– Odjel je dislociran od polikliničke zgrade u kojoj su smještene važne dijagnostičke djelatnosti. Djeca trebaju rentgenska i druga slikanja, ultrazvuk, EKG, EEG… Zamislite kako to izgleda za nepokretnog bolesnika u zimskim uvjetima. Jedna osoba gura ležeća kolica, druga pazi na infuziju, treća ili treća i četvrta drže kišobrane.
Prema epidemiološkim podacima, u Hrvatskoj svake godine više od 150 djece oboli od maligne bolesti, što znači da svaki drugi dan od raka oboli jedno dijete, a trend obolijevanja se povećava. Djeca se liječe u četiri onkološka centra, od kojih su dva u Zagrebu, jedan u Splitu i jedan u Rijeci, a rezultati liječenja su na razini razvijenih zemalja. Na Odjelu za hematologiju i onkologiju Klinike za pedijatriju u Rijeci liječe se djeca s područja triju županija: Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske.
Iako podaci svjedoče o porastu djece oboljele od malignih bolesti, bolnički odjeli namjenjeni njima ne povećavaju se, a medicinska oprema za dijagnostičke i terapijske postupke nabavlja se putem donacija i humanitarnih akcija. Onkološki odjeli jedva da mogu primiti sve pacijente, a uvjeti u kojima bolesna djeca borave ne osiguravaju im privatnost i dostojanstvo, upozorila je pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić u povodu Nacionalnog dana djece oboljele od malignih bolesti, 15. veljače, tražeći da se uloži više sredstava i energije u dostupnost suvremenih postupaka liječenja djeci, te da im se osigura primjerene prostorne uvjete u bolnicama, pružanje psihološke potpore i podizanje kvalitete života oboljele djece.
– Posjećujući djecu na odjelima dječje hematologije i onkologije u Splitu, Osijeku, Zagrebu i Rijeci tijekom prošle godine susretali smo se s djecom koja su pravi mali heroji. Vidjeli smo požrtvovno osoblje, liječnike i medicinske sestre, koji su spremni učiniti sve kako bi izliječili djecu i učinili im boravak u bolnici podnošljivijim. Nažalost, vidjeli smo i da su bolnički prostori za djecu uglavnom premali i skučeni, često i derutni, neprimjereni za boravak djece, ističe Jelavić. Na dječjim onkologijama ima previše ležajeva, zajedno se smještaju djevojčice, uočila je dječja pravobraniteljica, koja upozorava i na to da se u istim sobama smještaju djeca u različitim stadijima bolesti i djeca s različitim vrstama teškoća, pa mali pacijenti svjedoče teškim prizorima i gledaju jedni druge za vrijeme složenih i bolnih medicinskih postupaka. Premda se zna da je prisutnost roditelja uz dijete vrlo važna, u skučenim sobama s previše kreveta nema mjesta za dulji boravak roditelja niti za boravak oba roditelja istovremeno, navodi Jelavić.
Ministar zdravlja Rajko Ostojić najavio je jučer prilikom posjeta Klinici za tumore da će u najskorije vrijeme otvoriti dnevnu bolnicu na dječjoj onkologiji u KBC-u Split, a zagrebačku Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj dograditi kako bi se osiguralo dovoljno prostora za male onkološke bolesnike.
Poseban je problem premještaj djeteta kojem se stanje naglo pogoršalo u Jedinicu intenzivnog liječenja. Ponovo se vraćam na prostor. Sadašnji dograđeni odjel ima 140 kvadrata i deset kreveta. Soba koju zovemo velikom, velika je točno toliko da u nju stanu dva velika i tri mala kreveta. Još pet stolica za pet roditelja. Između toga su stalci s infuzijskim pumpama i monitori. Sobe u izolacijskom dijelu su male i u njima su smještena djeca koja primaju agresivniju kemoterapiju. Na četiri ležaja postoji jedan sanitarni čvor. Na odjelu još jedan dakle ukupno dva za desetoro djece. Niti jedan za roditelje. Dijagnostički postupci kao punkcija koštane srži ili lumbalna punkcija obavljaju se u ambulanti koja istovremeno služi i za dnevne dogovore o pacijentima, pripremu lijekova i infuzijskih otopina, davanje informacija roditeljima, predaju sestrinske lužbe, administrativne poslove. Zato svi često »mjesto pod suncem« tražimo u prostoru dnevne bolnice, naravno kada je slobodan. A kada je uopće u jutarnjim satima slobodan, možete lako prosuditi, kaže prof. dr. Roganović.
Suvremeni uvjeti
Za razliku od toga, novi odjel bit će smješten na drugom katu polikliničke zgrade, iznad dijagnostičkih službi. Na tom mjestu postoji pokretan rendgen aparat, a jedinica intenzivnog liječenja je na istom katu. Prostor će prema planu imati 350 kvadrata, s dnevnom bolnicom, prostorijom za intervencije, šest suvremenih dvokrevetnih soba sa sanitarnim čvorovima, predprostore kao ulaze u izolacijske jedinice i sobu za terminalno bolesno dijete. Korisnicima će na raspolaganju biti veliki dnevni boravak za djecu i roditelje s čajnom kuhinjom, prateće prostorije poput prostorije za nečisto rublje i otpadni materijal. Središnje mjesto zauzimat će pult za medicinske sestre s jedinicom za centralni monitoring, na čijim ekranima će sestra imati zbirni prikaz stanja vitalnih funkcija ležećih bolesnika.
– Na kraju, ali ne manje važno, bit će omogućen 24-satni boravak roditelja uz dijete. Osim toga, u novim okolnostima bitno će se poboljšati uvjeti liječenja. Nećemo izmišljati nove lijekove, samo ćemo suvremene protokole liječenja provoditi u suvremenim uvjetima. Neće biti problem izolirati febrilno dijete s niskim krvnim nalazima. Ili pak omogućiti primjeren prostor terminalno bolesnom djetetu i njegovoj obitelji, objašnjava prof. dr. Roganović.
