Zahtjevan zadatak za svakog novinara koji želi ozbiljnije predstaviti ovu kolekciju, ne samo zato što preslušavanje osam CD-ova iziskuje vremena, nego i stoga što vrijednost sadržaja nije moguće iščitati u samo jednom slušanju, bez obzira na to koliko je taj glazbeni materijal poznat od prije. Naime, svakim sljedećim slušanjem otkrivaju se novi detalji, novi filigranski biseri, skrivene poruke u tekstovima… 

    Svestran glazbenik – skladatelj, pjesnik, pjevač, gitarist, svirač usne harmonike, flautist, klavijaturist, mandolinist, udaraljkaš, bas gitarist i bubnjar – Mlinarec je za snimanja svojih albuma uvijek uspijevao okupiti sjajne suradnike, od nekadašnjih članova Grupe 220 do onih koji su, poput njega, pisali povijest hrvatske glazbe. Među njima su Branimir Živković, Nenad Zubak, Husein Hasanefendić, Ivan-Piko Stančić, Neven Frangeš, Boško Petrović, Davor Rocco, Davor Rodik, Mario Mavrin, Ratko Divjak, Vedran Božić, Tihomir Tinnie Varga i Eduard Matešić, a na zadnjim albumima i švedski glazbenici. Zahvaljujući vrhunskim suradnicima glazba na ovim albumima je zvukovno bogata, uz primjeren spoj akustičkih i električnih glazbala, obiluje sjajnim iako nenametljivim solima, bez potrebe za dokazivanjem. 

   Dubina njegove umjetnosti

No u njegovom su stvaralaštvu iznimno važni i tekstovi koji sadrže puno simbolike i obrađuju razne teme: istinu, smrt, snove, ljubav, duhovnost, prirodu, humanost, kritički stav prema tekovinama suvremenog društva, filozofski pogled na život… 

    Glazbu i tekstove za gotovo sve skladbe napisao je Mlinarec, tek se u nekim slučajevima oslanjajući na stihove poznatih pjesnika. Primjerice, uglazbio je pjesmu »Jur ni jedna na svit vila« Hanibala Lucića što ju je ostvario za kazališnu predstavu »Hvarkinja«. Mlinarec je radio glazbu za film te posebice kazalište i bilo bi zanimljivo na diskografskom izdanju dokumentirati i taj dio njegova stvaralaštva. 

    Osim njegova najvećeg hita, pjesme »Osmijeh«, te poznate »Grad«, ili »Caracas« koju je skladao nadahnut putovanjem Latinskom Amerikom, i još nekih koje su postale kultnim ostvarenjima hrvatske rock glazbe, što ih je iznova snimio za album »Sabrano«, neke druge, manje poznate, otkrivanju novu estetiku. Neke skladbe, posebice one koje svojedobno nisu bile hitovi, u ponovnim preslušavanjima, tridesetak i više godina poslije, otkrivaju se u drukčijem svjetlu, otvaraju dubinu njegove umjetnosti, pružaju slojevitiju sliku, razotkrivaju njegovu sposobnost da izrazi osjećaje, duhovnost, psihološki profil aktera svojih priča, da ih smjesti u društveni i socijalni kontekst, lokalni i globalni milje. 

    Posebice je dojmljiva »Posmrtna osveta« na stihove pjesnika Rikarda Katalinića-Jeratova rođenog u Voloskom, s neuobičajeno dugačkim instrumentalnim uvodom i vokalizom koja kao da ju natkriljuje iz visina, te neobičnim prožimanjem raznih snažnih emocija, od ljubavi, sjete i tuge, do čežnje i jeze. Snažan utisak ostavlja i pjesma »Otac i sin«, simbol Mlinarčeva svjetonazora, u kojoj – obraćajući se višem duhovnom biću – progovara o temama koje možemo okarakterizirati kao intimne i osobne, ali i univerzalne.   

Prepoznatljivost i osobnost

Ovih osam albuma svjedoči o dugogodišnjem kontinuitetu visoke umjetničke razine Drage Mlinarca, što je rijetkost na našoj i ne samo našoj glazbenoj sceni. Koliko je samo vrhunskih svjetskih bendova koji su blistali tek u nekom kraćem razdoblju! Ostatak je šlepanje! Ne, kod Mlinarca svaki album donosi zakruženu i vrijednu glazbenu cjelinu. 

    Kako usporediti njegovo stvaralaštvo s aktulalnim kretanjima na tadašnjoj svjetskoj rock sceni? Možemo li ga proglasiti, primjerice hrvatskim Bobom Dylanom? Možemo! Ne možemo! Ne moramo! Ne moramo ga i ne trebamo uspoređivati s bilo kime, jer on je prepoznatljiv, on je osobnost, zaseban glazbeni entitet koji sugestivo progovara o univerzalnim, ali i temama vezanim uz sredinu u kojoj živi i stvara. 

    Zašto njegovom stvaralaštvu nismo posvećivali dovoljno pažnje? Zašto je bio idol uskog kruga publike koja se brzo navukla na rock & roll život? To što je proglašavan najboljim našim ili jugoslavenskim rockerom tek je djelić onoga što zaslužuje. Njegovo bi se stvaralaštvo danas trebalo sagledati sa stanovišta doprinosa cjelokupnoj hrvatskoj kulturi. Tek neke nagrade koje je dobio, primjerice »Vjesnikova« godišnja nagrada za glazbu »Josip Štolcer Slavenski« iz 1987., počasni »Stari mačak« iz 1998. i »Porin« za životno djelo, za poseban doprinos hrvatskoj glazbi iz 2005., nisu dovoljne. 

    »Croatia Records« je ovim izdanjem bacila rukavicu drugim institucijama da djelo Drage Mlinarca dostojno valoriziraju i postave na zasluženo mjesto u hrvatskoj kulturi – ne zato da bi se zadovljili interesi ovih ili onih, već da značajne osobe iz hrvatske kulture budu vrednovane onako kako zaslužuju. Ako u doba njegova intenzivnog glazbenog stvaralaštva to nije bilo moguće jer tada glazba koju je gurao nije bila cijenjena kao umjetnost, s današnjeg stanovišta posve je jasno da su njegovo uštekavanje u struju, ljubavna lirika, sanjarenje, glasnogovorništvo generacije, kronika i kritika društva u koje živi – upravo to. 

    Koliko je bio u tijeku suvremenih kretanja na tadašnjoj svjetskoj sceni čuje se iz instrumentalnih dionica na tragu onih što su ih svirali britanski progresivni sastavi toga doba, a koje su ponekad nažalost nasilno prekidane fade outom. No asocijacije na svjetsku glazbu zanemarive su. Od najboljih je učio, ali nije ih kopirao, od njih je crpio nadahnuće, ali ne više nego od vlastitih životnih iskustava. 

   Misija rockera

U knjižici priloženoj u ovom izdanju na sto i tridest stranica, osim iscrpnih podataka o svakom albumu, fotografija i teksta Dražena Vrdoljaka o Mlinarcu, uvršten je i tekst Drage Mlinarca pisan u formi dnevnika ili memoara, iako bez datuma, ali uz naznaku vremenskih razdoblja. Osim već dokazane pjesničke umješnosti – bilo bi sjajno da su uvršteni i tekstovi svih pjesama – ovim se djelom Mlinrec potvrđuje i kao prozni pisac, kroničar neupitne kvalitete, duhovit, intrigantan, otkačen, uvjerljiv, sugestivan, lucidan, pronicljiv promatrač karaktera ljudi, vremena i društva u kojem živi, povijesnih zbivanja, ne samo onih vezanih uz glazbu. Taj je tekst mogao biti objavljen i kao samostalno književno izdanje. 

    Radi se o autobiografskom štivu u kojem se Mlinarec prisjeća događaja iz raznih razdoblja života, od najranijeg djetinjstva, prvih iskustava s likovnim, kazališnim i glazbenim pokušajima, nastojanja da gitaru »ušteka« u struju – ne u pravo pojačalo nego u radio aparat, fascinacije Littleom Richardom, preko bandova »Jutarnje zvijezde« i »Grupa 220«, ali i svih ostalih koji su u to doba igrali značajnu ulogu na zagrebačkoj rock sceni, od kvartovskih do gradskih i republičkih legendi, prvih hitova, zaključno s povratkom s odsluženja vojnog roka. 

    Što je s vremenom koje je uslijedilo, s razdobljem u kojem je ostvario samostalnu karijeru, onu koju slušamo u »Koleciji«? Sa zanimanjem čekamo nastavak ili novu knjigu, jer ovo nije tek prilog diskografskom izdanju nego ozbiljan književni rad. 

    Posebice je važna kronika nastupa u društvenim domovima, na sindikalnim zabavama, srednjoškolskim i studentskim čagama, svirkama ispunjena razdoblja provedena u Opatiji i Rijeci, gdje je pokrenuta inicijativa za utemeljenjem »Grupe 220«, jam sessionima, prvog radijskog i televizijskog snimanja, prvog snimanja ploče – ne samo za razumijevanje razvoja njegove karijere, nego i početaka zagrebačke rock scene. 

    Zanimljive su dogodovštine vezane uz glazbene suradnike od kojih su mnogi bili, a neki su još uvijek istaknute osobe u glazbenom životu Zagreba i Hrvatske. 

    Mlinarec doživljaje iz svog života stavlja u kontekst u kojem se neprimjetno prožima socijalni, društveni, unutrašnjopolitički i vanjskopolitički pogled doba o kojem piše. Na suptialan i duhovit način svoje stavove konfrontira s tadašnjim uvriježenim načelima, kao što to tijekom cijele karijere čini kroz svoju glazbu. Uostalom, to je njegov zadatak – misija rockera – da se konfrontira s konvencijama. Kao i iz njegove glazbe, i iz ovog teksta progovara buntovnik, ali pristojan buntovnik, buntovnik sa stilom, buntovnik s razlogom. 

    Kao što će ovo diskografsko izdanje biti jednim od najjačih aduta za osvajanje ovogodišnjeg »Porina« u kategoriji »Najboljeg kompilacijskog albuma«, tako bi aneks u vidu teksta mogao konkurirati za neku od nagrada za najbolje literarno ostvarenje – osim ako se ne držimo konvencija – da djelo mora biti objavljeno kod nekog literarnog izdavača.