Život lude
Doživjeli smo metamorfozu orkestra i zbora, koji je na najbolji mogući način odgovorio na uspješni poticaj, kako programa izvrsne gruzijske glazbe, tako i gosta dirigenta koji je osvojio izvođače i publiku svojom neposrednošću vrhunskog umjetnika. Koncert ove iznimne i originalne glazbene večeri počeo je s »Dance Fantasy«, najpoznatijim djelom glasovitog gruzijskog skladatelja Bidzina Kvernadzea (1928-2010). Orkestar riječke Opere ovu je interpretativno zahtjevnu skladbu impresionističkog ugođaja, raskošne orkestracije, akcenata i tempa te završnom gradacijom u kojoj sudjeluje i klavir, što ga je svirao maestro N. Rachveli, doveo do interpretativnog vrhunca. Dinamički blještava, simfonijska slika »Satschidao« (1952) Rewaza Lagidzea, izvedena u nastavku, publiku je ostavila bez daha. Maestro Nikoloz Rachveli umjetnik jeogromne energije, temperamenta i erudicije, (između ostalog direktor je Mikeladze Centra za izvedbene umjetnosti, skladatelj i poznati pijanist). Do pauze koncerta slušali smo neke njegove skladateljske uratke iz opusa »Introversion« za klavir, gudače i zvono. To je misaono djelo bogatog intenzivnog tonskog naboja. Solistica na klaviru, mlađe generacije i međunarodna ugleda, Dudana Mazmanishvili svojom je snagom izražajne interpretacije pridonijela cjelokupnom uspjehu izvedbe djela. Njena je solistička kreacija ispraćena dugim pljeskom, a umjetnica se odužila tehnički briljantnim solo dodatkom. N. Rachveli napisao je scensku glazbu za riječki projekt »Život lude«, nagrađenog na 18. Međunarodnom festivalu malih scena, te glazbu za video film »Kolage«, čije smo isječke u svjetlosno kreiranoj atmosferi odslušali s posebnom pažnjom i uživanjem.
Grandiozna kreacija
Drugi dio koncertne večeri bio je rezerviran za sugestivni i osebujni opus »Styx« za zbor, orkestar i violu, najistaknutijeg suvremenog gruzijskog skladatelja svjetskoga renomea, Giya Kanchelija (1935). Djelo je nazvano »Styx« prema mitskoj rijeci antičke Grčke koja dijeli svijet živih i mrtvih, utjelovljenoj u solističkoj dionici viole. Ovo je djelo posvećeno prijateljima, skladateljima Aveti Terterianu i Alfredu Schnittkeu. Solističku, vrlo tešku i slojevitu dionicu viole tumačio je Giorgi Tsagareli, student Muzičke akademije u Baselu, no svestran i već afirmiran umjetnik. U ovoj kompleksnoj skladbi zbor, što ga je uvježbao Igor Vlajnić, bio je dikcijom, melodijskom linijom u dinamičkoj i ritmičkoj preciznosti ravnopravan »instrument« ove osebujne partiture koja je pokazala maštovitost i invenciju skladatelja. U izvedbi su se, pored drugih instrumenata, solističkim istupima istaknuli čelist Petar Kovačić i violinist, koncertni majstor Romeo Drucker. Upečatljivim dirigiranjem maestra Nikoloza Rachvelija, ostvarena je veličanstvena i grandiozna kreacija, koja je ponovno ukazala na nepostojanje granica u doživljaju glazbe. Publika nije krila svoje ogromno oduševljenje i zahvalnost za istinske i nesvakidašnje glazbene doživljaje što su im omogućili sjajni gostujući i domaći izvođači, a ispratila ih je dugotrajnim pljeskom i povicima »bravo«.
