Odlazim iz »Bayerna«. Izabrao sam klub koji je stepenicu niže, ali klub u kojem ću imati kontinuitet. Da, »Wolfsburg« mi to može pružiti. Ljudi imaju velike planove i trenera Magatha koji ima viziju – kaže Olić
MÜNCHEN Priča ovaj put nije bila potpuna. Za pravu feštu u restoranu Schinderhannes u Hohenbrunnu nedostajalo je barem nekoliko završnih minuta na Allianz Areni u velikoj pobjedi nad »Realom« (2:1) u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka. Jupp Heynckes se nije smilovao.
Njemački strateg mrka pogleda iskoristio je samo jednu izmjenu, s klupe je ušao jedino Thomas Müller. Poslije utakmice mu nitko nije imao što reći. Vjerovao je u momčad i Marija Gomeza, koji je bljesnuo tek u devedesetoj. Heynckes je pogodio sto posto.
U prvim satima srijede, uz zvuke dalmatinskih šansona što je za odabrane goste birao gazda restorana Ante Tabak, Ivica Olić također nije imao što zamjeriti treneru. I jednako je uživao u pobjedi nad slavnim klubom iz Madrida.
– Drago mi je da je ispalo kako sam i prognozirao – kaže Ivica Olić. – Govorio sam da ćemo dobiti »Real«, bez obzira na to što su razmišljanja većine ljudi u Hrvatskoj bila suprotna. Svi su mislili da će »Real« pobijediti u obje utakmice. Istina, ovo je samo prvo poluvrijeme, ali mislim da se vidjela snaga »Bayerna«. Dominirali smo skoro cijelu utakmicu, »Real« je imao svojih desetak minuta na početku drugoga poluvremena i ništa više. Prilike je uglavnom promašivao »Bayern«.
Bili smo trkački i igrački bolji od »Reala«, koji je pokazao premalo, ali ponajprije zahvaljujući našoj dobroj igri. Ovaj put je pobijedila bolja momčad. Pokazali smo da spadamo među četiri najbolje europske momčadi. I da smo stvarno veliki. A to što nisam igrao…
Vraćanje filma
Misli su mu odjednom odlutale u onu čuvenu sezonu snova kada je svojim pogocima nosio »Bayern« do finala Lige prvaka na Santiago Bernabeuu. Za tjedan dana će u madridskom nogometnom hramu opet živjeti snove. Ovaj put o finalu na Allianz Areni gdje je doživio zvjezdane trenutke svoje bogate karijere.
– Rekao sam prije utakmice da ćemo pobijediti 2:1, vratio mi se film iz one sezone i očekivao sam istu utakmicu kao onda protiv »Manchester Uniteda«. Tada sam ja zabio u devedesetoj za veliku pobjedu. Evo, sav se naježim. E, sad, kao što smo onda na Old Traffordu morali ganjati pogodak da bismo prošli dalje, jednako tako i sada na Santiago Bernabeuu moramo postići pogodak da bismo se mogli nadati plasmanu u finale.
Ovaj Bayern jači
Samo… Teško je očekivati da će »Real« odigrati tako loše kao na Allianz Areni.
– Baš sam to htio reći, »Real« ne može igrati ovako loše. I zato moramo biti pravi na Santiago Bernabeuu. I još nešto. Šanse su, bez obzira na našu pobjedu, još uvijek 50:50. »Bayern« prije dvije sezone i ovaj danas? Mislim da se vidi što na golu znači Manuel Neuer, čovjek stvarno ulijeva sigurnost. Osim toga, imamo mlađe stopere, Badstuber i Boateng su u odličnoj formi. Ovaj »Bayern« je jači. Uostalom, tada su nekako konstantno bili ozlijeđeni ili Ribery ili Robben.
U utorak smo vidjeli što momčadi znači Ribery u pravoj formi. Mi ćemo sigurno imati svojih prilika u Madridu, a hoće li to biti dovoljno za prolaz u finale, vidjet ćemo vrlo skoro. Nama sigurno u prilog ide činjenica da će »Real« u subotu igrati tešku utakmicu s »Barcelonom« na Camp Nou.
Ola je otkrio i jednu »ekskluzivu« iz svlačionice neposredno uoči početka utakmice, a tiče se trenerova govora.
– Heynckes nam je rekao nešto što mnogi nismo znali. »Bayern« i »Real« su do ove utakmice sedam puta u povijesti igrali u Münchenu, a mi smo pobijedili šest utakmica i jednu odigrali neriješeno. Dakle, ovo je sedma pobjeda u osmoj međusobnoj utakmici u Münchenu. To je jedno. Rekao nam je i to da on kao trener »Tenerifa« i »Athletic Bilbaoa« nikad od »Reala« nije izgubio domaću utakmicu. A jedan podatak kaže da smo od 22 utakmice na Allianz Areni u Ligi prvaka izgubili samo jednu i dvije igrali neriješeno.
Rastanak
Moralo je na red doći i neizbježno pitanje o konačnom rastanku od Münchena, Ottobruna, Hohenbrunna, neponovljivih druženja u Antinom restoranu, žestokih partija tenisa s Danijelom Pranjićem na obližnjim zemljanim terenima… Konačno je stigla i ta rečenica.
– Odlazim iz »Bayerna«, odlučio sam. Bez obzira na to što još uvijek imam otvorenom mogućnost da ostanem. Da imam manje godina, čekao bih svoju priliku. Ovako… Neće ići. Želim i ja svake nedjelje biti umoran od utakmice. Jedno je trenirati i čekati priliku, a sasvim nešto drugo stalno biti protagonist, živjeti u žiži. Osjećam se odlično i želim još barem dvije godine igrati na vrhunskoj razini. Zato sam izabrao klub koji je stepenicu niže od »Bayerna«, ali klub u kojem ću imati kontinuitet.
Da, »Wolfsburg« je klub koji mi to može pružiti. Ljudi imaju velike planove i trenera Felixa Magatha koji ima viziju. Liga prvaka? »Wolfsburg« sada nije u Ligi prvaka, ali bit će uskoro… Ako nitko drugi, ja ću ga uvesti u Ligu prvaka, ha, ha… Istina je, nije lako otići iz »Bayerna«.
eki su mi rekli da je bolje biti navijač »Bayerna« nego igrač »Wolfsburga«, ha, ha… Brat mi je rekao: »Iva, gdje ćeš ti iz Bayerna, jesi poludio?«. Sinovi su me, kad sam presjekao, gledali razrogačenih očiju i govorili mi: »Tata, jesi li ti normalan da ideš iz Bayerna«. Ja, međutim, nikad nisam razmišljao na takav način. Meni neće biti problem otići iz »Bayerna« u »Wolfsburg«, meni bi veći problem bio ostati u »Bayernu« i sjediti na klupi. Takav sam.
Jer, koliko god »Bayern« bio velik klub, ja bih bio nesretan kad ne bih igrao. Bio sam ovdje i napravio velike stvari. Nikad nisam želio igrati sporedne uloge, tako će biti i sada. Bez obzira što se radi o »Bayernu«.
Ispalo je da je ovo oproštajni intervju iz Münchena, ali Ola, onakakv kakav je uvijek i bio, nije želio ni čuti.
– Ajde da se mi vidimo ovdje 19. svibnja pa da onda stavimo točku, ha, ha, ha…
