RIJEKA Prošla su 22 mjeseca (3. svibnja 2010.) otkako je Robert Lisjak odigrao posljednju utakmicu u dresu Istre. Puljani su pobijedili Rijeku 2:0 (strijelci Anđelković i Šehić) i izborili ostanak u HNL-u, dok je Riječanima pripala deveta pozicija. Lisjak je branio 75 minuta, do ozljede, na drugoj strani vratar Radman zamijenjen je iz istog razloga već u 42. minuti, a istaknuo se njegov zamjenik – Raspor. Bijelu mrežu sada čuva Lisjak. Uspješno, nedvojbeno, jedan je od najboljih igrača, svojim obranama donio je puno bodova.

– Malo je igrača ostalo od one Istre. Stranatić, Anđelković, Roce… Ali i na riječkoj strani, koliko pamtim, tu su tek Kreilach, Čulina i Stepčić. Malo je dodirnih točaka s onom utakmicom. Samo što bodovi sada puno znače jednoj i drugoj momčadi – govori Robert Lisjak.

Vedri ste i u dobroj vratarskoj formi. U veljači ste hodali po žeravici. »Rijeka« vas nije puštala u bečku »Austriju«, supruga je trebala roditi?

– Brzo sam zaboravio »Austriju«, profesionalac sam. Rođenje Mije je promijenilo moj život. Sretan sam čovjek. Počeo je disati i klub, izašli smo iz tunela besparice. Imam 34 godine, branit ću sigurno još najmanje tri sezone. 

U nedjelju nastupate protiv »svojih« Istrijana. Igrali se za Istru, a vaša nova adresa je u Vodnjanu?

– Tri lijepe sezone, dvije u Drugoj ligi, a onda smo izborili ostanak u HNL-u. A onda su me – potjerali. Ne trener, već Uprava. Ne znam tko, nevažno je.   

Srce nije dovoljno

Burna je bila riječka sezona. Od prosvjeda zbog neisplaćenih plaća i premija, stezanja remena u slaganju momčadi, do talijanske čarolije. Danas je i normalan život čudo?

– Neimaština je diktirala ambicije. Pomlađivanje momčadi preko noći platili smo rezultatom. Previše neiskusne mladosti. Srce ponekad nije dovoljno. Sputani su. Vidjeli smo protiv »Intera«, da je bilo više mladih ne vjerujem da bi izdržali pritisak.

Ali, poslije utakmice nosili ste Močinića kao da je vaša kći Mia…

– Presretan sam zbog njega. Još da je zabio gol… Rekao sam mu da ću ga nositi gdje god želi, do kuće! Dobro, gol je postigao Kreilach, ali on je pretežak. Močinić je biser. Ušao je beskompromisno u bitku. I ja sam takav karakter, ali ogradili su mi kavez na 16 metara.

Rijeka s Istrom nastavlja borbu za ostanak?

– I za Europu! Dvije pobjede zaredom i evo nas na vrhu Učke. Nedajbože jednog poraza, opet smo goli kao crvi. Trener Skočić je po dolasku rekao: Ne gledajte ponor, jer će vas on pogledati…

Skočić je peti trener u vaša 22 riječka mjeseca?

– Nakon Gračana, Scorije, Horvata i Ištuka. Treneri su samo dežurni krivci, tko će maknuti desetak igrača, posebice kada nema novaca. Sa svima sam imao korektan, ali uvijek, korektan odnos. Skočić inzistira na taktičkim zadacima, traži defenzivnu odgovornost. Više reda na terenu, manje posla za vratara.   

Pakao »Drosine«

Istra je u šest nastupa ostvarila četiri pobjede i dva remija. Kući su »asfaltirali« sve suparnike?

– U prijelaznom roku kompletirali su natjecateljsku momčad. U naletu su. Brane se organizirano, igrači sredine terena imaju ideju, napadači barut… Dobrodošli u pakao stadiona »Aldo Drosina«.

Najopasniji?

– Belle, Roce, Križman, napadač po vokaciji, i Havojić, moj iz Križevaca, bočni prema naprijed. Spreman sam za vatromet. Ekipa je čvrsta, blok dobar. Čekamo Puljane… Oni moraju navaliti.

Rijeka ove sezone nikoga nije pobijedila na gostovanju?

– Vrijeme je za gozbu i pjesmu s istarskim pršutom. Oni će jurišati, mi pamet u glavu, sve treba podrediti jednom cilju, osvajanju troboda. Ni do sada nije bilo ljepote da bismo nešto žrtvovali. Sigurno je jedno, nećemo se predati u tunelu, doći na stadion spuštenih gaća…

Triput ste čuvali riječka vrata u susretu s Puljanima…?

– I mreža je netaknuta. Jednom smo dobili 2:0, dvaput je bilo 0:0. Očekujem nastavak tradicije. Teško je obećati »nulu«, čistu mrežu, bod. Moramo zabiti jedan ili dva gola.

Kako kada je igra prema naprijed improvizacija, strijelci su u apstinenciji?

– Čulina ima munje i gromove u kopačkama. Gladan je Bošnjak, dobro, ne znam hoće li igrati. Tko zna tko će se probuditi. Najprije rovovi na sredini terena, a onda treba čekati otvaranje prostora. Puljani su u naletu, ali ni mi nismo mačji kašalj. Mudrošću možemo natjerati Puljana na sklizak teren. Oni su razigrani, mi tvrda kost – zaključuje Robert Lisjak, jedan od najboljih nogometaša Rijeke ove sezone.