»Oriana« je bila jedina lasta koja je dovela putnike, jer drugog ovog ljeta neće dok Slovenci ove godine očekuju najmanje 70.000 putnika na 48 cruisera
Ako »Oriana« ostane samo jedna lasta onda se definitivno ove godine neće moći govoriti o revitalizaciji putničkog prometa u riječkoj luci. Unatoč uloženim naporima, osnivanju čak dva Povjerenstva za dovođenje cruisera, sve procjene kazuju da nema razloga za veliko zadovoljstvo zbog dolaska prvog cruisera u Rijeku, jer drugog ovoga ljeta neće ni biti.
U Kopru žive neku drugu, puno ljepšu stvarnost. Tamo bi ovoga ljeta trebalo stići 48 cruisera sa oko 70.000 putnika i to je donja granica koju očekuju u susjednoj slovenskoj luci, gdje svega nekoliko godina unazad, također nije bilo nekog značajnijeg putničkog prometa s brodova na kružnim putovanjima. Kopar je s brojke od 25.580 putnika iz 2007. godine došao do 100.344 putnika u prošloj godini.
Promet je porastao četiri puta, a prijelomna je bila upravo prošla godina kada je ponajviše zahvaljujući dolasku 79 cruisera, porastao za više od 60.000 putnika. Slovenci su mudro iskoristili neke svoje prednosti, prije svega blizinu Venecije koja je zagušena prometom i turistima, te su u kratkom roku osmislili atraktivne izlete s kojima su i cruising kompanije obogatile itinerere, a da pritom nisu bitno odstupale od zacrtanog puta plovidbe u kojem su najvažnije must-see destinacije Dubrovnik na južnom i Venecija na sjevernom Jadranu.
Bez krila
Sasvim je izvjesno da se vjerojatno nikada neće ostvariti megalomanski planovi Lučke uprave o dogradnji još dva krila zgrade, kao i gradnji teleskopskog mosta za iskrcaj i ukrcaj putnika na cruisere, jer je teško dokučiti kakvu bi to svrhu moglo imati. Ni postojeći prostor zgrade ionako nije valjano iskorišten, iako taj objekt ima potencijala, kojeg ne treba usko vezati samo uz putnički promet, već i uz šetnicu na Molo Longu, koji je nedovoljno uređen i bez atraktivnih popratnih sadržaja.
Osim male dubine mora drugi problem riječkog Putničkog terminala je zgrada, koja je trenutno zaključana i neiskorištena nakon što je eskalirao sukob između Zorana Maržića kao koncesionara s jedne strane i Lučke uprave s druge strane. Maržić je najavio tužbu za izgubljenu dobit, a Lučka uprava mu je oduzela koncesiju zbog nagomilanih dugova, pa je sada elitna i vrlo skupa zgrada na korijenu Riječkog lukobrana, prazna, bez putnika i bilo kakvih usluga. Neke prevelike žurbe oko otvaranja novih sadržaja u zgradi nažalost i ne treba biti, jer će i ovog ljeta glavninu prometa činiti katamarani prema kvarnerskim otocima i brodovi na dužobalnoj liniji prema Dubrovniku. Stoga je sasvim izvjesna opcija po kojoj ni ovog ljeta u zgradi neće biti nekih posebnih sadržaja za privlačenje putnika, pa se valja nadati da će barem zgrada biti otključana i uređena čekaonica kako bi se putnici u čekanju katamarana mogli skloniti sa sunca.
Od izgradnje putničkog terminala najveći pozitivni efekt nedvojbeno je otvaranje lukobrana svim građanima, ali je Molo Longo nažalost ostao isti kakav je i bio. Neugledan, sa zgradom Dezinsekcije na sredini, ruzinavim i neatraktivnim svjetionikom na kraju i smrdljivim nužnicima uzduž šetnice, koja bi morala biti daleko najljepša u Rijeci. Ukoliko bi se Molo Longo uredio, osvježio i oživio svakako bi i zgrada na korijenu lukobrana bila bolje posjećena i iskorištena.
Naravno, time se dugoročno ipak ne bi riješio problem malog putničkog prometa i neadekvatnosti obale za cruisere. Stoga valja podsjetiti da je putnički terminal riječke luke trebao niknuti na jednom sasvim drugom mjestu.
To je mjesto na drugom kraju luke, na De Franceschijevom gatu, u blizini upravne zgrade Luke i Lučke uprave. Tako lociran pomorski putnički terminal bio bi u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora, kao i budućeg autobusnog kolodvora koji je, doduše, već godinama samo na popisu lijepih želja gradske uprave. Takvo rješenje s logističke strane ima smisla, jer bi putnički terminali cestovnog, željezničkog i pomorskog prometa bili praktički na jednom mjestu što bi olakšalo život putnicima u tranzitu koji, primjerice, dolaze u Rijeku busom a putovanje prema nekom od sjevernojadranskih otoka nastavljaju katamaranom ili se pak ukrcavaju na brod dužobalne linije. De Franceschijev gat je znatno prikladniji i za prihvat većih brodova jer ima veću dubinu mora uz obalu od sadašnjeg terminala.
Grad se usprotivio
U Kopar je 20. travnja, gotovo istovremeno kao i u Rijeci, stigao prvi cruiser, a riječ je bila o manjem brodu »Seabourn Odyssey« kapaciteta 450 putnika. To je tek uvod, jer već 7. svibnja tamo stiže »Costa Fascinosa«, po karakteristikama slična havariranoj »Costa Concordiji«, dužine 290 metara, gaza od 8,5 metara, sa 3.600 putnika i 1.300 članova posade. Trebao bi to biti najveći cruiser u najvećoj slovenskoj luci ove godine kakav u Rijeci ne može pristati, jer na novom Putničkom terminalu nema dovoljne dubine, točnije gaz iznosi svega oko 7 metara.
Vratimo li se unatrag, desetogodišnjim planom razvitka Luke Rijeka koji je izradio Institut prometa i veza iz Zagreba, Lučka je uprava još 1998. godine predložila, a Upravno vijeće Lučke uprave godinu kasniije prihvatilo da Putnički terminal bude na današnjoj lokaciji. Grad se u očitovanju iz 2000. godine usprotivio smještanju terminala na korijenu lukobrana, uz konstataciju kako se »jedini tehnički razmatran prijedlog, koji luka uporno odbija desetljećima, odnosi na uspostavljanje terminala na DeFranceschijevom gatu.«
Privremeno rješenje?
Nakon toga, uslijedili su pregovori Grada i Lučke uprave u kojima je praktički definirano da terminal ipak bude na lukobranu, kao prijelazno rješenje. U Gradu i danas tvrde kako nemaju namjeru odustati od De Franceschijevog gata kao lokacije za putničku luku i terminal, potkrepljujući to izvatcima iz brojnih dokumenata prostornog uređenja u kojima se postojeće rješenje tretira kao kompromisno i privremeno, dok se ne steknu prostorni i materijalni uvjeti za rekonstrukciju lučkih prostora.
De Franceschijev bi gat, nesumnjivo, bio bolje rješenje za smještaj Putničkog terminala, a postojeća bi se zgrada terminala vrlo vjerojatno lako prenamjenom uklopila u sadržaje planirane marine i ostalih djelatnosti u Porto Barošu.
No sve to, u sadašnjim, kako prostornim, tako i materijalnim uvjetima zvuči više kao znanstvena fantastika nego stvarno i u dogledno vrijeme ostvarivi projekti. Teško je očekivati da će Luka uskoro De Franceschijev gat prepustiti Gradu i građanima, Porto Baroš i novi autobusni kolodvor još su daleka budućnost, a sve kad bi se navedeno i ostvarilo još bi trebalo pronaći financije za novi terminal, uređenje obale i okolnog prostora. Terminal na krivom mjestu, koje je odabrala Lučka uprava, a Grad ga, iako nevoljko, ipak prihvatio pa ne može izbjeći svoj dio odgovornosti, u takvim će okolnostima još dugo biti riječka realnost.
