Neke od ekipa do kojih smo uspjeli stići s obzirom na izrazito teško prohodni teren bile su već vidno umorne i iscrpljene gotovo do iznemoglosti
Ekipe koje su od kasnih noćnih sati bile na tom požarištu morale su se boriti s tamom, olujnim udarima bure i s izrazito teškim i nepristupačnim terenom prepunim škrapa. Do zapaljenih mjesta se uglavnom nije moglo doći nikakvim vatrogasnim vozilima što je značilo dodatne poteškoće. Vatrogasci su jučer rano poslijepodne u jednom trenutku mislili da će konačno moći odahnuti te da će se plamen konačno pogasiti jer je bura nakratko ipak bila stala. Već su na mjesto poslana u ispomoć i dva kanadera, ali se desetak minuta prije nego li je stigao toliko iščekivani spas iz zraka, bura ponovno digla…i to svom mogućom snagom i žestinom. Jake turbolencije onemogućile su bilo kakav pokušaj gašenja iz zraka, a zemaljskim snagama bilo je jasno kako će se agonija i dalje nastaviti.
Neke od ekipa do kojih smo uspjeli stići s obzirom na izrazito teško prohodni teren bile su već vidno umorne i iscrpljene gotovo do iznemoglosti. Nisu spavali već više od dana, jeli od utorka ujutro, a neizvjesnost zbog faktora bure već ih je dovela do ludila. Jedan od vatrogasaca komentirao je kako jedva čekaju da bura stane i da bi sve već bili pogasili samo da je stanka potrajala još petnaestak minuta, da su bar dvaput kanaderi uspjeli politi zapaljeno područje. Ovako im je bilo jasno da neće tako skoro kućama i da će se gašenje, a zatim i čuvanje opožarene površine, i dalje nastaviti s, za sada, neizvjesnim završetkom. Predvečer je organizirana i smjena vatrogasnih snaga, pa su tako na ove lokacije poslani odmorniji gasitelji pred kojima je tek predstojala »vatrena« noć uz nadu da će bura ipak konačno posustati.
