Nevjenčani par iz Rijeke želio je matični list u kome će pisati da su majka i otac mrtvorođenom dječaku, ali zbog članka 58. rubrika namijenjena imenu oca ostala je prazna, a dječak je dobio majčino prezime
Majčinstvo i očinstvo ne može se priznati poslije djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo«, kaže 58. članak postojećeg Obiteljskog zakona iz 1998. godine. Što to znači u praksi, ove su se zime, na vlastito zaprepaštenje, uvjerili Nina i Darko (podaci poznati redakciji), nevjenčani par iz Rijeke, koji je postupkom potpomognute oplodnje začeo dijete, mrtvorođeno početkom ove godine u 34. tjednu trudnoće.
– Taj je postupak potpomognute oplodnje bio prvi na koji smo išli, u Zagreb, ujedno i uspješan. Ne treba govoriti koliko smo bili sretni, no sreća je kratko potrajala. Dijete smo izgubili, a ubrzo zatim dobili i šamar od državne administracije, započinju priču Nina i Darko.
Prazna rubrika
Po izlasku iz rodilišta odmah su otišli u matični ured kako bi za svoje mrtvorođenče izvadili matični list.
– Sina nismo vidjeli jer nismo za to imali snage, htjeli smo barem matični list, u kojem će pisati da smo mi njegovi majka i otac. Međutim, u matičnom uredu, pozvajući se na ovaj, najblaže rečeno, nebulozni članak Obiteljskog zakona, Darka kao oca, u čiju je obiteljsku grobnicu naše dijete i sahranjeno, nisu željeli upisati! Rodilište je mene, što je uobičajeno, automatizmom prijavilo kao majku, i moje majčinstvo nije sporno. No, rubrika namijenjena ocu zjapi prazna, kao da naše dijete oca nema! Sin je dobio moje prezime, jer očevo nije moglo biti upisano, što mom nevjenčanom suprugu ne bi ni smetalo, no zaboljelo ga je to što ga se nije htjelo upisati kao oca. Koliko god da smo mi u matičnom uredu kumili i molili, u suzama prijetili sudom, nisu, pozivajući se na zakon, popuštali, i opet u suzama priča 41-godišnja Nina. Ima li ovo, pita se, veze sa zdravim razumom?
Otac je bitan!
Kako kaže, nju i Darka najviše vrijeđa činjenica što se društvo, administracija, prema njihovom problemu ponijela s tolikom nonšalancijom, poručujući im da otac njihovog sina nije ni bitan, kad ni dijete nije živo rođeno!
Prije 14 godina, kad je pisan postojeći Obiteljski zakon, htjelo se spriječiti manipulacije da, primjerice, majka ili otac priznaju svoje roditeljstvo radi neke koristi. Roditeljstvo se ne može priznati nakon smrti djeteta, osim ako to isto dijete nema vlastito potomstvo. To znači da, ilustrativno, otac ili majka ne mogu priznati roditeljstvo nad odraslim, mrtvim djetetom koje nema svojih nasljednika, kako bi nasljedili djetetovu imovinu, odnosno roditeljstvo će im biti priznato samo ukoliko njihovo dijete ima vlastite nasljednike. U namjeri da spriječi manipulacije, država je tada, istovremeno, diskriminirala parove poput Nine i Darka. To će se, nadajmo se, novim zakonom promijeniti, no ostaje pitanje hoće li Nina i Darko retroaktivno moći podići matični list za svoje mrtvo dijete, u kojem će njihov dječak imati i oca i majku?
– Na izborima sam glasala za Kukuriku koaliciju, a suprug za laburiste, ne samo zato što su obećali da će MPO zakon u hitnu proceduru, već zato što su nam nudili novu, modernu Hrvatsku, dostojnu Europe. Ukoliko se netko pak pita zašto ranije nisam ostvarila majčinstvo, evo odgovora – željeli smo sami hraniti vlastito dijete, a ne ‘sjesti’ na teret države, pa smo čekali kakvu-takvu materijalnu sigurnost. Nisam se ni snašla, došla je moja 35., kad smo krenuli u najteži pothvat u životu, uzdajući se u sreću, i božju pomoć. Dospjeli smo na listu čekanja na MPO-a, i eto mi već 41. godine. Još godinu dana imam pravo na MPO, i pitam se, ako se o našem trošku, trošku države, liječiti mogu narkomani i alkoholičari, oni koji su se sami odali porocima, zašto za našu bolest postoje zakonska i financijska ograničenja? Mojim neprohodnim jajovodima ne pomaže ni molitva ni Fertility Care, zaključuje Nina.
