Podržali su ga Srpska liberalna stranka predvođena akademikom Kostom Čavoškim, profesorica međunarodnog prava Smilja Avramov te udruge pripadnika »Jugoslavenske vojske u otadžbini«, kao i žrtava komunističkog režima.

Oni tvrde da je smrtnu presudu, čije se poništenje traži,  Mihailoviću izrekao “prijeki sud” bez prava na obranu oduzevši mu prethodno sva građanska prava. Mihailović je, dva dana po donošenju presude, 17. srpnja 1946. strijeljan kao državni neprijatelj, a Državna komisija tek odnedavno tvrdi da je ubijen na Adi Ciganliji, no još se ne zna gdje je zapravo pokopan.

Je li Draža uopće mrtav?

Beogradski list Press je nedavno najavio da će na ročištu u petak Viši sud donijeti  presudu kojom će, navodno,  četnički vođa biti rehabilitiran. No, sredinom ožujka  Prvi osnovni sud u Beogradu objavio je poziv svima koji nešto znaju o smrti Draže Mihailovića da se jave.

Poziv je upućen u okviru postupka za utvrđivanje njegove smrti pokrenutog na prijedlog Udruge  političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i Srpske liberalne stranke, jer nema pisanih tragova i dokaza da je Mihailović mrtav, odnosno strijeljan.

Formalno-pravno, dakle, bez dokaza o smrti, Viši sud ne može odlučiti o zahtjevu za njegovu rehabilitaciju jer nema službenih podataka  gdje je strijeljan i pokopan. Glasnogovornica Prvog suda Gordana Vuković navela je da će nakon isteka 30 dana biti zakazano ročište na kojem bi Mihailović mogao biti proglašen mrtvim.

Zasad, jedini trag o Mihailovićevoj smrti, koji je dostavljen sudu je izvještaj lista “Borba” koji je 18. srpnja  1946. objavio da je nad Mihailovićem dan ranije izvršena smrtna kazna strijeljanjem.

Javnost u Srbiji žestoko je podijeljena oko rehabilitacije Draže Mihailovića.  Za jedan dio Mihailović je nevina žrtva, a za druge pravedno osuđeni suradnik okupatora koji je počinio zločine, ne samo u Srbiji već i u BiH i Hrvatskoj, primijetio je nedavno komentator radija Slobodna Europa.

Inače,  grupa nevladinih  udruga javno je prosvjedovala podsjećajući da je riječ o osuđenom ratnom zločincu, a da je u Srbiji posljednjih desetljeća na djelu revizija i falsificiranje povjesti. Najglasniji protivnici i najoštriji kritičari eventualne rehabilitacije su, naravno, borci NOR-a smatrajući da bi takav potez imao dalekosežne posljedice po narod i državu Srbiju.

SUBNOR podsjeća i da pomilovanje četničkog vođe već “nailazi na osudu u susjedstvu i ne može  biti prihvaćeno među saveznicima koji su s jugoslavenskim partizanima slamali fašistički teror”.

Otpor u susjedstvu

Jasno je da nijedan sud, bez obzira na to gdje se nalazi i koliko je stvarno ili tobože samostalan u odnosu na aktuelnu političku volju, ne može bez zalaženja u kompletnu situaciju na čitavom teritoriju Jugoslavije donositi meritorne odluke o pojedincima koji su se teško ogriješili surađujući s okupatorom i za njihov račun i po nalogu uništili tisuće nedužnih ljudi”, smatra SUBNOR.

S druge strane predsjednik Srpskog pokreta obnove i poznati pisac Vuk Drašković kaže za Press da bi rehabilitacija generala Draže Mihailovića značila rehabilitaciju povijesne istine koja po njemu glasi “da Srbija u Jugoslavenskoj vojsci u otadžbini nije imala suradnika okupatora, već prvog antifašističkog gerilca u Europi”.

Imajući u vidu ovakva i onakva izjašnjavanja, polemike i žučne rasprave sud je nedavno javno upozorio medije da se  suzdrže od “neistinitog” i “proizvoljnog” obavještavanja javnosti jer se protuzakonito utječe na tijek postupka ali i njegovo okončanje.