Ekonomske mjere Vlade idu u posve pogrešnom pravcu, one udaraju na potrošnju građana, umjesto da je ohrabruju. Za politiku koja odabere taj smjer – nema sreće, kažu ekonomisti. Nijansu optimističniji su samo bankarski analitičari
Zakoračili smo u drugu polovicu 2012. i sve je izvjesnije da BDP pada i ove godine, i to oko jedan do dva posto, s tim da je zadnja projekcija Hrvatske narodne banke, dok joj je još na čelu bio bivši guverner Željko Rohatinski, govorila da će pad iznositi ravno 1,6 posto. Potrošnja građana pada, porezno opterećenje je veliko, planiraju se uvesti i novi porezi, poput onog na imovinu, a s druge strane najavljenih investicija nema. Turistička sezona teško da će moći poravnati sve neravnine domaće ekonomije pa će konačni skor opet biti negativan – četvrtu godinu zaredom.
Svaki novi pad BDP-a znači i dodatni rast nezaposlenosti, sve manje radnih mjesta i sve teži život za većinu građana koji već jedva spajaju kraj s krajem i samo pitanje je dokle će se taj »radnički korpus« moći svijati, a da potpuno ne pukne. Tu je još i rast inflacije, stečajevi u privatnim tvrtkama, rezanje prava u javnom sektoru, uglavnom sve kao da se obrušilo na hrvatskog radnika, bio on u javnom ili privatnom sektoru. Pitanje je, dakle, dokle će ići ovako, kada će i hoće li uopće mjere Vlade početi davati neke rezultate koji se mjere jedino kvalitetom života građana.
Vrlo neobičan slučaj je, međutim, zabilježen, da se iz samih redova Vlade praktički proglašava izvanredno stanje, što je netom poručio ministar financija Slavko Linić, dodajući znakovito da će u 2013. biti i teže, ako, kaže, ne dođe do pada nelikvidnosti, ako ne prodiše gospodarstvo i ne krenu investicije.
Možda si ministar time samo »kupuje poziciju« u pregovorima sa sindikatima, no živcima građana koji su već ionako podosta tanki nije se dobro igrati. Razgovarali smo s nekim ekonomistima i oni se de facto slažu s Linićem. Kažu da će nam zaista biti gore, odnosno da dno u 2012. još nećemo dosegnuti, i dalje ćemo ga tražiti, još teže ćemo živjeti i još manje imati. Iduća godina, godina u kojoj ćemo postati 28. članica Europske unije, bit će teška za narod. Mjere Vlade dakle (još) ne daju rezultata. Ključna je greška u koracima, vele neki naši sugovornici, napravljena time što se udarilo na potrošnju, potrošnju građana, a ona ipak čini ekonomsku piramidu svake nacionalne ekonomije. Tko ide tim putem, sve je izvjesnije, teško može računati na uspjeh.
Ona da nam »prvo treba biti gore, da bi nam dugoročno bilo bolje«, za sada ne funkcionira. Bolji život na dugi rok zaista se oduljio, i malo koga zadovoljava. Jesti treba već danas. Ispada da će nam, dakle, unatoč odricanjima biti još i gore, dok s druge strane određeni sektori gospodarstva gomilaju ogromne profite, i nitko ih ne pita za zdravlje.
MMF na vratima
– Ako sam dobro razumio ono što je ministar Linić izjavljivao, najava je da će u idućoj godini biti još teže. Ocjena Vladinih mjera ide dakle u tom pravcu da se ne očekuje neki brzi oporavak. Sve što se radi je u velikoj mjeri pritisak na potrošnju, bilo da je riječ o smanjenju zarada ili rastu PDV-a i poreza općenito. To su mjere koje djeluju recesijski, ocjenjuje Vladimir Gligorov s bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije. Kaže pritom da je, što se investicija tiče, osnovni problem što je potrebno da investitori vide da se očekuje nekakav privredni rast, kako bi mogli očekivati i nekakvu potražnju za svojim proizvodima, inozemnu ili domaću.
– Inozemna znamo kakva je, prognoze su na razini eurozone dosta loše, a domaća se potražnja smanjuje iz spomenutih razloga. Teško je dakle vidjeti u čemu bi bio taj poticaj da se investira. To je prvo, a drugo, poticaj bi mogao doći ako bi troškovi rada bili manji, no to nije nešto što se zasad događa. U privatnom sektoru više se otpuštaju radnici nego se smanjuju plaće, a ono što se na tom području radi u javnom, nije relevantno. Zapravo, imamo rast poreznog tereta i država će biti skuplja. Investicijskog zamaha s druge strane nema. Nekakav izlaz je možda u pristupu EU-fondovima ili u onome što je rekao Linić, da se uđe u program s MMF-om pa da se tako pokuša utjecati na povjerenje investitora.
No, to se opet više odnosi na povjerenje vezano za vraćanje vanjskog duga. Riječ je dakle o vrlo kompliciranoj situaciji, a mjere koje se provode ne ostavljaju dojam da će se nešto bitno napraviti, rezonira Gligorov. Dodaje i da se sada opet spominje i prodaja imovine što, kaže, nije loše, ali je pitanje hoće li se znati taj novac pametno uložiti. Veliki je problem nelikvidnosti, nesolventnosti, dosta je poduzeća bankrotiralo, tu je pitanje brodogradnje, treba i taj sektor restrukturirati. To su sve kronični problemi, opisuje Gligorov. No, fiskalni se deficit mora financirati.
Španjolski scenarij
– Najbolja je pozicija da smanjite javne rashode, ali i poreze, ako je moguće, jer onda imate manji pritisak na potrošnju, a pad javnih rashoda to omogućava. Ovako, s ovolikim PDV-om, imate samo udar na potrošnju, tumači naš sugovornik, te ističe da je zapravo devalvacija domaće valute najbrži način za smanjivanje troškova rada.
– Ako je cilj povećati investicije, a ne državnu potrošnju, onda bi to bio dobar pravac, kaže Gligorov, dodajući da to ne bi bio problem za banke, već prije za državu zbog vraćanja dugova, pa smo u začaranom krugu, no ovako središnja banka baš i nema previše posla – funkcionira kao mjenjačnica. Na pitanje, prijeti li Hrvatskoj osim grčkog i španjolski scenarij, budući da su i kod nas banke dosta izložene na tržištu nekretnina koje je gotovo zamrznuto, Gligorov odgovara da »to ne zna, ali da je situacija u kojoj je veliki udio plasmana banaka u nekretninama, a građevinari ih ne mogu prodati, obično veliki problem za banke.«
– U Hrvatskoj, koliko znam, banke iskazuju relativno ozbiljne, ali ne i dramatične udjele nenaplativih potraživanja, a je li to realno iskazano, to ne znam. No, taj problem oko tržišta nekretnina se često javlja, pa me ne bi iznenadilo ni da se pojavi u Hrvatskoj, zaključuje Gligorov.
Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da domaća potražnja pada, pa se ni u 2013. ne može očekivati rast.
– Mjere Vlade idu u totalno kontra smjeru od onog u kojem bi trebalo: one obeshrabruju, umjesto da ohrabruju domaću potrošnju, i to je glavni razlog što oporavka nema, niti će ga u idućoj godini biti, veli Novotny. Napominje da bi ipak moglo doći do uspostave neke ravnoteže zbog mogućeg blagog optimizma oko ulaska u EU. No, kretanje BDP-a od plus/minus jedan posto još je uvijek u terminima statističke pogreške, a dno, kaže Novotny, ne postoji jer – uvijek se može pasti još dublje. Na pitanje o doprinosu monetarne politike, Novotny veli da joj nema druge nego i dalje se ponašati neutralno i držati kunu stabilnom jer rast ionako ne može doći iz tog pravca već jedino iz relaksacije privatnog sektora, poreznog rasterećenja kućanstava i poticanja investicija.
Rast nezaposlenosti
Analitičar Splitske banke banke Zdeslav Šantić ostaje pri prognozi koju su, kaže, u banci donijeli još lani u listopadu, a to je da ove godine BDP pada za dva posto. No, to bi, prema Šantiću, trebalo biti i konačno dno, budući da u 2013. očekuje rast od jedan posto, pod uvjetom da se situacija u eurozoni smiri, no to, veli, neće omogućiti rast standarda građana.
– Uvođenje poreza na imovinu načelno u uvjetima uzlaznog ciklusa gospodarstva smatramo dobrom odlukom jer nudi stabilan proračunski priljev i povećava opterećenje pasivnog kapitala realiziranog u imovinu te kapitala angažiranog za špekulacije. Međutim, u uvjetima recesije gospodarstva, to će dodatno povećati porezno opterećenje jer je upitno hoće li Vlada uvođenjem poreza na imovinu smanjiti porezne stope na dohodak od rada i na poduzetnički angažirani kapital, ističe Zrinka Živković Matijević, analitičarka RBA.
– Doći će do daljnjeg pada plaća u realnim iznosima, cijene će rasti, kao i porezno opterećenje, ističe Šantić. Na čemu onda temelji optimizam, pitali smo, a Šantić odgovara da očekuje intenziviranje investicija privatnog sektora, neke državne investicije, a tu je i efekt pristupanja EU. No, strukturni problemi su se nagomilali i to se ne može samo tako promijeniti. Oporavak s druge strane ne ovisi samo o nama već i o eksternom okruženju jer Hrvatska je mala, otvorena zemlja, koja ovisi o priljevu kapitala i visini kamata, zaključuje.
Analitičarka Raiffeisen banke Zrinka Živković Matijević veli da u RBA za sada ostaju pri ocjeni da bismo u 2013. mogli ipak zabilježiti blagi rast gospodarstva. Ipak, kaže, i dalje su prisutni negativni rizici, poput pogoršanja situacije u okruženju, rast troškova refinanciranja, odgoda reformi i drugo, koji mogu utjecati na pogoršanje očekivanja i rezultata.
– Kretanja u realnom sektoru svakako se odražavaju na tržište rada što implicira da daljnji nastavak pada gospodarstva znači i veću stopu nezaposlenosti i manju stopu zaposlenosti. Takvi trendovi zasigurno će se odraziti na daljnji pad potrošnje. Oporavak tržišta rada nije realno očekivati ni u 2013. već u najboljim uvjetima stabilizaciju. Za kreaciju novih radnih mjesta potrebna je veća gospodarska aktivnost koja će se s odmakom onda osjetiti i na tržištu rada, ističe Živković Matijević.
