Uspijemo li na zajednicu primijeniti sve vrijednosti koje nalazimo u improvizaciji – slušanje, univerzalna tolerancija, demokratski princip u sviranju, učenje o tome kako biti sastavnim dijelom skupine – a istodobno zadržimo svoju osobnost, svijet bi mogao postati drukčijim mjestom
U posljednjem ovosezonskom koncertu ciklusa Jazz.hr 2011/2012, što ga organiziraju Jazz klub Zagreb HDS-a i KD Lisinski, u Maloj dvorani »Lisinski« nastupit će večeras trio panamskog pijanista, skadatelja i aranžera Danila Pereza.
Perez je kao desetogodišnjak učio europski klasični klavirski repertoar na nacionalnom konzervatoriju u Panami, nastupio i s panamskim simfonijskim orkestrom. Jazz je studirao na bostonskoj visokoj glazbenoj školi Berklee. Proslavio se svirajući sa svojim najvećim uzorom, Dizzyjem Gillespiem. Od početka 1990-ih ostvaruje uspješnu samostalnu karijeru, što potvrđuje nizom vlastitih albuma, od kojih su neki nominirani za nagradu Grammy, a djeluje i kao član skupina drugih glazbenika: Roya Haynesa, Charliea Hadena, Garyja Burtona, Wyntona Marsalisa, Artura Sandovala, te Waynea Shortera, čiji je kvartet s Perezom tijekom niza godina proglašavan najboljim svjetskim jazz sastavom.
Uvažavanje
Na koncertu u Zagrebu Danilo Perez će nastupiti u triju s dugogodišnjim suradnicima: kontrabasistom Benom Streetom i bubnjarom Adamom Cruzom. Zašto volite svirati s Benom Streetom i Adamom Cruzom? – Zato jer kroz proces stvaranja glazbe zajedno polažemo veliku pažnju na razvijanje ljudskih vrijednosti, međusobnog uvažavanja, slušanja jedni drugih, tolerancije i dubljeg međusobnog upoznavanja i razumijevanja. Nas smo trojica potpuno različite osobe, vodimo različite živote i stekli smo drukčija isustva, ali sjedinjeni smo u glazbi i s poštovanjem i radošću razvijamo našu suradnju.
Na istom principu već godinama djelujete i u kvartetu Waynea Shortera? – Za Waynea Shortera je najvažnije što omogućuje sjedinjenje četiriju duša u procesu kreiranja improvizirane glazbe. Istodobno svi se predajemo tom procesu – zajedno putujemo, muziciramo i učimo kako prihvatiti i zavoljeti jedan drugoga. Glazbom pričamo priču o našim »sukobljavanjima« i razvoju suštine naših osobnosti.
Kako se osjećate tijekom ostvarivanja tog procesa na pozornici? – Osjećam se kao da komuniciram sa sebi srodnom dušom. Naučio sam kako »slušati« govor njegova tijela, izraz lica i glazbenu izražajnost te nastojati na najbolji mogući način odgovoriti na sve njegove izazove.
Zašto su njegove pjesme tako posebne? – Zamršene su a ujedno jednostavne, nezaboravne poput Beethovenovih. Sve njegove skladbe možemo promatrati u kulturalnom, socialnom, kreativnom, domišljatom i emocionalnom kontekstu. Na kraju, sve one uvijek zrače nadom.
Je li Vam studij klasične glazbe pomogao u svladavanju jezika jazza, posebice što se tiče skladanja? – Nikada nisam razdvajao svoje klasično obrazovanje od mojih latino korijena ili učenja jazza. Svi su ti stilovi isti. Nikad nisam osjećao da učim odvojene predmete. Za mene je to uvijek bilo jedno – glazba.
Kako tradicijska glazba Paname utječe na vaše skladanje i sviranje? – Panamska je tradicija duboko ukorijenjena u meni. Misli o njoj stalno se vrzmaju po mojoj glavi i sve što radim izravno je povezano s njom. Jako volim svoju zemlju i želim pomoći u popularizaciji njezine glazbe.
Zvukovni magnetizam
Što vam je najvažnije kao pijanistu, skladatelju i aranžeru? – Zvuk, ritam, zvukovni magnetizam te povrh toga priča i maštovitost.
A kao glazbenom pedagogu? – Najvažnije mi je studente podučiti kako će kroz proces učenja glazbe razviti svoju kreativnost, spoznati svoju snagu ali i slabost, kako bi mogli unaprijediti svoju vještinu, kako će sve svoje osobine iskoristiti za poboljšanje svojih života.
Kako gledate na jazz glazbu u današnjem trenutku, ali i u budućnosti? – Mislim da jazz može spasiti svijet. Uspijemo li na zajednicu primijeniti sve vrijednosti koje nalazimo u improvizaciji – slušanje, univerzalna tolerancija, demokratski princip u sviranju, učenje o tome kako biti sastavnim dijelom skupine – a istodobno zadržimo svoju osobnost, svijet bi mogao postati drukčijim mjestom. Na Institutu Berklee Global Jazz, koji je otvoren pri Berklee Collegeu of Music u Bostonu, nastojim studentima glazbe ukazati na važnost utjecaja glazbe na socijalni aspekt življenja. Vježbamo kako kroz jazz izvedbe mogli izravno unapređivati socijalni rad. Želim u njima probuditi svijest o tome kako mi kao glazbenici imamo aktivnu ulogu u napretku zajednice.
