Sve što me fascinira u jazzu, zanima me i u dizajnu: ritam, ton, kontrast, interakcija, eksperiment, improvizacija, kompozicija, osobnost, kaže Troxler
Tko u plakatima Niklausa Troxlera u No galeriji zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti bude tražio dosljednost, iznenadit će se: svaki je izloženi rad – a riječ je o plakatima za jazz festival što ga ovaj svestrani Švicarac organizira u rodnom Willisau – radikalno drugačiji od prethodnog i reflektira autorovu odluku da se neće ograničiti na jedan vizualni stil.
U tekstu napisanom za ovu izložbu koja prati tekući ZGRAF, Dejan Kršić spominje kako su »dizajnerski puristi« često optuživali Troxlera zbog eklektične, mrske im konceptualne i vizualne razbarušenosti.
Niklaus Troxler rođen je 1947. u Willisau, tu od 1973. vodi vlastiti studio za grafički dizajn, a od 1975. i međunarodni Willisau Jazz festival. Od 1989. član je Alliance Graphique Internationale, a od 1998. predaje na Staatlichen Akademie der Bildenden Künste u Stuttgartu. Za svoj rad dobio je mnoge nagrade uključujući Cultural Prize of Central Switzerland (1982) i 22 Swiss posters of the year, kao i višestruke nagrade švicarskog, njujorškog i europskog Art Directors Cluba te njujorškog i tokijskog Type Directors Cluba. Samostalne izložbe imao je u New Yorku, Minneapolisu, Mexico Cityju, Caracasu, Parizu, Berlinu, Varšavi, Tokiju, Pekingu i drugdje, a radovi mu se nalaze u brojnim kolekcijama kao što su Museum of Modern Art New York, Minneapolis Institute of Arts, Toyama Museum of Modern Art Japan, Ogaki Poster Museum Japan, Deutsches Plakat Museum Essen, Stadedeljk Museum Amsterdam i druge. O Troxlerovom radu objavljeno je više knjiga, među kojima se ističu »Jazz Blvd. – Niklaus Troxler Posters« (Lars Müller Publishers, 1999), »Niklaus Troxler« (Pyramyd Books Nr. 54, 2007) i »Niklaus Troxler – The Master of Design« (Page One, 2007).
Na jednom plakatu divljaju točkice u jarkim bojama, prizivajući asocijacije na disko; na drugome su u fokusu rukom išarana slova koja podsjećaju na dokone žvrljarije na marginama knjiga posuđenih iz knjižnice, a u njima se, uz malo pomnijeg promatranja, mogu razaznati puhački instrumenti; treći je plakat minimalistički, fokusiran na čiste linije velikih crnih štampanih slova, idući opet podsjeća na socijalističke proglase…
– Upravo je ta vizualna i konceptualna razbarušenost ono što njegov rad čini tako privlačnim, ne samo kolegama, nego i široj publici koja s njima dolazi u dodir, neposredno na ulicama, izložbama ili preko knjiga – kaže Kršić, koji uspijeva grupirati plakate u tri grupe pristupa – jedni koriste ilustraciju, drugi su tipografski, a treći apstraktni.
Niklaus Troxler je dobitnik Grand Prixa ZGRAF 10. U širokoj paleti njegovih aktivnosti je dizajniranje LP ploča i CD-a jazz glazbenika, osmišljanje vizualnih identiteta, poštanskih maraka, vinskih etiketa, omota i naslovnih stranica knjiga i magazina, a svjetsku je slavu stekao upravo plakatima u kojima je uspješno spojio svoje dvije ljubavi – jazz i grafički dizajn. Od 1966. počinje redovito organizirati jazz koncerte u rodnom gradu, a oni 1975. godine prerastaju u međunarodni Willisau Jazz festival.
– Organiziram jazz koncerte otkad se bavim i dizajnom. Sve što me fascinira u jazzu, zanima me i u dizajnu: ritam, ton, kontrast, interakcija, eksperiment, improvizacija, kompozicija, osobnost – kaže ovaj svjetski poznati dizajner.
Zagrebačka izložba donosi 50-tak njegovih »glazbenih« plakata nastalih od 2005. do danas, ali i plakate za primjerice međunarodni maraton koturanja 2010. ili invalidskih kolica 2006. u Švicarskoj, te plakate za njegove izložbe na Kubi 2007., u kineskom gradu Hangzhou 2008., u Moskvi iste godine te u Teheranu 2011. Dio izložbe je i video instalacija koja prikazuje 75-minutni film o Troxleru i jazz festivalu u Willisau.
Izložba u Muzeju suvremene umjetnosti ostaje otvorena do 5. travnja.
