Žrtva polovične modernizacije

Novi pogoni Rafinerije u Urinju ne rade: Kosor ih "otvorila", Ina ih ne može pokrenuti

Marinko Glavan

Prema izvorima iz rafinerije, postoje ozbiljni tehnički problemi u radu postrojenja pa ih svako malo pokreću i zaustavljaju, što rezultira i visokim zagađenjima zraka. Sindikat strahuje za opstanak rafinerije i 700 radnih mjesta



RIJEKA Opstanak Inine Rafinerije nafte Rijeka u Urinju, a time i sedamsto radnih mjesta u njoj, izravno je ugrožen MOL-ovim neispunjavanjem obaveza da do kraja provede modernizaciju rafinerijskih postrojenja ustvrdio je Ivica Perinić, povjerenik Sindikata EKN-a u riječkoj rafineriji, potvrđujući time nedavnu izjavu člana uprave Ine Ivana Krešića sa suđenja Ivi Sananderu, prema kojoj MOL nema u planu realizirati drugu fazu modernizacije.    


Ugroženo poslovanje


Mađarski MOL, smatra Perinić, od samog ulaska u Inu, suprotno preuzetim obavezama, ne ulaže u proizvodnju i trgovinu, čime je Ina izgubila dobar dio tržišta maloprodaje naftnih derivata, a odustajanje od nastavka modernizacije, iako nikad službeno potvrđeno, na duge će staze ugroziti poslovanje riječke rafinerije. 



   Na konkretan upit namjeravaju li i kada završiti započetu modernizaciju iz Ine je stigao vrlo općenit odgovor o drugoj fazi kao imperativu u zadržavanju konkurentnosti na tržištu. O rokovima izgradnje nema ni slova, a opravdanje je nađeno prebacivanjem loptice na lokalnu i regionalnu samoupravu koja mora usvojiti odgovarajuću prostorno-plansku dokumentaciju. 




 


  – Razumijemo da je izmjena prostornog plana Primorsko-goranske županije u proceduri i želimo aktivno pridonijeti tom procesu, poručuju iz Ine.



    – Iz svega što smo do sad vidjeli, nameće se zaključak da MOL ni prvu fazu modernizacije nije financirao svojim novcem, nego Ininom zaradom na poljima u Siriji. Sad kad je priljev novca iz Sirije obustavljen, MOL odugovlači s drugom fazom modernizacije, jer bi to morao ostvariti vlastitim sredstvima, kojih nema. Bez obrade teških ostataka rafinerija nema šanse opstati na tržištu. A to znači gubitak još sedamsto radnih mjesta i to u proizvodnoj djelatnosti, kazao je Perinić. 


    Rafinerija nafte Rijeka već je poslovno dobrano uzdrmana prvom fazom modernizacije, koja je službeno dovršena ali postrojenja – ne rade. Od tri novoizgrađena pogona – Clausa, Hidrokrekinga i postrojenja za proizvodnju vodika, prva dva Ina ne uspijeva staviti u pogon, iako ih je bivša premijerka Jadranka Kosor službeno »startala« još prije više od godinu dana, a treće ne radi jer ne rade ostala dva. Prema izvorima iz rafinerije, postoje ozbiljni tehnički problemi u radu postrojenja pa ih svako malo pokreću i zaustavljaju, što redovito rezultira visokim vršnim zagađenjima zraka. Uzrok svemu je, tvrde, loša kvaliteta dijela izvedenih radova i ugrađene opreme. Upućeni kao primjer sumnjive kvalitete navode da je Claus postrojenje najvećim dijelom gradila mađarska tvrtka kojoj je to bio prvi takav posao. 


   MOL-ovi gubici


– Koliko platiš, toliko dobiješ – u najkraćim je crtama probleme s novim postrojenjima opisao jedan zaposlenik rafinerije. Nemogućnost puštanja novih postrojenja u stabilan rad, zajedno s nepovoljnim tržišnim okolnostima rezultirali su i novim smanjenjem proizvodnje u riječkoj rafineriji koja će ove godine, prema planu, preraditi svega 1,8 milijuna tona nafte, dok je u zadnjih desetak godina prosjek bio oko tri milijuna, a maksimalni kapacitet je oko 4,5 milijuna. 


    Iako iz Ine uporno ponavljaju kako od druge faze nisu odustali, MOL-ovi gubici u rafinerijskom poslovanju potvrđuju da je mogućnost odustajanja od modernizacije hrvatskih rafinerija itekako stvarna, a izjave njegovih čelnika o »nepovoljnim okolnostima na tržištu, teškoćama drugih rafinerija u okruženju i viškovima kapaciteta« zvuče kao priprema terena za takvu odluku. 


    Da je tako smatra i Jasminko Umičević, stručnjak za energetiku, koji izražava zabrinutost ali i podsjeća da postoje ugovorne obaveze koje MOL mora ispuniti.     – MOL-u se trenutno više isplati izvoziti teški ostatak nafte na ionako prezasićeno mediteransko tržište, a uvoziti ono što mu treba, nego investirati još 400 milijuna dolara u riječku rafineriju. Trenutno je tako, ali ipak postoje i ugovori koje MOL mora ispuniti, a u suprotnom, za neispunjavanje ugovora, postoje i sankcije, zaključuje Umičević.

Sve ovo u suprotnosti je s onim što je Bela Kelemen, potpredsjednik MOL-a za rafinerije i tržište, govorio u lipnju prošle godine u Dubrovniku.



govorio u lipnju prošle godine u Dubrovniku