Paulo Xisto Pinto Junior

Paulo Jr., basist Sepulture: Obišao sam cijeli svijet, a sad bih živio u Hrvatskoj

Robert Jovanović

Što me veseli i tjera naprijed? Novi izazovi. Oni su tu i uvijek će postojati. Vidiš, nikad nismo svirali u Rijeci. Eto novog izazova! Svaki put kad pomislim – eto, napravio sam to – kad prođe vrijeme, shvatim da sam mogao bolje. Uvijek nešto novo iskrsne. Sepultura je spremna na izazove



Sepultura. Bend iz Brazila, nastao u mjestu Belo Horizonte. Četvorka je zaključila da nema ništa za izgubiti i krenula je, umjesto uličarenja, u bavljenje glazbom. I to kakvom. Jedni su od brutalnijih bendova svojeg doba. Paulo Xisto Pinto Junior došao je na odmor u Rijeku. Ako ste fan žestoke glazbe, činjenica zvuči nevjerojatno. Jedini je preostao od originalne postave brazilskog benda Sepultura. Svira bas.


Potpisniku redova bend je bio pojam, legenda i što sve ne. Ok, bilo je to prije kojih petnaestak godina, ali osjećaj treme i povratka u mladost pojavio se čim sam ga ugledao. Trema je brzo nestala, Paulo Jr. nalikuje na dobroćudnog susjeda, prosjed je i malo krupniji nego na omotima albuma »Arise«, »Chaos A.D.« i »Roots«. I ne djeluje kao tip kojemu zavidite jer je iz lokalnog brazilskog sela, a napravio je svjetsku karijeru i bar pet puta obišao planet.


A sve zahvaljujući brzoj i glasnoj glazbi, koja će tiražima uskoro dostići i brojku od 30 milijuna nosača zvuka. Kapa dolje. U veoma opuštenom razgovoru, napravljenom ljubaznošću predsjednika Udruge prvoligaša i dopredsjednika NK Rijeke Roberta Komena i riječkog glazbenika Bobe Grujičića, njegovih riječkih domaćina, saznali smo ponešto o počecima, o reunion-u famozne postave sa »Cavalera Brothers«, hobijima i glazbom koju voli.    

Goodbye, Brazil – Hello, America!


Krenimo od početka. Prvi EP, pa »Morbid Visions«, posuđivanje instrumenata za snimanje… Možete li se prisjetiti kako je to izgledalo i kakvi su vam bili planovi? Jeste li odmah htjeli svjetsku dominaciju?




– Bio sam dijete, biti u bendu, a pogotovo biti u studiju je bilo predivno. Ništa nismo znali o ničemu. Najveći uspjeh bilo je snimiti i objaviti svoju glazbu. Nitko nije znao da će se dogoditi sve ono što nam se kasnije događalo. Imao sam oko 17 godina kad sam došao u bend. Uživao sam u svakom trenutku.


Radili se s velikim producentima, već od albuma »Beneath The Remains«. Što ste naučio od njih?


– Davne 1989. godine, Scott Burns došao je u Brazil prvi put. Nismo ga zvali zbog prestiža, nego zbog kvalitete zvuka. Tada snimatelji u Brazilu nisu znali naštimati bend poput nas. Pričali smo uz pomoć prevoditelja. »Beneath The Remains« je bio veliki korak naprijed za nas. Što se učenja tiče, stalno učim. Dan danas.



Vjerovali ili ne, slušam Sade     Što vas opušta u slobodno vrijeme? Čime se bavite?  – Ronim kad god mogu. Bavio sam se borilačkim vještinama dugo vremena, jiu jitsu i slično, ali ronjenje me sada najviše odmara.   Kakvu glazbu volite trenutno, a na kakvoj ste odrasli? Koji su bili vaši favoriti?  – Započeo sam s bendovima poput Iron Maidena, Black Sabbatha, Kissa i Queena. Trenutno volim Sade, vjerovao ili ne. Pa Anthrax, Faith No More, David Bowie, Rush, imam njihov album »Moving Pictures« sa sobom. Trenutno su mi omiljeni bend. Volim Audioslave, Bjork, Kings X, Men At Work, Primus, Stinga, svašta. Volim stvarno sve.   Bez pitanja o braći Cavalera     Poznata je priča kako bivši i sadašnji članovi Sepulture ne komuniciraju. Paulo Jr. ne voli baš govoriti o braći Cavalera, pogotovo Maxu, pa smo bolnu točku djelomično zaobišli. Za one koji žele znati više, blagodati Youtubea pružit će odgovore na skoro sva pitanja.   Najvažniji heavy bend devedesetih      Prvi EP snimaju 1984., a objavljuju 1985. Nakon debi albuma iz 1986., »Morbid Visions«, bivaju zapaženi na heavy radaru i sele se u Sao Paulo. Tamo upoznaju gitaristu Andreasa Kissera i put k uspjehu legendarne postave je nezaustavljiv. Kisser, Paulo Jr., te braća Max (gitara, vokal) i Igor Cavalera (bubnjevi), snimaju najobožavanije albume Sepulture.   »Schizophrenia« donosi napredak u pjesmama i zvuku i postaju bend od kojeg se puno očekuje. Nasljednik donosi slavu. Angažiran je američki trash/death/speed producent Scott Burns, majstor zanata. U studiju komuniciraju putem prevoditelja jer im engleski jezik nije jača strana. »Beneath The Remains« postaje jedan od albuma »koji morate čuti ako volite ovakvu glazbu«. Kreću na svjetsku turneju. Nakon povratka kućama, pakiraju kofere i ponovo sele jer žele napraviti što bolji album i biti bliže sceni. Ovaj put odlaze u Phoenix, Arizonu. Scott je opet za mix pultom i nastaje »Arise«, album za kojeg se smatralo da Sepultura dalje i bolje ne može. Turneja traje gotovo dvije godine, zaustavljaju se u Sloveniji i rasprodaju dvoranu s 3000 karata. Nakon turneje, odmah ulaze u studio. Nasljednik se zove »Chaos A.D.« i najprodavaniji je album benda. Sepultura je na vrhuncu, svira na svim velikim festivalima diljem svijeta te u pauzama radi na novom materijalu. Album »Roots« postavlja bend na čvrstu poziciju, koncerti su rasprodani, gostuju im Mike Patton, Jello Biafra, Jonathan Davis, DJ Lethal, ali i mnogi perkusionisti, što traje i dan danas. Da se što više približe imenu albuma, sviraju akustične pjesme sa izvornim plemenskim instrumentima. Fanovi nisu razočarani, naprotiv. Nakon ovog albuma odlazi frontman Max Cavalera. Osniva bend Soulfly, koji još uvijek djeluje a 2008., zajedno s bratom, snima prvi album benda Cavalera Conspiracy. Sepultura nastavlja dalje, Derrick Green postaje novi pjevač, zvuči veoma slično Maxu, ali fanovi su raspadom velike četvorke razočarani. Ni Sepultura ni Soulfly ne dostižu tiraže legendarnih albuma i stalno se šuška o ponovnom okupljanju. Bez obzira na priče, oba benda nastavljaju dalje. Sepulturin posljednji album »Kairos« dobra je cjelina. Nije za ocjenu pet, jer petica je visoko postavljena u njihovom slučaju, ali je sasvim zadovoljavajući. Producent je Roy Z, radio je s imenima poput Brucea Dickinsona i Judas Priest, a bend je na album uvrstio i dvije obrade – na redovnom izdanju je »Just One Fix«, pjesma Ministryja. Na deluxe varijanti obradili su Prodigy i »Firestarter«. Nakon turneje koja je u tijeku, planiraju početi raditi na već trinaestom albumu. Kritičari se slažu da su najvažniji brazilski bend upravo oni. MTV ih proglašava najvažnijim heavy bendom devedesetih.


Nakon turneje, selite se u Phoenix u Arizoni. Tamo snimate »Arise« i upoznajete ljude iz biznisa. Kako ste to podnijeli?


– Čak i nije bilo tako teško. Prvi puta smo bili sami, što je bilo i dobro i loše. Nismo imali ni prijatelja, ni obitelji. Nikome nismo polagali račune. S druge strane, morali smo naučiti kuhati. Zvali smo roditelje, pa su nam telefonski objašnjavali kako što napraviti. I nedostajala mi je upravo hrana. Ukus domaće kuhinje. Ali ojačalo nas je kao tim, kao bend. Bili smo braća. Svi četvorica, ne samo Max i Igor. Svjesno smo to napravili zbog karijere. Sve je bilo u Americi i morao si biti tamo.


Danas možeš ostati u svom dnevnom boravku i sve napraviti telefonom. Snimiti glazbu, poslati ju… Sve telefonski. Kad smo radili »Arise«, nije bilo tako. Bilo je: »Goodbye, Brazil – Hello, America!« Što se posla tiče, bilo je odlično. Bili smo u centru heavy metal zbivanja. Svidjelo mi se pa sam tamo ostao živjeti oko deset godina. Sada, nakon ovih nekoliko dana, želim živjeti u Hrvatskoj!    

Ipak smo mi Brazilci


»Arise« je bio veliki album u diskografiji Sepulture. Koja su tvoja sjećanja iz tog perioda?


– Ne pijte previše (smijeh)! Turneja je trajala preko dvije godine, posjetili smo mjesta koja nitko nije htio posjetiti. Indonezija, Rusija, bili smo i ovdje tijekom rata. To nam je bio izazov. Amerikanci su bili uplašeni, govorili su nam da ne idemo. Mi smo ipak Brazilci. Mislim da smo mi i vi, Europljani, slični. Ne možeš nas uplašiti niti nam »prodavati« nešto tek tako. Drago nam je upoznavati nove ljude, drugačiju kulturu. Zato smo se spakirali i jednostavno krenuli. I dobro nam se vratilo, cijela turneja je prošla odlično, u tehničkom i glazbenom smislu.


Nakon »Arise«, ljudi su govorili da je to – to. Bolje ne može i ne mora. Da ste nakon tog albuma funkcionirali po »copy-paste« principu, nitko vam ne bi zamjerio. Ali vi se vraćate sa »Chaos A.D.«. Što nam možete reći o tom albumu?


– Nakon »Arise«, prvi put smo imali moć odabira. Sami smo birali gdje, što i kako ćemo raditi. Andy Wallace je bio producent, a snimali smo u studiju gdje su radili Queen, Robert Plant, Rush, Iggy Pop, Black Sabbath i mnogi drugi. Snimali smo oko mjesec dana, bili smo neometani od vanjskog svijeta. Nismo radili ništa drugo. Tako je nastao »Chaos A.D.«. To je bio odličan album i donio nam je veliki uspjeh. Veće dvorane, bolji stage, bolji razglas, light, festivalske nastupe. Podigao je bend na viši nivo. Za taj album me vežu samo lijepa sjećanja i zanimljive priče.


Hoćete li podijeliti koju sa nama?


– To je tajna (smijeh)!


Bar jednu…


– Ok, snimio sam »Biotech Is Godzilla« potpuno pijan. Na toj pjesmi gostuje Jello Biafra iz Dead Kennedysa. Možeš misliti… (smijeh)


Tri godine čekamo na »Roots«. Ross Robinson je producent. S Andyjem niste bili zadovoljni ili nije bio slobodan?


– Htjeli smo drugačiji pristup. U pisanju, u razmišljanju. »Roots« je drugačiji od »Chaosa«, ako si primijetio… (smijeh)


Jesam…


– Ali Andy je ipak ostao u priči, miksao je album pa smo dobili najbolje od oba svijeta. Producent je član benda. Stalno mora biti prisutan, ne samo fizički. On dodaje stvari koje se ne možda ne osjete, ali te čine umjetnikom. Znaš da su te stvari tamo i da naprave nešto unutar pjesme. Producent može učiniti album velikim, ako zna svoj posao. Također, kad snimaš demo snimke, ideje ti se čine kako rade savršeno jedna s drugom. Producent ti otkrije da i nisi tako dobar. Ali, radeći s velikima, naučio sam puno. Ispravljam sam sebe. Znam što i kako u studiju.    

Grozan sam bubnjar


Na »Roots« unosite tribal elemente, razne perkusije, akustiku… Za potrebe takvih pjesama ne svirate bas, nego nekakve bubnjeve. Kako vam se to svidjelo?


– Za bend – odlično i uspješno iskustvo. Bilo je super čuti pjesmu nakon snimanja. Osobno nisam volio to. Grozan sam bubnjar. (smijeh)


Nakon »Roots« odlazi frontman Max Cavalera. Ima li ikakve komunikacije danas među vama?


– Nema. Nema kontakta, nema reuniona, ništa. To me uvijek pitaju. Moj odgovor je: No reunion!



Album »Against« prvi je s novim pjevačem. Također, nastavljate tradiciju udaraljki, ali ovaj put selite u daleki Japan. Može par riječi o tome?


– »Kodo«, vrhunski bend perkusionista, ima različit pristup od onog na koji smo navikli. Poslali smo im materijal i pitali ako bi htjeli surađivati. Sviđali su nam se jako. Odgovorili su da se njima Sepultura sviđa jako. Bili smo šokirani odgovorom i sretni što ćemo ostvariti suradnju. Poslali smo im neke ideje i onda otišli u Japan snimati. To je potpuno drugačiji pristup udaraljkama i bubnju općenito. Proveli smo tjedan dana s njima. Definitivno jedno od zanimljivijih iskustava u mom životu. Družili smo se na otoku Sakishima, gdje je izmišljen sushi. Bilo je prekrasno.


Derrick Green i njegova priča – kako ste zadovoljani s njim?


– Već je dugo s nama, diskografskim godinama gledano i duže nego Max. Sav je velik, izgleda kao Predator i kao netko tko će te napasti na ulici bez problema. Ali sasvim je suprotno – vrlo je draga osoba, želi učiti, pomoći, on je pravi gentleman. Otvorenog je uma. Zna ponešto njemačkog jezika. Trenutno živi u Pragu pa uči i češki. Nije tipičan Amerikanac (smijeh)!


Derrick je došao putem audicije. Kako je to prošlo?


– Imali smo manju audiciju, ništa veliko. On je bio najbolji i to je bilo to.


Jeste li bili šokirani Maxovim odlaskom?


– Jako. Svi u bendu. Prestao je razgovarati sa svima, čak i bratom. Samnom ne priča ni dan danas. Ne smatram to normalnim, ali vrijeme liječi sve. Ako on tako hoće, ok. Igorov odlazak se dao naslutiti, vidjelo se da nije zadovoljan i da hoće nešto drugo. Ali Maxov odlazak je bio šok.    

Briga me za kritiku


Posljednji album »Kairos« objavili ste prošle godine. Fanovima se sviđa, ponovo ste interesantni generacijama, a voli ga čak i kritika. Kako si osobno zadovoljan albumom?


– Kao prvo, briga me za kritiku. Fanovi su ono do čega mi je stalo. Albumom sam stvarno zadovoljan, kao i cijeli bend, čak i izdavač (smijeh)! Producirao ga je Roy Z, također dobar producent. Snimali smo u istom studiju gdje smo snimali i »Beneath The Remains«. Na turneji u publici viđam ljude starije od mene, puno mlađe od mene i one između. Možemo složiti dobru set listu. Ma ne samo jednu, možemo ih složiti četiri!


Išli smo na »Trash Fest« i svirali samo »Beneath The Remains«, »Arise« i »Chaos A.D.« materijal, bilo je super! Morao sam nanovo naučiti neke pjesme, jer neke nismo nikad izvodili, ali to je ljepota glazbe. Bilo mi je super gledati ekipu iz Exodusa uživo. Nismo bili konkurencija, kao nekad (smijeh). Čak su molili našeg bubnjara, koji ima 21 godinu, da malo uspori! Rekli su mu: »Slušaj, mali, mi smo pedesetogodišnjaci. Imaj milosti!« Zabavna je bila ta turneja. Inače stvarno volim svirati album »Kairos« uživo, tako je napravljen da najbolje funkcionira na live nastupu.


Što vas još uvijek pokreće? Iz Belo Horizontea otisnuli ste se na putovanje oko svijeta, koje još uvijek traje. Ako isključimo brojke, ima li nešto što vas veseli i tjera naprijed?


– Novi izazovi. Oni su tu i uvijek će postojati. Vidiš, nikad nismo svirali u Rijeci. Eto novog izazova! Svaki put kad pomislim – eto, napravio sam to – kad prođe vrijeme, shvatim da sam mogao bolje. Uvijek nešto novo iskrsne. Sepultura je spremna na izazove. Nadam se da ćemo ponovo napraviti dobar album i krenuti na put oko svijeta.



Do sada niste previše radili izvan Sepulture. Ima li šanse da vas ikad čujemo u nekom vlastitom projektu?


– Imam jedan projekt! Upravo završavamo snimanje albuma! Trebao bi izaći do kraja godine. Teža je glazba od Sepulturine, nadam se da će vam se svidjeti!


Ok, za sam kraj – podijelite s nama neku anegdotu, prvu koja vam padne na pamet!


 – Uf… Teško pitanje…


 Hajde, bilo što, prvo čega se sjetite!


– Joj, ne mogu! Naljutili bi se na mene… Reći ću ti kad ugasiš snimanje (smijeh)!


Anegdota se tiče turneje i mokrenja i »zamjene« kreveta za toalet. Probajte sami posložiti točkice. Paulo Jr. morao je na put. Otprilike sat vremena nakon razgovora, otišao je iz Rijeke. Nadam se da ga nismo vidjeli posljednji put. Niti ja, ali ni klinci kojima je plaćao ture na šanku jer su nosili majice sa heavy metal bendovima.