Čak i nakon masovnih uhićenja u Hrvatskoj, možete nazvati broj Kreditnog ureda na Jadranskom trgu u Rijeci. Primit će vas ljubazna službenica i odobriti vam zajam
Tvrtka OMH Razvitak, sa sjedištem u Vukovaru ili Kumrovcu (prema potrebi), po našim gruntovnicama vlasnik je na stotine stanova. Provjeravali smo tko joj je sada vlasnik (prijašnji se zvao Omar Ari Montenegro Hernandez). Na službenoj internetskoj stranici Trgovačkog suda u Rijeci navodi se da je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje Brian Alfonso Fuentes iz Gvatemale. Nadalje, Fuentes je imenovan direktorom temeljem odluke o opozivu prokure te o opozivu i imenovanju direktora s datumom 24. svibnja ove godine. Tko je ovlaštena osoba i direktor do 24. svibnja ne navodi se. Riječ je o tvrtki za koju je punomoć imao odbjegli Igor Matošić, za kojeg se sumnja da je bio glavni izbacivač vlasnika stanova koji su postali žrtve beskrupuloznih kamatara.
Fuentes je bio osnivač i odgovorna osoba u tvrtki Stratosfera na Trgu 128. brigade u Rijeci. Sada se u istom prostoru nalazi firma Morski leut, a izjava o njegovom osnivanju podnesena je riječkom Trgovačkom sudu u rujnu 2010. godine. Osnivač i ovlaštena osoba za zastupanje je Dustin Adam Starkey iz SAD-a. Zanimljivo, ista osoba je u studenome 2007. godine u Trgovačkom sudu u Zadru osnovala tvrtku Usluga Axia. Poslove za Morski leut obnašao je Riječanin Dario Mitrović, sada u Remetincu (uhićen je u četvrtak u Pazinu).
Ponajprije, pravi i veliki igrači koji su se od 2004. godine domogli na stotine i stotine milijuna kuna, ostali su na slobodi. Bolje rečeno, pobjegli su na vrijeme. U »bijelom svijetu« zasigurno neće morati prositi. Tamo ih čekaju glavni igrači, a hvala Bogu – novca imaju. Uhićeni su mahom službenici iz kreditnih ureda koji su u ova recesijska vremena radili budzašto. Samo da prežive. Dakako, to ih ne opravdava pred zakonom jer su svjesno činili kaznena djela davajući klijentima na potpise lihvarske ugovore o zajmovima.
Prvi među osumnjičenicima je Marko Romanič koji godinama živi u inozemstvu. Trenutačno je u Meksiku gdje mu se pridružila i djevojka Andreja Škalić iz Pazina koja je sa svojim TD-om Ekonomska analiza »žarila i palila« po Istri i Primorju. U zemljišnim knjigama njeno trgovačko društvo je vlasnik desetaka nekretnina. Mnoge je uspjela prodati, a prije izvjesnog vremena na sve stanove i kuće u njenom vlasništvu stavljena je zabilježba o zabrani otuđenja.
Ideja o kreditima potječe iz Celja gdje je Romanič s dvojicom kolega studenata, Danijelom Kociperom, odnosno Danielom Cool Starom i Alekom Gradišnikom, odnosno Alexom Lokleyem (promijenili su imena u SAD-u op.a.) započeo biznis. Prema izjavi celjskog tužitelja Ivana Žaberca, protiv te trojice napisano je 11 optužnica, odnosno optužnih prijedloga. Zadnja optužnica zbog lihvarskih kredita i udruživanja radi počinjenja kaznenih djela napisana je u Celju 20. svibnja prošle godine. Dečki su se domogli više od tri milijuna eura. Pobjegli su u SAD gdje su nastavili s istom rabotom, ali im je u Los Angelesu zabranjen rad. Zabranjen im je rad i Sloveniji i Bosni i Hercegovini…
Riječki odvjetnik Predrag Kovačić među prvima je ustao u pravnu bitku protiv kamatara štiteći interese riječke umirovljenice Milane Jakšić. Nakon USKOK-ove akcije kaže:
– Ako bude utvrđeno, a u to ne sumnjam, da se radi(lo) o lihvarskim kreditima, odnosno ugovorima, u parnicama ćemo imati dobru osnovu za ishodovanje prava vlasništva nad nekreteninom. U sadašnjem trenutku je vrlo bitna informacija da se krenulo s kaznenim postupkom, na temelju čega oštećeni zajmoprimci mogu od sudova zatražiti prekid parničnog postupka do okončanja kaznenog postupka. Drugim riječima, mogu mirno spavati u svojim stanovima. Ne vjerujem da će ih više uznemiravati i maltretirati drski kamatari.
– Upravo jučer bio je jedan bračni par kod mene. Traže savjet. Od OMH Razvitka su imali namjeru kupiti stan. Dali su im kaparu od 5.000 eura. I onda su došli u banku. Međutim, kada su bankari vidjeli vlasnički list i uočili da je vlasnik OMH Razvitak – odbili su im dati kredit. Ljudi su se vratili u Kreditni ured, ali im je rečeno da oni nisu prekršili niti jednu odrednicu ugovora. Dali su im čisti vlasnički list, u žargonu »jedan kroz jedan« i nisu krivi što banka ne daje kredit. Savjetovao sam im da tuže Kreditni ured.
A što će biti s oštećenicima koji su odavno ostali bez stana?
– I njima predstoje parnični postupci u kojima mogu tražiti povrat sredstava i u zemljišnim knjigama povrat u prijašnje stanje. Samo je pitanje, koga će tužiti? Gdje su ti vlasnici trgovačkih društava?
Riječki odvjetnik Ljubo Kostič zastupa interese petero oštećenika, među kojima je i poluslijepa starica Anka Lilić koja je ostala bez stana na Krnjevu na isti način kao i Milana Jakšić. Kamatari su jednostavno promijenili štokove, vrata i bravu.
– Često sam isticao da je Hrvatska, puna nezaposlenih i umirovljenika, idealna za plasiranje prljavog novca. Nažalost, moji klijenti, kao i drugi oštećenici, ugovore su potpisivali u zabludi. Imao sam i sam neugodnosti. Prijetili su mi. Dobivao sam i pisma s fotkom novinara kojeg treba likvidirati. Pratili su me. Znam da je jedna osoba, zadužena kod kamatara, u nemoći nedavno izvršila samoubojstvo. Ja ih se ne bojim i nastavit ću se boriti svim pravnim sredstvima za ostvarenja prava svojih klijenata.
Međutim, rad u Hrvatskoj im nije zabranjen. Čak niti nakon akcije USKOK-a. I dan-danas možete nazvati broj Kreditnog ureda iz oglasnika! Ured je na Jadranskom trgu i primit će vas ljubazna službenica. I odobriti zajam. Pravo pitanje je zašto kreditni uredi, nakon što je policija u četvrtak, temeljem naloga sudaca istrage iz sedam županijskih sudova RH, izuzela kompjutore, mobitele i dokumentaciju – nisu zapečaćeni?
Isto tako važno pitanje odnosi se na (ne)rad Porezne uprave. Posve je razvidno da su vlasnici tvrtki iz bijeloga svijeta »našim« bankama i drugim institucijama davali na uvid ovršna rješenja po kojima su temeljem kupoprodajnih ugovora posta(ja)li vlasnicima nekretnina. Dakako, javni bilježnici, odvjetnici i bankari nisu pitali, a niti su nadležni pitali – od kuda tim Kaligrafijama, Zapadnim načinima, OMH Razvicima… silni novci kojima su tobože isplaćivali svoje zajmoprimce koji su u nevolji potpisivali sve živo pa i to da prodaju svoj stan. Naime, javni bilježnici te kupoprodajne ugovore su dužni dostaviti Poreznoj upravi. A odgovorni iz Porezne uprave su jednostavno trebali provjeriti prihode tih TD-a. I odmah bi zaključili da te firme nemju nikakvih prihoda, odnosno da ih nisu prijavljivali. Pa ako nemaju prihoda – kako su mogli isplatiti, recimo, Milani Jakšić 260.000 kuna! A na isti način »kupili« su bezbroj stanova, kuća, automobila.
Na zadnjem ročištu u riječkom Općinskom sudu Milana Jakšić pokušavala je objasniti da je prevarena. No, nije upitana je li ikada dobila 260.000 kuna za svoj stan, a punomoćnik tvrtke OMH Razvitak nije upitan je li mu poznato s kojeg računa je novac uplaćen Milani Jakšić.
– Da, bila sam bedasta i sve sam potpisala. Samo da ostanem u svome stanu, rekla je tada prevarena. I ona i drugi potpisali su kupoprodajni ugovor o prodaji stana i ovjerili ga kod javnog bilježnika.
U spornim slučajevima kreditnim uredima obraćale su se osobe kojima su banke odbijale dati kredit. Jer su mahom prestare. Ali te starije osobe imaju nekretnine. To za banke nije bitan podatak, ali za kreditne urede to je odlučni faktor… Za razliku od banaka, koje nekretnine kreditnih dužnika daju na dražbu kada oni nisu u stanju ispuniti svoje kreditne obveze, pa se namire, a ostatak vrate bivšem dužniku, inkriminirani kreditni uredi posluju na sebi svojstven način: provaljuju u stanove pa ih prodaju. Uz tvrdnju da su njihovi zajmoprimci sve uredno potpisali…
