Maestro Dušan Prašelj obratio se publici ne krijući zadovoljstvo što se koncert održava u Guvernerovoj palači gdje je i dirigirao prvim i mnogim značajnim koncertima u svojoj plodnoj i dugoj karijeri. Publika je na nogama i dugim pljeskom zahvalnosti ispratila maestra Prašelja i njegov dirigentski zaključak karijere
Nakon dugo vremena u Mramornoj dvorani Guvernerove palače odjekivali su glasovi zborista na koncertu priređenom u čast dvojice riječkih i hrvatskih velikana glazbe – Ivana pl. Zajca i Ivana Matetića Ronjgova – koji su svoj skladateljski opus u najvećoj mjeri posvetili vokalnom glazbenom stvaralaštvu. Ovim koncertom maestro Dušan Prašelj ujedno se oprostio od zborskog dirigiranja i tako zaključio svoju bogatu dirigentsku karijeru.
Golemi skladateljski opus Ivana pl. Zajca čini i 360 zborova, među kojima posebno mjesto zauzima devet madrigala – rekla je uvodno muzikologinja Lovorka Ruck, najavljujući a cappella izvedbu prvih pet madrigala pod dirigentskim vodstvom Borisa Denisjuka, koji je sa zborom ostvario nekoliko lijepih glazbenih trenutaka.
No sveobuhvatna kreacija nije pokazala dovoljno interpretativne uživljenosti, prvenstveno zbog ritmičke i posebno intonativne nesigurnosti pjevača. Pritom je očita potreba za svježim glasovima i brojnijim sastavom zbora, posebno muških dionica. Umjetnička razina pokazana je u izvedbi drugog madrigala »Era il giorno« (Bijaše dan) skladan na tekst Francesca Petrarce, koji se ujedno smatra najuspjelijim Zajčevim madrigalom.
Značajan Matetićev prilog hrvatskoj vokalnoj lirici predstavlja balada »Galeotova pesan« na tekst Vladimira Nazora, a ovu tehnički i interpretativno zahtjevnu vokalnu skladbu s značajnom težinom instrumentalne klavirske dionice, usklađeno, snažno i impresivno tumačio je bas Bojen Šober, uz pijanisticu Ninu Kovačić.
ROZ »Ivan Matetić Ronjgov« te vokalni solisti – sopranistica Olga Šober, altistica Anđelka Rušin, tenor Sergej Kiselev i bas Bojan Šober, te za klavirom prof. Vjera Lukšić – izveli su Zajčevu Prvu misu solemnis u As-duru.
Vodeći koncentrirano cjelokupni ansambl s reduciranom i smirenijom manualnom tehnikom nego li smo maestra navikli gledati, ali i dalje vrlo jasnom i sugestivnom dirigentskom gestom koja zboristima daje potrebnu sigurnost u nastupu, Dušan Prašelj je ostvario stilski rafiniranu, dinamički reljefnu i upečatljivu izvedbu Zajčevog duhovnog cikličnog djela.
Nakon izvedbe, maestro Dušan Prašelj obratio se publici ne krijući zadovoljstvo što se koncert održava u Guvernerovoj palači gdje je i dirigirao prvim i mnogim značajnim koncertima u svojoj plodnoj i dugoj karijeri. Publika je na nogama i dugim pljeskom zahvalnosti ispratila maestra Prašelja i njegov dirigentski zaključak karijere.
Uzbuđen i dirnut maestro je kao dodatak sa svojim zborom izveo drugi stavak »Na maslinovoj gori« iz svoje snažne »Pasije«, što je bio vrlo efektan završetak ovog osebujnog vokalnog koncerta.