Prva epizoda dokumentarne serije »Tito – posljednji svjedoci testamenta« ostvarila je gledanost od 10,3 posto. Rezultat dobar, a da li će tu razinu serijal zadržati i u sljedećim nastavcima, pa uz sebe stalno imati preko pola milijuna gledatelja poput dokumentarnog serijala Domagoja Burića »Hrvatski kraljevi« ostaje vidjeti. Gledanost je solidna, kritika, međutim, ne manjka. 

 

  – Vjerujem da će Antun Vrdoljak platiti piće Zafranoviću. Mislio sam da nije moguće napraviti lošije ostvarenje o Titu od Vrdoljaka, ali izgleda da je moguće. To je prije svega priča o režiseru, a ne o Titu. Titu more i pjesma »Marjane, Marjane« nije ništa značilo – ističe profesor Žarko Puhovski. 

    – Radi se o potpuno neobrađenom materijalu. Jer, što znači da vidite staru gospođu od 80 godina, a dolje piše student!? Potpuno je nejasno što su ti ljudi bili kada ih je Tito upoznao. Ništa nije rečeno o kontekstu, što ti ljudi znače, nego se pojavljuje malo ljubavne priče gospođe Haas i Broza bez ikakve propitkivanja, ikakve kritike. Vrdoljakova serija je bila loša i ideologizirana, a ova je loša i nije ideologizirana već je polufabrikat – poručuje Puhovski. 

    Povjesničar Tvrtko Jakovina ne dvoji da su neki od sugovornika bili zanimljivi, no priča je nejasna.    

    – Ništa, veli, nismo čuli primjerice o Titovim moskovskim danima, nismo dobili odgovore o Titovoj ulozi i mjestu dok je bio u Kominterni, nita nam je itko objasnio je li Tito bio u španjolskom građanskom ratu ili ne – naglašava Jakovina. 

    Redatelj Neven Hitrec jedan je od rijetkih Zafranovićevih kolega koji nam je priznao da je odgledao makar dio serijala. 

    – Na osnovu onog što sam gledao da se zaključiti da su tu neke izjave o tom čovjeku koje su raritetne. Ono što je dobra strana svega jest činjenica da su to sve intimne, osobne ispovijesti. To je zanimljivo, ta osobna nota – kazuje Hitrec. (S. PAVIĆ)

O Titu smo u prvoj epizodi saznali ponešto što može biti zanimljivo, ali uglavnom sve valja svrstati u kategoriju žutoga tiska. Prva epizoda nazvana »Proslov« ima neobjašnjivu scenarističku rupu od više od četvrt stoljeća Titova života, između 1910. godine (o kojoj govori Titov nećak Franjo Broz) do druge polovice tridesetih godina i Titovih putovanja u Pariz i Beč. O tih četvrt stoljeća govore ljudi poput Alfreda Palla ili Oskara Danona, ali ono što oni govore nema apsolutno nikakve veze s Titom niti njegovim političkim djelovanjem, pa je nejasno zašto je to uopće emitirano. 

   Ljubavni jadi

O Titovu političkom i sindikalnom djelovanju, njegovoj tadašnjoj suradnji s Andrijom Hebrangom, uhićenjima i zatvaranjima nije rečeno praktično ništa. Nije teško pronaći ni pokoju pogrešku u kratkim potpisima koji bi trebali davati kontekst. Tako je napisano da se Tito 1920. godine vraća u Kraljevinu Jugoslaviju, iako se ta država tako nazivala od 1929. godine o čemu samo nekoliko minuta kasnije govori Alfred Pal što jasno ukazuje na autorovu blago rečeno dekoncentraciju. 

    Umjesto »Proslov« prva epizoda mogla se komotno zvati »Zavodnik Tito i njegov lifestyle«, a ako je cijela serija takva trebalo bi ju preimenovati u »Tito, podvučeno žutim«. Središnje mjesto u prvoj epizodi imale su Herta Haas (tadašnja Titova ljubav i majka Miše Broza) i Vanda Novosel, tada mlada SKOJ-evka koja mu je davala sklonište u Gornjem Stenjevcu. Od Herte Haas smo saznali da joj se nije sviđalo što Tito puši »Moravu«, najskuplje cigarete, kako joj je na prvom sastanku djelovao »suviše elegantan, to je jedan od onih koji pare troši«, da bi na kraju tog sastanka zaključila da »čovjek ima jedno najobičnije konfekcijsko odijelo« i da je »naprosto po prirodi elegantan«. Saznali smo i još jedan važan podatak iz Titove biografije važan za razumijevanje tog razdoblja – kad se upoznala s Titom Herta Haas je imala mladića u Sloveniji koji je bolovao od tuberkuloze. 

   Lijepi čovjek

Od Vande Novosel smo saznali da je Tito bio »jako lijep čovjek« i da joj je rekao da ga zove »Stari«. O intervjuiranim osobama smo saznali malo, tko su oni doista bili i što su radili u doba o kojemu govore teško je zaključiti iz dokumentarca. Tko zna možda su sugovornici kazali i ponešto važno i doista zanimljivo, ali sudeći prema prvoj epizodi Zafranović se na to nije obazirao. 

    Nedostatak konteksta zbivanja seriju čini manje upućenom čovjeku negledljivom. Zafranović je nešto malo »prčkao« po Staljinovim čistkama pri čemu iz viđenoga nikome ne može biti jasno što se to zbivalo u SSSR-u, nešto malo o Španjolskom građanskom ratu (bez ikakva vidljiva povoda u samoj epizodi serije) i tome kako se Lazar Latinović borio u nekom masliniku. Komplicirane unutarpartijske odnose nije se potrudio objasniti, ali je uspio pogriješiti navevši da je Tito jedini iz najužeg vodstva koji je preživio Staljinove čistke. Zafranovićeva serija druga je dokumentarna serija o Titu koje HTV emitira u manje od dvije godine kada je emitirao lošu seriju Antuna Vrdoljaka. Zafranović je nadmašio Vrdoljaka.