ZAGREB Festival pjesništva »Raznolikost književnog pisma – Stih u regiji« po treći put otvorio je svoja zagrebačka vrata kremi regionalnog pjesmopisanja. Iako se ove godine Festival bori i s Europskim prvenstvom u nogometu i s brojnim drugim ovotjednim kulturnim događanjima u metropoli, otvorenje je u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića pokazalo da je u ove kratke tri godine uspio oformiti svoju publiku.

   Ona se tako i ove godine prepustila modelu prepoznatljivom barem po dvjema komponentama. Prva je inzistiranje organizatora festivala – Ervina Jahića i Ivana Hercega, a pod kapom Hrvatskog društva pisaca – na vraćanju digniteta poeziji. Naime ispostavlja se da se pjesnici čak i na predstavljanjima svojih knjiga skanjuju duljeg čitanja, »da ne zagnjave«, što je iščašeno promatranje stvari. Zato je utvrđen festival na kojem pjesnici čitaju minimalno 15 minuta i koji se često pretvori u pravi maraton čitanja. Druga komponenta tiče se regijskog usmjerenja festivala, potrage za izgubljenim susjedima, aktualne i prije sada sve češće »kulturne pomirbe«.

   Tako to stoji u teoriji, no praksa ponekad malo zakaže. Ne dakako u regijskoj komponenti, jer i ove godine ima pjesnika iz BiH, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Makedonije, Kosova i Hrvatske, već u ovoj drugoj – dignitetskoj. Već je slovenska pjesnikinja Glorijana Veber pokazala da je strah od ugnjavljivanja u pjesnicima toliko duboko ukorijenjen da često nisu u stanju iskoristiti priliku koja im dopušta da se malo i razmašu. Šteta, jer htjelo se još pomalo čak i aktivističkih pjesnikinjinih stihova koji su često imali jasnog adresata. Slično se nastavilo i s kosovskim pjesnikom Basrijem Capriqijem, a nije bilo razloga da bude puno drugačije ni kad je na scenu stupio poslovično skromni kralj hrvatske pjesničke metafore i leksičkog bogatstva Ivan Rogić Nehajev.

   Na opetovane vapaje organizatora da se opuste i dulje čitaju oglušilo se i nešto sljedećih pjesnika na čelu s Brankom Malešom, koji je svojim jezičnim ludizmom ne jednom uspio nasmijati publiku. Sonja Manojlović napravila je kratki presjek svojeg pjesmopisanja, a gošća iz Srbije Danica Vukićević ponovno je bila preoprezna s vremenom. Pjesnici su se prema kraju ipak malo opustili, shvativši da ljudi uglavnom ne odlaze i da su doista došli slušati poeziju pa je tako, između ostalih, Miroslav Mićanović konačno »odradio« puni set.