ZAGREB U ožujku osnovan Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) jučer se predstavio javnosti kako bi, između ostalog, projektantima i građevinarcima poslao poziv da se počnu odazivati na javne natječaje za obnovu javnih zgrada zbog postizanja njihove veće energetske učinkovitosti. Kako su izvijestili Dragan Marčinko, kao predsjednik upravnog odbora CEI-a, te njegovi članovi Josip Borak i Marko Lončarević, jedinice lokalne samouprave do sada su prijavile oko 200 projekata – kandidata za energetsku obnovu, najesen se očekuju prvi natječaji, a iduće godine i prvi radovi. Na dvadesetak natječaja, koje je Centar već raspisao za obnovu javnih zgrada, radove u vrijednosti 50-tak milijuna kuna, odaziv građevinara, odnosno projektanata je, požalili su se u Centru, jako slab. 

Nesređen sustav

– Ili građevinari i projektanti već imaju jako puno posla, ili nisu vični novoj proceduri – da se građevinska tvrtka ne javlja sama s popunjenim troškovnikom, veći da nam se javi s projektantom i ponudi tehničko rješenje, a mi onda odabiremo najpovoljnije, pojasnio je Marčinko, dodajući kako država nema vremena građevinare i projektante »uzeti za ruku i voditi«. Dubrovnik je, naveo je primjer, ponudio pedesetak svojih projekata na energetsku obnovu, no nitko im se od projektanata nije javio!

– Trebali bi se zamisliti, jer će, ulaskom u EU, te poslove zdušno preuzeti strane projektantske kuće i građevinari, a mi ćemo još plaćati penale zbog nedovoljne energetske učinkovitosti, poručuje Marčinko, pozivajući projektante i građevinare da se počnu odazivati na edukativne radionice koje Centar održava. 

Komentirajući prozivke građevinara iz CEI-a, Mirko Habijanec, predsjednik Udruge građevinara u HUP-u, ističe kako i građevinarima treba vremena da se uhodaju. 

– Ljudi su u velikim dugovima, nisu im se plaćali izvršeni radovi, zadužili su se do grla, kubure u potpuno nesređenom sustavu. Građevinari, posebno obrtnici, koji će raditi na obnovi fasada, krovišta i ostalog, nemaju vlastite projektante, nekog, dakle, moraju angažirati i platiti da bi se javljali na natječaje, i zato im treba vremena, ističe Habijanec. 

Do 2020. godine, plan je CEI-a, trebalo bi biti dogovoreno, pokrenuto ili u nekoj fazi pokretanja, investicija u vrijednosti sto milijardi kuna u energetskom sektoru, još osam milijardi u energetskoj učinkovitost i 14 milijardi u javno-privatnom partnerstvu. Do kraja ove godine trebao biti završen i pokrenut registar investicija, u kojem će u svakom trenutku biti dostupni podaci o nekom projektu, razlozi njegovog eventualnog kašnjenja i slično. 

Nužan LNG na Krku

Čelni čovjek CEI-a pokušao je jučer pojasniti i zašto velikih investicija još nema. Niti jedan projekt, napominje, nije bio pripremljen, jer je dokumentacija postojala samo za HE Ombla i Plomin 3. 

– Poseban problem je i administracija, zbog koje čestitam svakom stranom investitoru što je u Hrvatsku ulagao, kazao je Marčinko.

Na upit što misli o prijeporima oko gradnje HE Ombla, odgovorio je kako će se – pokažu li konačne studije u kolovozu da problema ima – ići na druge projekte – HE Podsused, HE Kosinj u Senju i HE Dubrovnik 2. 

– Budemo li, kod Omble ili bilo kojeg drugog projekta, samo tražili probleme, međutim, i dalje ćemo tonuti, kazao je. 

A Hrvatska će, veli, bez novih investicija postati »kolonija«. Sada uvozimo 45 posto energije, 2030. ćemo, ovim, sporim tempom, uvoziti 70 posto. 

– Ako odluku o Plominu 3, primjerice, donesemo i ove godine, s radom će započeti najranije 2016., dodao je Marčinko, napominjući kako nam je nužan i LNG na Krku, zahvaljujući kojem bi se riješilo i pitanje etana, sirovine za rad posrnule Dina petrokemije. Potvrdio je da se radi nova studija izvedivosti za LNG terminal u Omišlju, a da se od malog, »plutajućeg« LNG-a ispred otoka odustalo.