Dolazi nova era

Volpijeva injekcija od 2,5 milijuna eura za "europsku Rijeku"

Ivan Volarić

Plan je da grad (i Županija!) i nadalje ostanu prisutni u klubu kroz financiranje omladinskog pogona (dva milijuna kuna godišnje), te kroz održavanje infrastrukture. Volpi bi, pak, preuzeo na sebe profesionalni pogon u kojega je navodno spreman uložiti između dva i tri milijuna eura godišnje



RIJEKA Kantrida više nije zemlja tužnih ljudi zabrinutih za vlastitu budućnost s tmurnim mislima iznad glave. Vijest o ulasku talijanskog kapitala u klub, odnosno Gabrielea Volpija, osvjedočenog prijatelje Rijeke i riječkoga sporta (Primorje) u vlasničku strukturu kluba, svi u »Rijeci« i oko Rijeke dočekali su s neskrivenim zadovoljstvom, ali i dozom skepse.


Donekle razumljivo, jer u protkle dvije godine mnoštvo je imena povezivano uz ulaganje u riječkoga prvoligaša, mnoga su služila samo u »dnevno političke svrhe«.


Ova priča, međutim, ima puno dublje korijene i temeljito je pripremana prije nego što je iscurila u javnost posredstvom talijanskih medija. Riječanin Damir Mišković, Volpijev bliski suradnik, predsjednik »Rijeke« Robert Komen i gradonačelnik Vojko Obersnel odradili su niz radnih sastanaka u protekla tri mjeseca.




Gradonačelnik vrlo dobro zna koje su Volpijeve namjere, a bogati talijanski gospodarstvenik vrlo dobro zna u što ulazi. Na njegovu stolu je odavno već Komenov poslovni plan aktualnih rashoda i prihoda, odnosno svi oni relevantni podaci s kojima potencijalni kupac mora raspolagati. Ako ne dođe do nekoga velikog i nepredviđenog preokreta najavljeni sastanak talijanske delegacije na čelu s Gabrieleom Volpijem i Vojkom Obersnelom uoči derbija s »Hajdukom« proteći će više u protokolarnom nego radnom ozračju.   


Mišković predsjednik?


To ne znači da će Volpi toga dana postati većinski vlasnik kluba jer to ne dopuštaju ni teoretske mogućnosti. »Rijeci« će za dovršetak preoblikovanja trebati još najmanje tri-četiri mjeseca u idealnom raspletu situacije pa je izglednija opcija da netko blizak Volpiju preuzme predsjedničku funkciju i privede kraju preoblikovanje kluba iz Udruge građana u sportsko dioničko društvo.


Kuloarske priče kažu da će upravo Mišković privremeno preuzeti predsjedničku funkciju, dok bi se Komenu, s kojim je u posljednje vrijeme u bliskom kontaktu, povjerila funkcija izvršnoga dopredsjednika.


Taj dvojac bi do ljeta završio preoblikovanje istekom kojega bi Volpi postao većinski vlasnik, grad zadržao između 25 i 30 posto dionica, a ostalo bi se ponudilo malim i srednjim dioničarima.


»Rijeka« je, podsjetnika radi, ukupno dužna oko 34 milijuna kuna. Osamnaeset milijuna kuna otpada na porezni dug iz 90-ih godina, koji će se prema važećem Zakonu o sportu pretvoriti u dionice koje će država prepustiti gradu Rijeci.


Ostatak od 16 milijuna kuna je dug prema sadašnjim i bivšim igračima, radnoj zajednici, trenerima, dobavljačima… Ta omča oko klupskog vrata će, navodno, biti skinuta odmah po ulasku Volpija u klub krajem veljače, a samim time će talijanski ulagač u predstojećem preoblikovanju steći pravo na preko 40 posto dionica. Dodatnih pola milijuna eura i 15-ak posto dionica koje će otkupiti od grada bit će sasvim dovoljno da se stvore preduvjeti realizacije projekta o kojem se intezivno govorilo posljednjih mjeseci u gradonačelnikovu uredu.   


Europski ciljevi


Plan je, naime, da grad (i Županija!) i nadalje ostanu prisutni u klubu kroz financiranje omladinskog pogona (dva milijuna kuna godišnje), te kroz održavanje infrastrukture. Volpi bi, pak, preuzeo na sebe profesionalni pogon u kojega je navodno spreman uložiti između dva i tri milijuna eura godišnje, što bi uz pametnu sportsku politiku trebalo biti dovoljno da »Rijeka« svake godine izbori igranje u jednom od europskih kup natjecanja, te barem jednom u dvije godine uplete u borbu za neki trofej na osiromašenoj domaćoj sceni.


Ne treba naime smetnuti s uma da u ovom trenutku uz »Dinamo« tek »Slaven Belupo« i »Split« imaju iza sebe osjetnu stabilnost bez koje je teško očekivati neki rezultatski iskorak. Uostalom, ne treba ići tako daleko i prisjetiti se da je »Rijeka« u trofejno vrijeme predsjednika Roberta Ježića trošila između 2,5 i 3 milijuna eura po sezoni.


Osvojena su dva Kupa Hrvatske, no nije napravljen priželjkivani europski iskorak i osvojen toliko željeni naslov prvaka jer je momčad vapila za dodatnim ulaganjima na koje ondašnji predsjednik nije bio spreman.


Volpijevim izvjesnim ulaskom u klub sigurno počinje nova era riječkoga nogometa, a »Rijeka« postaje prvi hrvatski klub iza kojega stoji inozemni kapital jasnoga porijekla bez kojega vrlo brzo neće biti ozbiljnog profesionalnog nogometa u Hrvatskoj.