Hrvatska se otisnula od dramatičnih godina: jedrenje u dosadnu 2013.

Na proljeće iduće godine u Hrvatskoj bi stisak krize mogao popustiti pa bi se i brojke trebale iz negativnih početi okretati u pozitivne, a za očekivati je da će i HDZ nakon svojih izbora prestati glavinjati. Samo da se još bat koraka povijesti utiša... 

Uranio je točno deset godina. Drug Sloba, Slobodan Milošević, objavio je 1989. godine knjigu »Godine raspleta«, no ispalo je da su početak raspleta krvavog zapleta kojeg je sam (uz malu pomoć drugova iz ostalih republika i autonomnih pokrajina tadašnje već polumrtve države) stvorio, donijeli na svojim krilima NATO bombarderi, deset godina kasnije. Bila su to revolucionarna vremena, cijelo desetljeće »devedesetih« zapravo, dok su se »na terenu« rađale i umirale države, uz za te povijesne okolnosti rutinski inkas palih ljudskih glava. Povijest se zgusnula, uzavrela i širila opekline na sve strane. 

    Na ovim prostorima, koje od stoljeća sedmog nastanjuju Hrvati i ostala plemena, povijest se i inače često znala zgušnjavati u dramatične kaše, kad bi se u nekoliko mjeseci ili godina izdogađalo toliko stvari za koje u normalnim vremenima treba nekoliko desetljeća. No, otkad su topovi posljednji put utihnuli, Hrvatska je imala praktički desetljeće mirnijeg protoka vremena. 

    Međutim, nakon što je Ivo Sanader šokirao javnosti 1. srpnja 2009. godine svojom još uvijek neobjašnjenom ostavkom (a možda bi se i startna crta mogla pomaknuti na listopad 2008. godine kad je ubijena Ivana Hodak), povijest je opet krenula ključati i pogonjena svjetskom krizom i domaćim začinima, tutnjati nad ovom zemljom. Dramatično društveno-političko događaji, optužbe, sudski procesi, usponi i padovi, izmjenjivali su se brzinom usporedivom jedino s rastom brojke građana prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje. Mnogi »veliki igrači« od prije samo četiri godine danas su tek sitne, plašljive ribice neizvjesne sudbine, a cijela država, koja je napokon dobila i broj i točan termin izlaska iz EU-čekaonice, promijenila se (i dalje mijenja, u trku) dublje od razine euro face liftinga.    

Hrvatski »New deal«

No, čini se da je baš narednih dvanaestak mjeseci, zapravo, godina raspleta za Hrvatsku (i ne samo nju). Jer, na proljeće 2013. godine, mnoge bi perspektive trebale biti značajno jasnije nego danas, kad su ulozi na obje strane povijesne klackalice itekako veliki i nije lako sa sigurnošću odabrati stranu koja će prevagnuti. 

    Uz malo sreće i povoljan vjetar u jedra (čiji izostanak je rezignirano konstatirao premijer na aktualnom saborskom satu ovog tjedna), na proljeće iduće godine povijest bi se trebala vratiti u normalno agregatno stanje, a vremena u kojima živimo postati, napokon, malo manje uzbudljiva.

    Nova hrvatska vlast, uz očekivano povremeno šepanje, slaže kockice za upravo takav razvoj situacije. Glavni ciljevi koje si je postavila za početak mandata, a koji su, jasno, u ovakvoj krizi primarno ekonomske prirode, su ispunjeni – kreditni rejting je očuvan, proračun se solidno puni, a građani pritom nisu toliko izmaltretirani da bi krenuli na ulice, ili se, sami, odlučili na mjere najradikalnije štednje (i tako ugušili potrošnju, gušeći pritom izglede za zamah novog gospodarskog rasta). Vlada je baš ovog tjedna krenula i sa svojim »New dealom«, spektrom 15 milijarda kuna vrijednih uglavnom infrastrukturnih i energetskih projekata za koje traže privatne partnere, a koji bi za domaće gospodarstvo trebali odigrati ulogu defibrilatora.    

Kosoričine manipulacije

U pozadini velike bitke za oživljavanje gospodarstva koje je već nekoliko godina zapravo klinički mrtvo, pokušava se ustrojiti i koliko toliko normalna, organizirana moderna državna uprava. Možda najslikovitiji detalj, koji svakako nema realnu težinu adekvatnu onoj simboličkoj, je baš broj nezaposlenih. Naime, s tom, mjesečnom brojkom, Jadranka Kosor je manipulirala – srednjevjekovno. Kad bi, naime, sezonsko zapošljavanje krenulo smanjivati brojku s Biroa rada, ne bi se moglo dogoditi da je objavi državna statistika, kako je to inače uobičajeno. Ne, s tim brojkama bi premijerka prva smjela mahati, ritualno, sa sjednica Vlade (do danas, zapravo, nije posve jasno je li Kosor svjesno sezonske brojke lažno predstavljala kao uspjeh u borbi protiv nezaposlenosti, ili jednostavno nije skužila da se broj nezaposlenih smanjuje, po defaultu, svake godine u isto vrijeme zbog turizma i radova u poljoprivredi). 

    Danas, preko noći, uđosmo i po pitanju brojke nezaposlenih u 21. stoljeće: na www.hzz.hr u svakom trenutku svatko može vidjeti koliko u Hrvatskoj ima nezaposlenih – u realnom vremenu, dakle ne samo na mjesečnoj razini. 

    Radi se konačno i na uvođenju reda u popis birača, koji je, zahvaljujući ignoranciji i sitnom političkom kalkulantstvu prethodnih vlasti (kako HDZ-a, tako i one koalicijske s početka prošlog desetljeća) hipertrofirao do čudovišta koje prijeti progutati političku vjerodostojnost cijelog demokratskog sustava. Jer, u zemlji u kojoj je više birača nego građana, a biračko pravo k tome ima tu neobičnu osobinu da ne pripada mlađima od 18 godina, stvari definitivno nisu normalne.   

Čupanje iz blata

Konačno, vlažne snove svih ministara financija, one o većoj učinkovitosti naplate poreza krenula je ostvarivati porezna uprava pod zapovjednom odgovornošću ministra Slavka Linića i mnogi »bogati i slavni« se danas znoje na razgovorima s poreznicima, ili sa strahom otključavaju poštanski sandučić očekujući poziv istih. 

    Nekako s proljeća naredne godine bi, dakle, u Hrvatskoj mogli imati vidljivi, makar još ne pretjerano opipljiv početak izlaska iz krize. Brojke bi se trebale iz negativnih početi okretati u pozitivne, a bit će i jasno koliko je doista uspješna bila akcija poreznika i koliko su sređeni popisi birača (u svibnju 2013. su lokalni izbori, a vjerojatno i izbori za euro-parlament). Vladajućoj koaliciji će popularnost, bez obzira na sve, padati, jer se radi o trendu gotovo zakonske težine u situaciji kad neka vlast čupa zemlju iz dubokog blata. 

    U isto vrijeme, za očekivati je da će se HDZ nakon svojih izbora pribrati i prestati glavinjati, tako da će anketni odnos iz ovogodišnjeg travnja najjače stranke vladajuće (SDP) i najjače stranke izgledne protuvladajuće koalicije (HDZ), od 33:16,7 posto za SDP biti za Milanovićevu posadu tek lijepa uspomena iz prošlosti. No, za očekivati je da će razlika i dalje biti negdje oko komfornih desetak posto. 

    Važnije od svega, međutim, bit će, ako se bat koraka povijesti utiša i ako konačno Hrvatima postane, bar malo, onako, dosadno. Bolje to, pa čak i uz žalopojku zbog nedostatka vjetra u jedrima, nego adrenalinski ekstremni sport na oluji nove europske (Španjolska, Italija…) ili svjetske (Kina?) gospodarske krize. 

    Drame je bilo dovoljno za nekoliko generacija.