Najprije ćemo podmiriti sve dugove. Na drugima je organizirati klub, stvaranje jake momčadi s raspoloživim novcem, a očekujemo i pomoć drugih sponzora u pohodu na Europu. Nemojmo žuriti, samo neozbiljni ljudi prodaju snove. Proces je tek počeo, naglašava Gabriele Volpi
Lučica Volosko. Proljeće u veljači. Gabriele Volpi uživa, za ručak je bila riba i prijatelji. Ne smeta ga novi »novinarski teror«, kao predjelo. Za stolom i Claudio de Eccher, rođen u Bolzanu, ali 40 godina živi u Udinama. Graditeljstvo je njegova specijalnost. Tower Centar Rijeka, Dubai… Hvali ga Volpi. A Eccher uzvraća: »Samo sam Volpijev zidar od povjerenja…«.
Gabriele, ujutro kod brijanja, što govori pogled u zrcalo?
– Osmijeh na licu. Posebice ako me nakon toga čekaju hrvatski prijatelji i ovakvo sunce. Bitni djelatnici moje tvrtke, Sloboda 30, Mišković 20 godina…
O njima kasnije, mislio sam na biznis, stekli ste bogatstvo na Crnom kontinentu?
– Izuzetno sam zadovoljan ostvarenim. Uložili smo puno u Nigeriji, zemlji koja traži još investitora, prati nas i Eccher, sretan sam.
U rodnoj zemlji, Italiji, dosad ste bili nekako u sjeni, niste punili stranice tiska?
– Nakon ulaganja u vaterpolo klub Pro Recco i sada u nogometni, AC Spezia, počelo se o meni previše pričati i pisati. U Nigeriju sam otišao 1976. godine. Imam dvostruko državljanstvo, i ono nigerijsko, i nikakvu aktivnost u Italiji. Više od 200 dana sam izvan domovine.
Nije mi namjera kopati po vašim džepovima i računima, ali tvrde da imate bogatstvo od nekoliko stotina milijuna eura?
– Kamo sreće. Samo ne znam gdje su. Pitat ću suprugu ako zna nešto o tome.
Sportaš u duši
U mladosti ste igrali vaterpolo, bili juniorski prvak Italije s Pro Reccom, 1962. godine, nakon dvije seniorske godine preselili u Lodi, igrali do 33 godine. Otkud sada, nakon Pro Recca i Primorja, zanimanje za nogomet?
– Više, 56 godina. Imao sam 13 godina, igrao sam vaterpolo, Zdravko Ćiro Kovačić, tada predstavnik Jugolinije, dolazio se rekreirati. Dvije godine nije igrao, branio, ali nismo mu mogli zabiti gol… Jobo Kurtini je bio u Napulju kada je pobijedio moj Bogliasco, a 1967. vodio je moju ekipu, Fanfullu, kada smo izborili Serie B.
– Moja sreća i zadovoljstvo.
– Sportaš sam u duši. Sport je škola života koju bi sva djeca trebala proći. Uči nas radu, odgovornosti, disciplini i nepravdi. Bit će fizički i mentalno zdraviji. Nebitno je, vaterpolo ili nogomet. Bilo koji sport. Kao raditi u nekoj tvrtki. Budući da mi u Reccu nemamo bazen, a ja sam stekao malo bogatstva, moralna je obveza pomoći. Nakon vaterpola i nogometu. AC Spezia je skliznuo u stečaj. A moj je to kraj…
Zaljubili ste se u novi riječki bazen odakle je krenula priča o Primorju, sada se širi na nogomet?
– Prekrasan je! Čestitam gradonačelniku Obersnelu i svim građanima Rijeke. I stadion Kantrida je jedinstven. Impresivan, onako stješnjen između mora i stijena.
Nagriza ga zub vremena, planirate li modernizaciju?
– Nogomet je za mene ozbiljan projekt kao i vaterpolo. Cilj nam je da Rijeka postane ozbiljan i organizirani klub. Nije istina da se pobjeđuje s novcem, već s ciljanim ulaganjima. Ljudi koji vode klub su ključ uspjeha. Miškovića pitajte, mislim da je i stadion u njegovim planovima. U Italiji ima nogometnih klubova koji troše bogatstvo, a nemaju rezultata. No, pogledajmo Udinese. To je pravi model!
Rijeka kao Udinese
Rijeka kao Udinese?
– Apsolutno. Imam veliko povjerenje u Miškovića, Slobodu, mog sina Simonea i Komena. Oni moraju razraditi strategiju razvoja HNK Rijeka. Social sport, nizozemska zaklada iz Amsterdama, nadzirat će kako se troši novac. Neobično je bitna socijalna osjetljivost i ozbljnost. Naglasak je na mladima. Ne treba nam 20 igrača od 30 godina. Draži su mi mladi koji će napredovati. Ali, o tome će brinuti i odlučivati sportski direktor i trener. Oni će se pitati, a strategiju će amenovati predsjednik. I Social sport, kada je riječ o financijama.
Kampovi u Nigeriji, La Spezia i Rijeka, čarobni nogometni trokut?
– Ozbiljnost u poslu je na vrhu naših načela. U Nigeriji imamo škole nogometa. Mnogoljudna je zemlja, 140.000.000 stanovnika, 1.600 Nigerijaca igra danas u Europi. U La Speziji ćemo napraviti kamp, jedan od najboljih iz natjecateljskog ranga Serie C i B. Sada i nova avantura Rijeka, gdje kako tvrdi i moj prijatelj, Beppe Marotta, direktor Juventusa, ima puno kvalitetnih igrača. Nadamo se uspjehu po modelu Dinama iz Zagreba, koji je stvorio puno igrača. I pobijeđivao! Ne, nije nam primarni cilj stvarati igrače za prodaju, naglasak je na stvaranju kluba i jake ekipe. Napasti vrh ljestvice hrvatskog prvenstva.
Na Kantridi je u proljeće 1980. godine gostovao Juventus trenera Trapattonija, a na terenu su bili Bettega, ali i sadašnji izbornik Prandelli… Završilo je 0:0.
– Rijeka ima povijest. Tradicija je bitna. Rijeka je dio mog života, kao i Hrvatska. S nama radi 100 Hrvata, ovo je prekrasna zemlja s talentiranim mladim nogometašima. Svi zajedno moramo napraviti novi iskorak.
Od sutra na posao
Oduševljenju nema kraja. Okreće se nova stranica povijesti Rijeke, zahvaljujući zakladi iz Nizozemske, odnosno vama i suradnicima, Damiru Miškoviću i Predragu Slobodi?
– Orlean Invest je holding ustanovljen 1982. godine, zbog naših interesa u Africi, nije prisutan u Europi. S partnerima smo odlučili da ćemo do 2 posto naših prihoda uložiti u socijalne programe. U Nigeriji pomažemo bolnice uz druge humanitarne akcije, u Europi je to Social Sport. Pro Recco, La Spezia i Rijeka. Rijeka je vaterpolo i nogomet.
Vaš je dolazak izazvao veće zanimanje od gostovanja Angeline Jolie?
– Pretjerujemo. Ali drago mi je zbog medijske pažnje. Pomoći ćemo HNK Rijeka, trenutačno je u problemima. Zasad je to samo publicitet, od sutra na posao. Naftna logistika je naša struka, možda jednog dana pronađemo plin…, i sa svojim partnerima uđem u posao. Nogometom se bave drugi.
Vaš interes, svi nastoje dokučiti što se krije iza tog nevjerojatnog projekta?
– Uspostavljanje bolje suradnje između Hrvatske i Nigerije. Ako ima ozbiljnih investitora spremni smo ih odvesti u Afriku. A riječkim nogometnim stručnjacima otvoriti vrata kampova u Nigeriji. Ali i novih radnika.
Sloboda i Mišković
Nakon slijetanja u petak rekli ste: »Odvest ću Rijeku u Europu!«?
– Nije baš tako. Najprije ćemo podmiriti sve dugove. Na drugima je organizirati klub, stvaranje jake momčadi s raspoloživim novcem, a očekujemo i pomoć drugih sponzora u pohodu na Europu. Nemojmo žuriti, samo neozbiljni ljudi prodaju snove. Proces je tek počeo.
Slobodno vrijeme, hobi?
– Pladanj ribe i čaša dobrog vina. A toga u Hrvatskoj ne nedostaje. Mogu spomenuti jedan restoran? Johnson… Dobro nije jedini, svugdje se dobro jede.
»Krivci« za sve što se dogodilo, Primorje i sada Rijeka, su vaši prvi suradnici, Sloboda i Mišković?
– Sada imaju još veću odgovornost. Nakon što su se iskazali u Orlean Investu, a Social Sport ulaže u njihovu zemlju, moraju dokazati da su sposobni voditi klubove, vaterpolski i nogometni, kao što rade svoj posao u Africi! Ti divni i radišni ljudi napravili su veliki posao, zaslužuju i ovo povjerenje. Zaslužili su svaki uloženi euro u riječki sport.
Hrvatska vam je u srcu od ranije…
– Prošle godine sam ovdje na jahti proveo tri mjeseca, sada ću biti više. Zbog nogometa i vaterpola, škampa i orada…
