Razlog vraćanju slučaja na ponovno suđenje vijeće riječkog Županijskog suda nalazi u nepotpunom nalazu financijskog vještačenja. Zatraženo je novo vještačenje, a ovog puta obavit će ga eksperti iz Zagreba
Riječko Općinsko državno odvjetništvo žalilo se na prvostupanjsku presudu odmah nakon što je krajem prosinca 2009. godine Lukežić nepravomoćno oslobođen. Presuda je poništena, tako da će Lukežić, nekadašnji djelatnik SZUP-a, odnosno POA-e, ponovo sjesti na optuženičku klupu. Razlog vraćanju slučaja na ponovno suđenje vijeće riječkog Županijskog suda nalazi u nepotpunom nalazu materijalno-financijskog vještačenja. Stoga je zatraženo novo vještačenje, ovog puta radit će ga vještaci iz Zagreba, a nakon što bude gotovo, zakazat će se novi termin suđenja.
Riječko Općinsko državno odvjetništvo teretilo je Lukežića da je kao tajnik RK Zamet zadužen za obavljanje i organizaciju financijskih, stručnih, tehničkih i drugih poslova, bio odgovoran za vođenje i čuvanje arhive Kluba, poslovnih knjiga i isprava. Tražena dokumentacija nije bila pronađena u prostorijama Kluba. U optužnici se navodi da je, u nakani da zametne trag novcu koji je prisvojio od Kluba, novac polagao na račune banke te pozajmljivao drugim sobama, a njime je i kupio osobni automobil.
Slučaj koji se po sudu »vuče« devet godina (istraga je pokrenuta u proljeće 2003. godine), produljio se, uz ostalo, jer se na predmetu izmijenilo troje sudaca. Tome je, nažalost, pridonijela i smrt prvog vještaka zbog čega se sudski postupak dodatno otegnuo.
Kaznena odgovornost tijekom suđenja Lukežiću nije mogla biti dokazana jer, kao što je to u prvostupanjskoj presudi i naglašeno, materijalna i financijska dokumentacija bila je nedostatna da bi se uopće mogao rekonstruirati tijek kolanja novca. Tijekom niza održanih rasprava ispitani su mnogobrojni rukometaši, neki i reprezentativci, predsjedništvo Kluba, direktori, no uglavnom nisu potvrđivali bilo kakva saznanja o mogućem sumnjivom poslovanju Kluba. S druge strane, dva blagajnika administratora, koji su vodili knjigu podizanja gotovine, tvrdili su na suđenju da se bez Lukežićeva odobrenja nije mogao podići novac »niti za olovku«.
Lukežić se, osim za pronevjeru 1,7 milijuna kuna klupskog novca, teretio i za pranje novca. Sveukupno je tako, tvrdila je optužba, »investirao« oko milijun kuna. Optuživao se i da je kao tajnik Kluba počinio kazneno djelo povrede obaveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga. Vještačenjem koje je Lukežića i oslobodilo kaznene odgovornosti, nije se mogla dokazati pronevjera pa je automatski otpalo i pranje novca.
