Ta vijest stoji u vezi s činjenicom da je u Makedoniji upravo objavljena knjiga prijevoda Šnajderovih drama u izdanju Kulturne ustanove »Blesok«. U izboru i prijevodu Jelene Lužine, uvrštene su drame »Hrvatski Faust«, »Kamov, smrtopis«, »Nevjesta od vjetra«, »Bauhaus« i »Enciklopedija izgubljenog vremena«. 

    Svečanost dodjele tog priznanja počet će dva dana ranije – 14. ožujka panel diskusijom na temu »Svijet u Šnajderovim dramama – što Balkan znači Europi, a što Europa Balkanu« koju moderira prorektor Dejan Projkovski, kazališni redatelj, a tom prigodom Šnajder će održati i nastupno predavanje, odnosno dramsku radionicu. 

    Neposredno prije proglašenja Šnajdera doktorom honoris causa, javnosti će u makedonskoj Kinoteci biti predstavljena njegova knjiga »Hrvatski Faust i druge drame«. 

    (…) Pred vama je izbor mojih drama, njih pet na broju, od »Kamova, smrtopis«, najstarijeg dramskog teksta u mojim izabranim djelima kod »Prometeja« (Zagreb, 2005-2007) – sve prije toga bačeno je preko palube – do posljednjeg teksta, suvremenog tranzicijskog mirakula »Enciklopedija izgubljenog vremena«. Naravno, nije se mogao izbjeći »Hrvatski Faust« koji je, dogodivši se u zbilji 1991. godine, odredio moj spisateljski život, kao i život uopće, na dobro i na zlo – piše između ostaloga u predgovoru toj knjizi autor i nastavlja: 

    Uz postojeće prijevode to je prilična dijaloška masa; otprilike toliko ima me još jedino na njemačkom. Ali ovi prijevodi na makedonski nešto su drugo u odnosu na njemačke. Ipak se radi o jednom od jezika države u kojoj sam se formirao. Barem dio ljudi koji će čitati ove prijevode živjeli su sa mnom u zajedničkoj državi, imamo četrdesetipet godina zajedničke, sekularne povijesti. Kao što je Krleža htio biti jugoslavenski pisac prije Jugoslavije, tako ja, uz si licet parva magnis componere, tojest ako se smije malo usporediti s velikim, hoću biti jugoslavenski pisac nakon Jugoslavije. Taj moj »program« potpuno je trans-politički; on se naprosto temelji na činjenici da postoji neka unutrašnja logika koja nas upućuje jedne na druge, bez obzira na političke zabrane i stezulje. Napokon, politika je ipak samo umjetnost mogućega – mi se trudimo ako ne oko nemogućeg, a ono jako teškog. Što bi drugo bilo vrijedno truda? 

    Pa u tom smislu, ove drame, koje su hrvatske, tojest naše, neka budu i vaše – stoji u predgovoru.