ZAGREB – Bivši pilot JNA-a Tomislav Božović (61) posvjedočio je danas da je u svibnju 1992. osam dana bio zatočen u zloglasnome tzv. konačištu ratnih zarobljenika u Kerestincu, gdje su ga »divljački tukli«, a fizička zlostavljanja su prestala kad se požalio tadašnjem zapovjedniku vojne policije Mati Laušiću.

Božović je kao potpukovnik bio pilot u Puli, nakon čega je premješten u Tuzlu pa u Zemun, gdje je krajem 1991. izišao iz vojske i vratio se u Pulu, gdje su mu živjeli supruga i dvoje djece.

Svjedočeći na suđenju bivšem zapovjedniku Kerestinca Stjepanu Klariću i četvorici njemu podređenih hrvatskih vojnika, optuženih za ratni zločin protiv zarobljenika, Božović je rekao da nije sudjelovao u ratnim zbivanjima, no desetak dana nakon povratka u Istru uhićen je uz obrazloženje da je pod istragom zbog ratnog zločina protiv civila.U pritvoru u Puli proveo je četiri mjeseca i ondje ga nisu tukli, no sredinom svibnja civilna ga je policija odvezla u Kerestinec, gdje ga je dočekao »špalir vojnih policajaca« koji su ga palicama pretukli.

Sjeća se da su nosili oznake 66. bojne vojne policije te da je među njima bila i jedna mlada policajka, koja ga je također tukla.

Nakon takvog dočeka smjestili su ga u veću prostoriju s 30-ak ljudi. Zanimalo ga je gdje je doveden, no nitko mu nije odgovorio, a svi su bili pognute glave i s rukama na leđima. Nakon toga odveli su ga u jednu prostoriju gdje su mu uzeli podatke i ponovno ga počeli mlatiti pitajući ga tko je njemu četniku dao ime hrvatskoga kralja.

Drugog dana su ga ponovno pretukli, a jedan mučitelj mu je stavio pištolj pod vrat i na čelo, nakon čega je ispalio hitac u pod.Božović, rodom iz Beograda, prisjetio se da su ga sakrili u atomsko sklonište kad su došli predstavnici Međunarodnoga crvenog križa.

Nakon njihova odlaska, odveli su ga u samicu, do koje je u jednom trenutku s više vojnih policajaca došao, kako je poslije doznao, tadašnji zapovjednik vojne policije Mate Laušić. Njemu je ispričao što je sve proživio, a on ga je pitao jesu li ga tukli u Puli. Nakon negativnog odgovora otišao je bez riječi, a Božovića su, kako je posvjedočio, tada prestali tući iako su ga i dalje psihički zlostavljali.

Od trojice zatočenika, inače umirovljenika, doznao je za mučenja u tzv. crnoj sobi, gdje su ljude »rastezali na nekakve kuke« i mučili strujom.Svjedok u Kerestincu nije vidio zatočene žene, no upoznao je neke ljude koji su dovedeni iz splitskoga vojnog zatvora u Lori.Prilikom drugog dolaska Crvenoga križa dopustili su mu da razgovara s medicinskom sestrom koja je sastavila izvješće o njegovim ozljedama.Prisjetio se i da je prilikom smjene zapovjedništva u Kerestincu novi zapovjednik naredio da svi zatočeni moraju proći liječnički pregled jer »ne želi odgovarati za ono što je bilo prije njega«.

Nakon osmodnevnog zatočenja našao se u autobusu u skupini za razmjenu. Bio je protiv razmjene, i to je rekao vojnim policajcima koji su ga zbog toga prebili.Svojih mučitelja se ne sjeća niti zna njihova imena.U Beogradu se zadržao dok nije izvadio nove dokumente, a zatim je otišao u Italiju. U Hrvatsku se vratio 2001. kada su ga preko odvjetnika Čede Prodanovića obavijestili da je protiv njega u Puli obustavljen postupak.

»Ja se nisam mogao vratiti u Hrvatsku sve dok Tuđman (Franjo) i Šušak (Gojko) nisu umrli«, ustvrdio je svjedok, koji je iz Italije obavijestio mjerodavne hrvatske institucije o onome što je preživio u Kerestincu, no nikada nije dobio nikakav odgovor.Suđenje se nastavlja 23. svibnja.