Britanska kolonija: Prva večer Hideout festivala poznatu pašku plažu učinila tijesnom

Napeto na Zrću: Zabava unatoč hipotermiji, posjekotinama i lomovima

Srđan Brajčić

Desetak tisuća mladih Engleza uživa u glazbi omiljenih DJ-a, a skakutalo se i nakon pomoći koju su ozlijeđenima pružali studenti medicine



NOVALJA  Ricardo Villalobos, Jamie Jones, Seth Troxler ili Nina Kraviz imena su koja velikoj većini mladih u Hrvatskoj ništa ne znače, što nije ni malo čudno. Naime, njihova glazba ne može se čuti u domaćem radijskom eteru, a još manje televizijskom.


S obzirom na činjenicu da Hrvatska danas nema niti jedan ozbiljan glazbeni časopis i samo dva-tri specijalizirana portala, o njima se ništa ne može doznati niti iz tiskanih medija, odnosno jako malo na internetu.


Spomenuti Villalobos, Jones, Troxler ili Kraviz za »domaću omladinu« u 20-im godinama objektivno su stoga – velike bjelosvjetske nepoznanice.  

Čuje se samo engleski


No, ne i za britanske vršnjake – oni su njihove Jelene Rozge, Severine Vučković, Jasmini Stavrosi ili Jelene Karleuše. Dakle, glazbene zvijezde zbog kojih bi valjalo i na kraj svijeta.


Hrvatska, doduše, možda nije na kraju svijeta, ali mladima u Engleskoj ona je jedna relativno daleka i apsolutno nepoznata zemlja, zemlja s čijom se kulturom prvi puta susreću ovog ljeta, i to zahvaljujući Hideout festivala iz čijeg je ovogodišnjeg bogatog programa upravo i izdvojen »nepoznati četverac«.  

Desetak tisuća mladih Britanaca minulih dana, u razno-raznim aranžmanima, stizalo je u Novalju, bazu za noćne (glazbene) avanture. Jasno, epicentar svih zbivanja i ovih je dana razvikana plaža Zrće čiji su klubovi Kalypso, Papaya i Aquarius od četvrtka do nedjelje domaćini velikog Hideout festivala na kojem ne samo da nema mladih iz Hrvatske već niti iz Italije, Slovenije ili Austrije, inače najvjernijih gostiju Zrća.



Doduše, razvila se jedna talijanska zastava, netko je očito slavio pobjedu Talijana. Jednostavno, Britanci su na četiri dana kolonizirali Novalju i Zrće, u gradu i na plaži čuje se samo engleski. 


 Englezi, kakvi već jesu, govore bučno i drže se u većim grupama pa je Novalja u stanju dodatne pripravnosti, kao i klubovi. Puno je ljudi s majicom na security. Posebno ih je puno na autobusnom okretištu u Novalji, odakle riječki Autotrolej pomaže lokalnom prijevozniku u povezivanju grada s plažom Zrće.


Svakako, nesvakidašnje je za vidjeti narančaste simbole riječkih prometnica prepune mladih Britanaca, pa i »popularnog šoleta« kad im naplaćuje 20 kuna za kartu do Zrća.


Vozači Autotroleja, barem prva dva dana festivala, nisu imali loših iskustava. U petominutnoj vožnji do Zrća, kažu nam, ponašaju se vrlo civilizirano, posve suprotno ružnoj etiketi nacije huligana.


Doista, u ophođenju su vrlo ljubazni, posebno su zahvalni Novalji na srdačnom gostoprimstvu. Na putu za Pag iz neke od naših zračnih luka, kažu nam, vidjeli su da je Hrvatska lijepa zemlja. 



Doduše, atmosfera na plaži i u klubovima je puno opuštenija, bolje reći napetija – premda su klupski pogoni još u fazi zagrijavanja, vika i strka je nesnosna. Na desetine njih, još uvijek s trendovskim sunčanim naočala i šiltericama, odjednom izlaze iz jednog kluba pa trkom u drugi. U mraku plaže sudaraju se, ruše sve pred sobom, dok mobiteli neprekidno zvone i svijetle. Jednostavno, nemoguće je da noć prođe bez ozlijeđenih.  

Traganje u mraku plaže


– Imamo puno intervencija, kaže nam Teo, student medicine iz Slovenije koji na plaži Zrće, zajedno s dvanaest svojih kolega, pruža unesrećenima osnovnu medicinsku pomoć prije nego stignu kola hitne. 


 Teo, s kolegicom Dunjom, vrlo marljivo patrolira, traži one koji su zaspali, onesvijestili se ili su pak ostali nepokretni negdje u mraku plaže. U medicinskom kampu postavljenom na Zrću, vidi se, puno je posla. 


 – Lomovi i posjekotine, najčešće su povrede. Zateknemo puno pothlađenih, ali i onih kojima pozli zbog miješanja alkohola i droga, doznajemo od angažiranih medicinara, ali ujedno hvale korektnost svojih pacijenata. 


 S obzirom na usijanu atmosferu kakva je vladala već prve večeri Hideout festivala, posebice u klubu Papaya, gdje je bilo tijesno kao u šipku, prva noć je za medicinare još i dobro prošla. Treba se stoga nadati da će festival u nedjelju, odnosno ponedjeljak ujutro, završiti jednako dobro kako je i počeo.