RIJEKA Nakon samo pet godina funkcioniranja, s radom je prestala Veletržnica ribe Rijeka. Tako je neslavno propao pokušaj da se prodaja ribe institucionalizira i stane na kraj sivoj ekonomiji. Istodobno s prekidom rada Veletržnice, direktorica Dolores Margan Kastrapelli podnijela je ostavku. Skupština je za privremenog direktora, s mandatom od četiri mjeseca, imenovala odvjetnika Milorada Stanića. 

– Moj je posao pripremiti izvješće o poslovanju Veletržnice za 2010. i 2011. godinu, isto kao i financijska izvješća za te dvije godine. Cilj je da platimo obveze Veletržnice i naplatimo njena potraživanja. Ujedno ćemo otpustiti sve zaposlenike, a kroz to razdoblje Veletržnica neće ugovarati nikakve nove poslove. Nakon četiri mjeseca Skupštini ću podnijeti izvješće. Tada će vlasnici odlučiti što dalje, kaže odvjetnik Stanić. 

  Preveliki troškovi

Upitali smo ga je li točna informacija da su zaposlenici Veletržnice podnijeli zahtjev za pokretanje stečaja, no on to nije znao. Rekao je, međutim, kako nije isključeno da on podnese zahtjev, ukoliko su ispunjeni uvjeti za stečaj, što će mu biti puno jasnije nakon što se obavi primopredaja. 

Direktorica na odlasku Dolores Margan Kastrapelli tvrdi kako je krah Veletržnice splet okolnosti na koje se tek jednim dijelom moglo utjecati. 

– Veletržnica je propala zbog manjka ribe, sve manjeg ulova i premalog prometa ribom. Propala je i zbog teške gospodarske krize, ali i prevelikog broja zaposlenih, kaže Margan Kastrapelli. Prvi direktor Veletržnice bio je Nikola Mendrila, aktualni pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrure, a prije toga 11 godina pročelnik Upravnog odjela za pomorstvo, promet i veze u PGŽ-a. Po svemu sudeći, on je očito otpočetka krivo postavio funkcioniranje Veletržnice, opterećeno prevelikim brojem zaposlenih i prevelikim troškovima. 

  Učinak izostao

Iz Mendrilinog mandata ostao je porezni dug od 450 tisuća kuna koji Mendrila više ne želi komentirati, a Veletržnica će ga vjerojatno morati platiti. Margan Kastrapelli kaže da su razlog propasti Veletržnice između ostalog i visoki troškovi poslovanja. 

– Mjesečno za plaće sedmero zaposlenih i ostale troškove trebalo nam je oko 140 tisuća kuna. To je previše, i s obzirom na rezultate poslovanja nerealan trošak. Polovica tog iznosa odnosila se na plaće, a ostatak uglavnom na komunalnu naknadu Gradu, koncesiju Lučkoj upravi, ostale zavisne troškove i visoku amortizaciju. U vrijeme Mendrile u Veletržnicu su dovedeni neki ljudi s velikim iskustvom u trgovini ribom, ali je njihov učinak iz raznih razloga u potpunosti izostao. Takvi su predstavljali veliki trošak koji svojim radom nisu opravdali, kaže Margan Kastrapelli. Dodaje kako je Veletržnica u 2011. ostvarila prihod od samo 3,8 milijuna kuna, dok bi za nomalno poslovanje, uz ovakve troškove, trebala ostvariti barem 20 milijuna kuna.

Dužnik i poznati riječki ugostitelj

– Još 2010. se moglo raditi. Čak nam je ribarska zadruga s Komiže dovozila ribu za koju smo im tražili i nalazili kupce po Italiji. Među takvima je bila talijanska tvrtka Nova Itimar koja nam je od travnja 2011. ostala dužna 120 tisuća kuna. Jedan slovenski kupac ostao nam je dužan 27 tisuća eura od 2010 godine.

Jedan poznati riječki ugostitelj, kojeg su često prije krize posjećivali i čelni ljudi Grada Rijeke, od 2010. nam je dužan 100 tisuća kuna. Otada ni kune nije platio, niti to namjerava platiti. Takvi nažalost otvore druge firme i nastave raditi kao da se ništa nije dogodilo. Jedan ugostitelj iz Novog Vinodolskog isto nam je dvije godine dužan za ribu, ali ne želi platiti. Lista dužnika je poveća. Ima onih koji mogu platiti, ali neće, a ima i onih koji bi platili pa ne mogu, kaže Kastrapelli.