Nezadovoljstvo, bijes, strah, zabrinutost, nemoć, beznađe, depresija, ravodušnost – prevladavajući su osjećaji građana Srbije. Mada, kako se obično kaže, nada posljednja umire, ona je kao i optimizam, na posljednjem mjestu emocija stanovnika Srbije, pokazalo je nedavno istraživanje agencije Faktor plus.

Riječ je o ukupnoj ocjeni stanja u državi i perspektivi koja slijedi, unatoč predizbornim obećanjima političara i nedavno dobivenoj kandaturi Srbije za članstvo u Europskoj uniji.  Što se tiče pridruživanja Uniji, manje od polovice žitelja Srbije izjasnilo se za ulazak u EU – oko 47 posto ispitanika, manje od trećine je ‘za’ ali ‘ne po svaku cijenu’ (26%), a ulasku u EU izričito se protivi 27 posto. 

Nikolić bi za predsjednika

Uoči raspisivanja općih izbora u Srbiji, aktualni politički favoriti nemaju dilema po pitanju ulaska u Europsku uniju. Kandidatura za EU, što je važan adut u kampanji Demokratske stranke srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, nije strana ni Srpskoj naprednoj stranci (SNS) Tadićevog, barem trenutačno, najljućeg takmaca Tomislava Nikolića. I Nikolić, mada nekoć ogorčeni protivnik ulaska Srbije u među države EU, danas također veli kako je ‘EU prioritet za Srbiju’.

U nedvojbenoj polarizaciji srbijanske političke scene na demokrate i naprednjake, proeuropsko stajalište je sad zajednička točka, bez obzira na ksenofobičnu prošlost presvučenih radikala čiji je vođa, uz Šešelja, bio upravo Nikolić. No, po najnovijim ispitivanjima javnog mnjenja, Srpska napredna stranka u blagoj je prednosti nad Demokratskom strankom.

Za SNS bi glasovalo 29,3 posto građana, a za DS 26,4 %. Izborni cenzus prešla bi i Socijalistička partija Srbije sa 7,1 posto glasača, ali i Srpska radikalna stranka sa 6,8, Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića sa 6,2 posto i Demokratska sranka Srbije Vojislava Koštunice s 5,4 posto.

Taj omjer snaga u sondažama javnog mnijenja vjerojatno je pomogao Tomislavu Nikoliću da ‘prelomi’ svoju dilemu koje mjesto više želi i za koje ima veće šanse – premijera ili predsjednika države. Budući je njegova SNS kadrovski vrlo tanka, Nikolić kao neprikosnoveni lider može kalkulirati s političkom pragmatizmom, ali ne može protiv zakona fizike.

Tako je odlučio da će izići ‘Tadiću na crtu’, što znači da bi se, u slučaju izborne pobjede, odrekao šanse da bude premijer. Svoje (samo)uvjerenje da na izborima može poraziti Tadića, Nikolić temelji upravo na nešto boljem rejtingu narodnjaka i njihovih koalicijskih partnera. Naime, kad su u pitanju predizborne koalicije, najviše glasova pokupile bi stranke okupljene oko Nikolićevih naprednjaka – 31,2 posto, a oko Tadićevih demokrata – 29,1 posto.

Četvrtina neće na izbore

Istovremeno i Tadić i Nikolić su poslali jasnu poruku i svojim biračima, ali i čelnicima EU. Ako je ranije i bilo spekulacija kako bi Bruxelles u Beogradu, navodno, rado vidio proeuropski mirnu – mada politički i programski ne baš skladnu – koaliciju u kojoj bi vlast podijelili, praktički, svi izuzev Šešeljevih radikala i Koštuničine DSS – dileme više nema.

Tadić je eksplicitno priopćio da neće u koaliciju s Nikolićem, Šešeljevim radikalima i Koštuničinom DSS-om, a Nikolić je najavio da će sa svojim istomišljenicima nastojati Tadića i njegove pristaše maknuti s političkog trona.

Na kraju, sve će, bez obzira na tempo i kvalitetu izborne kampanje, ovisisti o biračima. A njihova motiviranost je, zasad, vrlo mala. Koliko je beznađa i ravnodušnosti u glasačkom tijelu ilustrira i podatak iz istraživanja da će na izbore izići tek oko 40 posto građana, od kojih je opredijeljeno i točno zna za koga glasovati samo 28 posto.

Čak  25 posto birača nema namjeru ni otići na biračka mjesta. Ako danas Tadić raspiše parlamentarne, a predsjednica Skupštine Srbije Slavica Đukić-Dejanović lokalne izbore, svi shodi ostaju otvoreni.