ZAGREB – Trojica bivših zapovjednika pričuvne postrojbe MUP-a iz Pakračke Poljane, kao i jedan od osnivača dragovoljačkih postrojbi Zvonimir Trusić, posvjedočili su danas na zagrebačkom Županijskom sudu da nemaju saznanja o masovnim uhićenjima i likvidacijama srpskih civila na tom području.

Zapovjednici Đemal Paloš, Zvonimir Zakošek i Nikola Cvitanović kazali su da nisu primali zapovjedi od optuženog Tomislava Merčepa koji je, po optužnici, kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a naredio uhićenje i mučenje 52 osobe te ubojstvo 43 civila. No, prisjetili se se da je Merčep s tom postrojbom u nekoliko navrata predvodio oslobodilačke akcije. Potom je ranjen i kasnije se u Pakračku poljanu došao samo oprostiti od suboraca, kazali su svjedoci.

»U dotadašnjem dijelu rata postao je kult. Nametnuo se kao ratnik i borac za Hrvatsku. Kroz Vukovar je postao osoba u koju je hrvatski narod polagao nade da neće doći do okupacije. I neke druge osobe poput Glavaša su se nametnuli, ljudi su išli za njima. Njih se poštivalo, bili su pojam u narodu, tračak nade, svjetlo na kraju tunela«, kazao je Trusić.

Na pitanje nije li i on bio zapovjednik postrojbe u Pakračkoj Poljani, što proizlazi i iz jednog dokumenta tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, Trusić je kazao da nije bio zapovjednik nikakve postrojbe, nego organizator dragovoljaca zadužen za logistiku. Dodao je da, iako nema osobnih saznanja o postojanju bilo kakvog zatvora, u tome ne vidi ništa neobično jer je u »zoni ratnog djelovanja potreban prostor za držanje zarobljenika«.

No, postojanje zatvora ili pritvora za zarobljenike potvrdio je posljednji zapovjednik postrojbe Nikola Cvitanović te zapovjednik logistike Zvonimir Zakošek.I dok je Zakošek ustvrdio da je pritvor u kojem je zatekao dvojicu braće srpske nacionalnosti, koji su se kasnije priključili HV-u, bio na željezničkom kolodvoru, Cvitanović je rekao da je zatvor bio u svlačionici lokalnog nogometnog kluba.Za zatvor je, kaže, doznao na primopredaji zapovjedništva od Đemala Paloša zvanog Kobra, a prije za njega nije čuo jer je uglavnom bio na terenu.Prisjetio se da je jedna starica došla tražiti dvojicu zatvorenika.

»Bili su tamo tri dana, raspitao sam se ima li protiv njih dokaza, a kako ih nije bilo ja sam ih odveo u selo kraj Garešnice, gdje su živjeli«, kazao je Cvitanović.Dodao je da su u zatvoru bili i »neki taksisti« koje je osobno odveo u policijsku postaju u Kutinu. Isto je, kaže, učinio i s vojnikom JNA zarobljenim u jednoj akciji, a prilikom oslobađanja Lipika zatekli su četiri žene srpske nacionalnosti koje su htjele ostati u svojoj kući. »Tu smo ih i ostavili i to je bilo sve što se tiče civila«, kazao je Cvitanović.

Potvrdio je i priču o dvojici zarobljene braće Nikoli i Dušanu Mijokoviću koje je najprije Zakošek uzeo u logističko skladište kao pomoć, da bi kasnije kao pripadnici jedinice koja se pridružila 1. gardijskoj brigadi otišli na zadarsko ratište.Zakošek je, pak, kazao da je braću Mijoković pretučene u sjedište doveo Munib Suljić. Kako bi ih spasio, od Merčepa ili Trusića je tražio da ih uzme u skladište, a kasnije su postali punopravni pripadnici jednice.

»Suljić me zbog toga tri puta pokušao ubiti«, kazao je Zakošek, dodajući da je sa Suljićem i od ranije imao problema jer je krao dio opreme koju je dovozio iz baze na Zagrebačkom Velesajmu.O Suljiću, koji je umro dok je izdržavao 12-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva »nepoznatog civila pod nadimkom Saša« za kojega je isprva u optužnici stajalo da je Aleksandar Antić, u svom je iskazu govorio i Cvitanović.

»Uvijek je bilo crnih ovaca. Došao je sa Zagorcima koji su ga brzo izbacili. Kasnije je dolazio i družio se s ljudima koji nisu bili pripadnici naše postrojbe i žalosno je da se naša jedinica koja je puno napravila u Domovinskom ratu danas pljuje zbog kriminalaca«, kazao je Cvitanović.

Dodao je da je kasnije doznao kako su Suljić i ljudi oko njega koji su tvrdili da imaju odobrenje odozgo mučili i ubijali ljude.

»Među vojskom se svašta priča, a kasnije se vidjelo da gdje ima dima ima i vatre«, rekao je Cvitanović.

Na pitanje je li Suljić ikada doveo oružje njegovoj postrojbi Cvitanović je kazao da ga je on »mogao samo odvesti iz skladišta«.Zakošek se, pak, prisjetio Aleksandra Antića, koji nije bio na popisu pripadnika postrojbe, ali je jednom prilikom iz skladišta zadužio snajper koji je vratio nakon desetak dana.

»Rekao je da je dobio zadatak da ide u Smederevo, no često je pričao priče iz sfere znanstvene fantastike. Zvali su ga lutalica jer je bio svuda i nigdje«, kazao je Zakošek.Na pitanje sudskog vijeća sjeća li se Mire Bajramović Zakošek je kazao da je bio među osobama koje su dolazile u Poljanu.

»Je li bio u sastavu neke od satnija ne znam. S njim sam imao slabe kontakte, no bolje sam ga upoznao kada je dao intervju da je ubio 70 osoba. Tada sam shvatio da se radi o patološkom lažljivcu«, rekao je Zakošek.Suđenje se nastavlja 11. travnja ispitivanjem troje svjedoka obrane, a dan kasnije kao svjedoci bi se trebali pojaviti bivši predsjednik Sabora Žarko Domljan i jedan od osnivača tajnih službi Josip Perković.