Hrvatski tim prekjučer je našao tri tijela, a uz jedno od njih pronađena je i značka HGSS-a po kojoj se pretpostvlja da bi to mogao biti Viktor Tabaković, no precizan odgovor dat će DNA analiza. Iz Gruzije se za naš list s detaljima potrage javio Darko Berljak
RIJEKA Četveročlana ekipa HGSS-a i Hrvatskog planinarskog saveza pod vodstvom Darka Berljaka koja na Kavkazu, pod vrhom Ušba na granici Gruzije i Rusije traga za posmrtnim ostacima Viktora Tabakovića i Nenada Čulića, nestalih u lavini prije 38 godina, prekjučer je našla čak tri tijela na ledenjaku, te ih jučer dopremila u dolinu. Iako se i dalje bez DNA analize ne može znati o kome je točno riječ i da li su u pitanju obojica davno nestalih hrvatskih alpinista, kraj jednog od tijela pronađena je značka HGSS-a, a po još nekim dijelovima opreme da se naslutiti da je možda riječ o Viktoru Tabakoviću, pojasnio nam je Darko Berljak koji se iz gruzijskog planinskog mjesta Mestija jučer poslijepodne javio za Novi list.
U posljednji tren
Podsjetimo, ekipa HGSS-a i HPS-a na Kavkaz je otišla prošlog tjedna, a povod su bile fotografije koje je poslao češki alpinist, nakon što je na ledenjaku pod Ušbom naišao na posmrtne ostatke i staru alpinističku opremu na kojoj su neki dijelovi jasno ukazivali da je najvjerojatnije riječ o jednom od stradalih hrvatskih alpinista. Splićanin Nenad Čulić i Zagrepčanin Viktor Tabaković smatraju se nestalima u velikoj lavini koja ih je uz Antu Bedalova iz Kaštel Kambelovca i Ursa Vrdoljaka iz Zagreba pogodila 24. srpnja 1974. godine prilikom uspona na iznimno zahtjevni četiritisućnjak Križ Ušbe. Tijela Bedalova i Vrdoljaka su drugi dan nakon nesreće skinuta s planine, no Čulić i Tabaković nikad nisu pronađeni. Sva četvorica bili su poznati i uspješni alpinisti i GSS-ovci, i kao takvi bili su uz još jedanaestoricu kolega iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i BiH-a odabrani kao sudionici jugoslavenske ekspedicije na Kavkaz.
Ovih dana redakciju Glasa Istre došao je Josip Vivoda koji je skrenuo pažnju na to da je Viktor Tabaković zapravo Puljanin s kojim je zajedno bio jedno vrijeme u izviđačima. Kaže nam da je s obitelji živio u Zagrebačkoj ulici na broju 21, išao je u pulsku gimnaziju, a 70-ih je otišao u Zagreb na studij.
Potvrdu cijele priče dobili smo i u Planinarskom društvu Glas Istre gdje su nas uputili na člana i dugogodišnjeg predsjednika Gorske službe spašavanja, poznatog planinara Antuna Filipčića Filca.
- Rodom sam iz Zagreba i u to vrijeme kada je Tabaković iz Pule došao u Zagreb bio sam predsjednik Planinarskog društva sveučilišta Velebit u Zagrebu. Sjećam se da mu je otac bio vojno lice i da je zbog njegovog premještaja iz Pule u Zagreb stigla i obitelj, pa tako i Viktor, na studije. Bio je odličan skijaš, a odmah po dolasku u Zagreb došao je i u naše planinarsko društvo, a 1971. godine na zahtjev Komisije za alpinizam prošao je alpinističku školu čiji sam ja bio voditelj, ispričao nam je Filipčić pokazujući u sačuvanoj dokumentaciji i plan za Kavkaz koji se radio 1969. godine, a realizirao te 1974. godine.
- Ono što još znam je da je Tabaković imao u Zagrebu i djevojku s kojom se trebao oženiti, ali je nestao. Ta je djevojka još neko vrijeme dolazila u Planinarsko društvo, ali joj je sve to bilo jako bolno pa je prestala, ispričao nam je nadalje Filac kojeg su, igrom sudbine, poslovi doveli do Pule, gdje je dočekao i mirovinu.
Ustupio nam je i dio fotografija iz svoje bogate fotoarhive na kojima se vidi jedan od zajedničkih uspona s Vladimirom Tabakovićem na Bijele stijene.
Istarski planinar Vladimir Rojnić dostavio nam je i in memoriam koji je 1974. godine objavljen u časopisu Naše planine kao i članak o samoj ekspediciji. Iz materijala je vidljivo da se Tabaković rodio 1948. godine u Zagrebu i da je veći dio djetinjstva proveo u Puli. Školu je pohađao u Puli i Ljubljani, gdje je bio i istaknuti član izviđačke organizacije. U Zagreb je doselio 1965. godine gdje je završio višu građevinsku školu.
Ekipa HPS-a i HGSS-a u kojoj su osim Berljaka još i hrvatski alpinisti i GSS-ovci Edin Alikafić, Hrvoje Kamenjarin i Dražen Pezer tijekom ovog vikenda podignula bazni logor na 2.400 metara visine pod četiritisućnjakom Ušba, te su koristivši prozor dobrog vremena, već u nedjelju pretražujući veliki ledenjak pronašli tri tijela.
– Mislim da smo stigli u posljednji trenutak, jer smo tijela pronašli stotinjak metara od ruba nakon kojeg se ledenjak strmo obrušava u morenu, uz obilje ledenjačkih potoka i tijela bi tako možda ponovo bila izgubljena. Iako se bez DNA analize ne može ništa tvrditi, čini se da bi sudeći po pronađenoj znački HGSS-a i nekim drugim dijelovima opreme jedan od njih trojice mogao biti Viktor Tabaković, kazao nam je Berljak.
Tužni transport
On, međutim, dodaje da u to za sad ne mogu biti sigurni.
– Pronašli smo i dosta dijelova opreme – između ostalog sat, kompas, pa čak i fotoaparat u kojem je još uvijek film i sve smo to pažljivo zapakirali u posebne vrećice. Ne bih htio za sad reći, niti pretpostavljati išta konkretnije za druga dva tijela, jer je Ušba vrlo smrtonosna planina na kojoj je nastradalo jako puno ljudi, kazao nam je Berljak. potvrdivši da je »skidanje« posmrtnih ostataka s planine bila prava muka, kako emocionalna tako i u svakom drugom smislu Kad su shvatili da tijela moraju transportirati kroz ledenjački labirint pukotina, a potom i kroz morenu ispresijecanu nabujalim ledenjačkim potocima, hrvatska je ekipa pozvala u pomoć lokalne vlasti. Guverner ove gruzijske pokrajine od početka je naglasio da će im pružiti svu pomoć, pa su im još tijekom noći s utorka na srijedu osmorica planinara iz Mestije krenula ususret. S hrvatskom ekipom od početka se nalazio i iskusni gruzijski alpinist
– Bilo je strašno naporno spuštati tijela. Morali smo savladati 1.600 metara nadmorske visine i otprilike 12 do 13 kilometara. Na jednom dijelu smo morali prijeći vrlo dugačku strmu padinu, pa smo se morali pobrinuti i da nitko od Gruzijaca koji su nam došli u pomoć, pa i nas uostalom, ne bi nastradao pri transportu. Zadnje kilometre u susret su nam pritekli još neki ljudi s konjima, a potom i kamion, što se pokazalo vrlo korisno, jer su nam put na mnogim mjestima priječile prave bujice vode. Kad smo napokon došli jučer popodne u Mestiju, odmah nas je više liječnika dočekalo u bolnici. Uzeli su uzorke tkiva za DNA analizu, a zatim su lokalne vlasti odmah naredile i organizirale pogreb posmrtnih ostataka na obližnjem alpinističkom groblju, ispričao nam je Berljak.
Potraga hrvatske ekipe privukla je, inače, veliku pozornost u tom dijelu Gruzije, pa jedne od velikih gruzijskih tv-kuća, priča Berljak, cijelo vrijeme prati razvoj događaja oko potrage. Za sad će naša ekipa još nekoliko dana ostati u Mestiji, a njihov povratak je predviđen idućeg četvrtka. Kako je pojasnio pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić, identifikacija putem DNA analize je preduvjet da Gruzija dozvoli naknadno prenošenje posmrtnih ostataka u domovinu.
