Oštri zaokret udesno

Na ljutu ranu, ljuti HDZ: stranka bezopasnih namjera

Jasmin Klarić

Teško je vjerovati da se na političkim vrijednostima radikalne desnice, na strahu od umjetne oplodnje, abortusa, Jugoslavije i komunizma može doći na vlast u zemlji EU-a u 21. stoljeću



Privid nije trajao ni dva mjeseca. Tek nekoliko tjedana, dakle, nakon što je Tomislav Karamarko preuzeo vlast u HDZ-u, istekao je rok valjanosti prognozama o tome kako će nakon desnila u kampanji za šefa stranke, Karamarko od HDZ-a napraviti dezideologiziranu partiju, s ciljem privlačenja što većeg broja birača desnog centra i neupitne međunarodne prihvatljivosti. No, Karamarkovo stranačko predizborno inzistiranje na priči o »crvenima« i »Žikinom kolu u Kumrovcu«, nije bila samo predstava za osvajanje HDZ-a. Novi predsjednik je odlučio hrabro povesti najveću hrvatsku oporbenu stranku tamo gdje još nikad nije bila – na teritorij radikalne desnice. Karamarko kao da je krenuo stvarati HDZ koji bi sjajno stao u stih Marka Perkovića Thompsona. 


    Javnost je »novim smjerom« izbombardirana u samo četiri dana. Prvo je u subotu međunarodni tajnik HDZ-a Davor Stier, neformalni ideolog stranke, poznat po tome što je u vrijeme kad je bio savjetnik Jadranke Kosor imao veću plaću od premijerke (što nije pretjerano utjecalo na njegovu odluku kojem se carstvu pokloniti u vrijeme kad se HDZ iste trebao riješiti), sudjelovao na tiskovnoj konferenciji radikalne katoličke udruge »I ja sam bio embrij«, koja Vladi prijeti prikupljanjem potpisa protiv Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Na tiskovnoj konferenciji na kojoj je prihvaćanje doniranih spolnih stanica od strane neplodnih parova nazvano saučesništvom u zločinu i aktom neprihvaćanja postojećeg bračnog partnera, Stier je, u društvu predstavnika HBK-a i pravaške zastupnice Ruže Tomašić ustvrdio kako je Vlada zakonom koji predlaže »stala na stranu kulture smrti, a ne života«. 


  No, to je bio tek početak.      


Nacisti i komunisti




    Dok su se naivniji nadali kako je Stier tek malo pretjerao i možda nastupio na svoju ruku, sve sumnje odagnala je najskandaloznija tiskovna konferencija održana u središnjici HDZ-a od one čuvene, Sanaderove s početka 2010. godine, kad se pokušao vratiti kao odlučujući faktor u stranci (da bi samo dan poslije iz iste bio izbrisan). Tamo je potpredsjednik HDZ-a Damir Jelić usporedio novi Zakon o umjetnoj oplodnji s Jasenovcem i Bleiburgom, a ostali govornici su spominjali i eugeniku, naciste, sijanje smrti u korist profita, incest, promociju homoseksualnih brakova… Ukratko, vlast su optužili za donošenje zakona koji je protuprirodan, protiv obitelji i razara temeljne vrednote hrvatskog društva. 


    No, da ideološka bitka ne bi ostala samo oko epruveta i klinika za umjetnu oplodnju, potrudio se još iste večeri i sam šef stranke, Tomislav Karamarko, koji je u priču vratio čak i već, praktički zaboravljenu, Jugoslaviju. Predsjednik HDZ-a je dijeleći stranačke iskaznice novim članovima u Metkoviću kazao kako su na vlasti oni kojima je Hrvatska neželjeno dijete i kako za njih ova zemlja može biti svakakva – građanska, europska, svjetska, svemirska, ali je najmanje poželjno da bude hrvatska. »Nije svejedno kakva će Hrvatska ući u Europsku uniju – sa svojim originalnim vrijednostima ili kao nekakav odlomljeni dio Jugoslavije«, poučio je Karamarko friške HDZ-ovce, okomivši se čak i na uvođenje građanskog odgoja u škole, jer da se njime razvodnjavaju tradicionalne hrvatske vrijednosti. A aktualnu vlast, objašnjavao je, zanima uništavanje narodnjačke supstance i naše tradicije, vjere, religijskih i narodnih običaja i vezanosti za našu povijest.  

  Tako je HDZ od sumraka do zore utorka, 10. srpnja, uspio vladajuće usporediti s nacistima i rutinski optužiti za protuhrvatsku rabotu jugokomunističkog vonja. »Dezideologizirani HDZ«? Kako da ne…      


Udar na pravaške stranke


    Gledano isključivo s aspekta političke utakmice, ovim je zapravo Karamarko postupio vrlo slično – Ivi Sanaderu. Jasno je, pritom, da se radi o ideološki nespojivim platformama – Sanader je htio svjetski, a Karamarko priziva ognjištarski HDZ, ali ono što je dr. Ivo formulirao kao »glas za HSP je glas za SDP«, napravio je njegov bivši ministar policije oštrim ovotjednim zaokretom udesno. Udario je na ostale stranke desnice. Jer, ako se veliki HDZ ideološki pozicionira na pravaškom podučju, čemu onda sve te pravaške stranke? Tko će glasati za neku varijatnu HSP-a, kad je tamo već od grijeha »pročišćeni« Karamarkov HDZ? Svjesno ili ne, ali HDZ je ovim stvorio uvjete da, kad dođe vrijeme do izbora, pravašima koje odabere, da koalicijsku ponudu koju ne mogu odbiti. Jer će ankete vjerojatno biti takve da bez suradnje s velikim desnim bratom nitko od njih neće moći ni blizu izbornog praga. 


    No, ukoliko europska, a s time i hrvatska ekonomija ne zarone do samouništavajućih razina gospodarske krize (što je mogućnost koju ne valja podcijeniti), odnosno, ukoliko politički uvjeti budu imalo normalni, slabo će HDZ-u biti od koristi ta asimilacija pravaškog kišobrana. Jer, nekako je teško vjerovati da se na političkim vrijednostima radikalne desnice, na strahovima od umjetne oplodnje, abortusa (oko kojeg se u HDZ-u još nisu usudili »izići iz ormara«, no kako su krenuli, teško će dugo izdržati), Jugoslavije (?!) i komunizma doista može doći na vlast u zemlji Europske unije u drugom desetljeću 21. stoljeća? 


    Pritom, HDZ je još uvijek temeljito kompromitiran »Fimi medijama« i katastrofalnim stanjem države nakon osam godina upravljanja istom. Iz tog gliba će se izvlačiti još godinama (i HDZ i Hrvatska). Aktualno vodstvo stranke, međutim, kao da je potpuno nesvjesno grijehova činjenja i nečinjenja koje su za sobom ostavili: o gospodarstvu im, naime, redovno zbori Đuro Popijač, ministar gospodarstva iz Vlade Jadranke Kosor, kritizirajući pritom neučinkovitost Milanovićeve Vlade u borbi s krizom. Pa što je sljedeće? Da Karamarko prozove Ranka Ostojića jer MUP još nije našao naručitelje napada na novinara Dušana Miljuša iz 2008. godine?! 


    Sva je prilika da će ovakvo HDZ-ovo igranje na zaborav i desnilo tek dodatno mobilizirati već razočarane Kukuriku birače i ojačati akcije Lesarovih laburista. I za mnogo godina betonirati političku prevlast lijevog centra u Hrvatskoj.