijeniti njegove dosadašnje životne navike. 

   Odlazak

– Je li mi teško otići? Bilo bi mi teško otići u »Real Madrid«, kamoli ne u Saudijsku Arabiju. Ali… Moram i ja jednom negdje otići. Dosta je bilo mojih gluposti proteklih godina, idem tamo, nitko me neće čuti ni vidjeti. Valjda će to biti dovoljno. 

    Čovjek bi pomislio da se stvarno uozbiljio… Mo’š mislit’. Pažnja nekadašnjega prvotimca »Rijeke«, danas golgetera bakarskoga »Borca« i boćara »Zameta«, ali i Anasova dobroga prijatelja, Sandra Klića, na sekundu je popustila što je bilo dovoljno da iz njegova »Punta« nestane veliki prijelazni pehar s nekoga važnoga boćarskoga turnira i iz Anasovih ruku bude »predan« na »čuvanje« službenicama u obližnjoj pošti. Uskoro su za stol sjeli otac Jamal i brat Ahmad pa su razgovori postali ozbiljniji. Sharbinijevi su zapravo najviše ogorčeni činjenicom da mnogi odlazak u »Al Ittihad« doživljavaju kao korak nazad u njegovoj karijeri. 

    – Ma, dao Bog da svi igraču propadaju kao ja – kaže Anas. – Jesam li možda trebao ostati u »Hajduku«? Pa, tamo u zadnjih osam mjeseci nisam dobio ni lipe. Što sam trebao? Uostalom, ponuda »Al Ittihada« bila je jedina. I bila je odlična. Ovakva primanja nemaju ni igrači u ligama petice. Vjerujte mi da bi mnogi igrači željeli propadati kao ja. Ja sam se sa 25 godina osigurao, a i zašto ne bih za dvije ili tri godine našao neki dobar klub u Europi.    

    Na žalost, transfer u »Al Ittihad« dijelom je ostao u sjeni tužbe nekadašnjega Anasova zastupnika Sanjina Ugarkovića, koji, temeljem stavki iz ugovora potražuje 144 tisuće eura na ime provizije od četverogodišnjih igračevih primanja. 

    – Neka Ugarković pokaže račune, spremni smo platiti sve što smo dužni – kaže Anasov otac Jamal Sharbini. – Kažete da je u pitanju postotak koji stoji u ugovoru? Ako sud dokaže da smo mu dužni, mi ćemo svoju obvezu izvršiti. 

    Do zadnje lipe. Nejasno mi je jedino zašto je Sanjin čekao tri godine da potražuje svoja prava. To je najčudnije od svega. I još nešto. Imao je priliku sudjelovati u transferu mojih sinova u »Hajduk«, ali se u zadnji tren predomislio i svima jasno i glasno rekao da ne želi imati veze s tim poslom i da želi mirno živjeti u Rijeci. Ne znam zašto je sada okrenuo ploču. I neka se nitko ne brine o budućnosti moga sina   

Arbitraža

Anas je otkrio vrlo zanimljivu pozadinu jednoga ugovora o zastupanju o kojemu će uskoro odlučivati Arbitraža HNS-a. 

    – Ugovor sa Sanjinom Ugarkovićem potpisao sam u razdoblju kada smo otac i ja imali neke razmirice, ali taman da je Ugarković došao s ponudom »Reala« očeva bi bila zadnja. To je uvijek tako bilo i bit će. Međutim, ja zapravo u tom razdoblju nisam dobio nijednu konkretnu ponudu osim »Red Bulla« s kojim je transfer propao iz meni nepoznatih razloga. 

    Pregovore su vodili Ugarković i tadašnji direktor »Rijeke«, Marinko Koljanin. Bili smo u Salzburgu i dogovorili uvjete, ali posao je propao iz meni nepoznatih razloga. Možda to najbolje zna Koljanin. A što se Ugarkovića tiče, mogu samo reći da je puno bolji čovjek nego menadžer. Bio sam dvije sezone za redom najbolji igrač »Rijeke« i član reprezentacije, a on mi nije došao ni s jednom konkretnom ponudom. Kad jednoga dana bude samostalan u menadžerskom poslu možda bude uspješniji.